Nekad je nužno odabrati stranu

DORH nije uspio na sudu dokazati da je ovaj gospodin ratni profiter. Sada ćemo mu fino platiti goleme sudske troškove

Proces je započeo još 1996., no na kraju su sve optužbe pale u zastaru

Nakon što tužiteljstvo nije dokazalo da je odbjegli hrvatski tajkun Ivan Radošević ratni profiter, on je ispostavio državi račun da mu podmiri 273 tisuće kuna sudskih troškova. Dakle, propale su optužbe protiv njega teške 4,5 milijuna nekadašnjih njemačkih maraka, za koliko je kroz fiktivnu dokapitalizaciju oštećena tvrtka Croatia bus, dok je za još četiri milijuna DEM ostao uskraćen i tadašnji Hrvatski fond za privatizaciju. Sad Radoševiću država mora platiti troškove odvjetnika koji ga je zastupao. Radošević je cijelo vrijeme nedostupan hrvatskom pravosuđu jer nam ga Njemačka nije željela izručiti.

Kako je ovaj sudski proces započeo još 1996., iznos je poprilično narastao. Naime, svako zastupanje odvjetnika na sudskom ročištu stajalo je između 2.250 i 5.500 kuna. Održano je 49 nastavaka suđenja te je bilo još sedam drugih odvjetničkih radnji, poput razmatranja spisa, pisanja odgovora na optužnicu, pisanja žalbi. Sud je prihvatio troškovnik iz kojeg proizlazi da je Radoševićeva obrana stajala točno 273.125 kuna.

Tko je sve bio optužen u aferi Croatia bus?

Ovim procesom koji je završio zastarom, odnosno pravomoćnom odlukom suda kojom je optužnica u aferi Croatia bus odbačena, bilo je obuhvaćeno još četvero okrivljenika. Zbog toga je sasvim izvjesno da će troškovi još rasti jer bi i cifre njihovih odvjetnika mogle biti identične ovoj Radoševićevog pravnog zastupnika. Inače, svi sudski troškovi u postupcima u kojima optužbe nisu dokazane, padaju na teret proračunskih sredstava.

Tužiteljstvo je osim protiv Radoševića, koji je bio većinski vlasnik Croatia busa, 1996. optužnicu podiglo i protiv bivšeg direktora Croatia busa Ante Marijana i njegovog tadašnjeg zamjenika Veljka Lozića, revizora Tomislava Draguna i njegove kćeri Lovorke Dragun, koja je bila direktorica štedionice Dukat. Radošević je u toj štedionici bio suvlasnik.

Teretilo ih se da su u rujnu 1994. proveli fiktivnu dokapitalizaciju Croatia busa, čime su tu autobusnu tvrtku te Hrvatski fond za privatizaciju oštetili za ukupno 8,5 milijuna tadašnjih DEM. Toliko je iznosila nominalna vrijednost 85311 dionica Croatia busa, do kojih su došli sumnjivom dokapitalizacijom.

Kronologija propasti ovog sudskog slučaja

Prvu presudu sud donosi 2004. godine i oslobađa ih krivnje. Slučaj se, međutim, nakon odluke Vrhovnog suda vraća na ponovno suđenje. Od 2007. do 2013. postupak se rastezao jer je traženo izuzeće sudaca koji su ga vodili, a i Dragun je pobjegao u Sloveniju pokušavajući dobiti azil. Tvrdio je da ga se procesom zbog privatizacije Croatia busa neosnovano progoni. U međuvremenu mu se i zdravstveno stanje pogoršalo, pa mu se nije moglo suditi.

U travnju 2013. godine, kada je proces konačno nastavljen, DORH je zloporabe nekadašnjih šefova Croatia busa i revizora povezao sa Zakonom o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. U optužnici je tada navedeno da su se malverzacije u Croatia busu dogodile tijekom privatizacijskog procesa u vrijeme Domovinskog rata.

Ratno profiterstvo jednostavno nije dokazano

No kada je sve konačno nastavljeno, dogodila se ključna greška zbog koje je ovaj slučaj na kraju i propao. Tužiteljstvo, naime, nije dostatno u optužnici obrazložilo zašto je dokapitalizacija Croatia busa ratno profiterstvo pa je sud ocijenio kako se ovdje ne može govoriti o tom kaznenom djelu. Kako je to bio jedini način da se slučaj spasi od zastare, a tužiteljstvu to nije uspjelo, postupak je u siječnju prošle godine morao biti obustavljen. To je konačno i potvrđeno pravomoćnom odlukom Vrhovnog suda RH u siječnju ove godine.

Sada će svi ti sudski troškovi biti podmireni iz državnog proračuna.

Valja ovdje podsjetiti da je Ivan Radošević bio optužen za još jedan slučaj ratnog profiterstva i to za izvlačenje 10 milijuna kuna iz Tvornice autobusa Zagreb. I te optužbe pale su u zastaru jer ratno profiterstvo nije dokazano.