Iskaz čovjeka koji tvrdi da su ga 'Bandićevi ljudi tražili 10% prometa u zamjenu za poslove s Gradom'
Zvonko Tolić na sudu je priznao da je davao mito zaposlenicima Grada
Na Županijskom sudu u Zagrebu vodi se postupak protiv Mije Maroševića, voditelja Odsjeka za građenje i održavanje javne rasvjete Grada Zagreba, bliskog suradnika gradonačelnika Bandića.
Gospodina Maroševića, između ostalih, ozbiljno tereti Zvonko Tolić, direktor tvrtke Elektrograđenje koja je od 2002. godine izvodila brojne građevinske radove diljem Zagreba. Da bi poslovao s Gradom, gospodin Tolić, tvrdi, pristao je na mito koje je od njega tražio Mijo Marošević.
Među radovima na održavanju rasvjete, koje je Zagreb u to doba plaćao 20 milijuna kuna godišnje, bilo je posla za brojne tvrtke, no sve ih je, kako se sumnja, kontrolirao Marošević, čovjek koji je godinama bio voditelj Odsjeka za građenje i održavanje javne rasvjete Grada Zagreba. U tom biznisu točno se, tvrde svjedoci, “znalo tko je Bandićev čovjek”.
‘Kako su me tražili mito prvi put’
“Marošević me nazvao 2007. godine i rekao mi da moram o svemu razmisliti, nakon što sam godinama radio za grad. Govorio je kako je on alfa i omega javne rasvjete i da mu zato moram dati novac. Nije rekao koliko”, počeo je svoje svjedočenje gospodin Tolić koji je, tvrdi, plaćao mito.
“Bio sam uplašen. Dobio sam napad žuči, nikada se nisam našao u takvoj situaciji. Bio sam u dilemi što da učinim. Znao sam da, ukoliko Maroševiću ne predam novac, neću uspjeti naplatiti poslove koje sam već obavio. Bojao sam se i da ne ostanem bez novih poslova. Osim toga nije mi bilo svejedno, jer sam znao da je Marošević uvijek naoružan”, javno svjedoči Tolić.
Zaključivši da se našao pred zidom, podigao je 40 tisuća kuna s računa svoje tvrtke i odnio ih Maroševiću zajedno s bocom vina.
40.000 kuna nije bilo dovoljno
“Našli smo se u kafiću Barakuda. Rekao mi je da su djelatnici u Elektri nesposobni i da on odlučuje o svemu. Poručio mi je da se uozbiljim, jer kad je vidio novac, konstatirao je kako to nije dovoljno”, opisao je Tolić.
“Nisam znao što bih, pa sam razgovarao s ocem Vladimirom koji je Maroševića duže poznavao. Podigao sam još 40 tisuća kua i zamolio oca da ih on odnese Maroševiću. Znate, on mi je rekao da ću ostati bez svih poslova s Gradom ukoliko mu ne budem plaćao dio svojih prihoda”, prisjetio s Tolić koji je u rujnu 2008. godine bio suočen s novim Maroševićevim zahtjevom. Novac je ovoga puta trebao odnijeti Petku Gavriloviću u tvrtku Gamont, drugo veliko poduzeće koje je bilo angažirano na brojnim gradskim radovima, a njegovi čelni ljudi slovili su kao bliski Bandiću.
Gradonačelnika je prvo tužio njegov kum
“Zbog svega toga bio sam u velikom strahu. Nisam to više mogao skrivati od svojih ukućana, posebno djece. No, prema Maroševićevoj uputi odnio sam Gavriloviću 40 tisuća kuna. I on mi je rekao da to nije dovoljno, jer je Marošević tražio 10 posto našeg godišnjeg prometa. Bio sam potpuno uplašen. Nosio sam novac kod konkurenta koji je imao veliku tvrtku. Ponovno sam morao prikupljati novac i ponovno sam tražio oca da ga odnese Gavriloviću”, priča Tolić koji je, tvrdi, 2009. godine zbog zdravstvenih problema završio na operaciji i dugotrajnoj terapiji.
Potvrdio je da je upravo Grad Zagreb odlučivao koje će tvrtke dobiti radove na održavanju javne rasvjete.
“Prijavio sam to sve tek lani jer sam bio u strahu. Osobno i ne bih ništa poduzimao no Stipe Čičak pokrenuo je sve”, podsjeća Tolić na potez Bandićevog kuma i vlasnika tvrtke “Elektro Čičak”. Još 20014. godine Čičak je podnio prijavu protiv Bandića i njegovih suradnika zbog natječaja za dodjelu poslova javne rasvjete vrijednog 132 milijuna kuna. Na tom je natječaju pobijedila tvrtka Elicom u vlasništvu Ivana Mučnjaka.
Kako se poslovalo s Gradom
“Čičak mi je počeo pričati da se stalno traže neki novci od podizvođača za dobivanje poslova na održavanju javne rasvjete. I od njega su Marošević i Gavrilović tražili deset posto godišnjeg prometa. Marošević mi nikada nije rekao za što mu treba taj novac. Pristao sam mu dati mito jer sam želio ostati živ i zdrav i u poslu koji sam do tada obavljao. Ali i danas se bojim osvete”, svjedoči Tolić koji je bio uvjeren da će s 80 tisuća kuna mita za Maroševića riješiti svoj problem. Nije, tvrdi, bio spreman davati mu deset posto godišnjeg prometa svoje tvrtke.
Maroševića, koji je na suđenju ustvrdio da Tolić ne govori istinu, USKOK tereti da je tijekom 2007. i 2008. godine tražio 160 tisuća kuna mita, dok je Gavrilović optužen kao posrednik. USKOK traži i da se Maroševiću oduzme više od šest milijuna kuna jer mu je u tom iznosu utvrđen nesrazmjer u imovini i njegovim zakonitim primanja.