Došli smo do presude šefu zemunskog klana. Otkriva do kojih je razmjera srpska mafija koristila lažne hrvatske dokumente
Presuda otkriva kako se zloglasni mafijaš preko konzulata u Tuzli dokopao hrvatskih dokumenata
Krvavi obračuni između pripadnika sukobljenih klanova u Srbiji i Crnoj Gori već godinama ne jenjavaju. Ne jenjava za to vrijeme ni njihov ilegalni biznis, kojem je još uvijek u fokusu šverc droge iz Južne Amerike u Europu. Postoji i treća konstanta – izniman broj pripadnika balkanskog krim-miljea ima hrvatske putovnice i osobne iskaznice. Koriste ih tijekom bijega.
To je nedavno potvrđeno novim uhićenjem ljudi u Hrvatskoj koje se sumnjiči da su pomagali odbjeglim članovima balkanskih kriminalnih skupina, mahom iz Crne Gore, nabavljati hrvatske osobne dokumente. Istraga tog slučaja tek je započela.
Novi detalj – Bojović osuđen u Hrvatskoj
Telegram je ovih dana došao do sudskih dokumenata koji otkrivaju jednu do sada potpuno nepoznatu činjenicu – Luka Bojović, vođa zloglasnog Zemunskog klana, koji je sudjelovao i u atentatu na srbijanskog premijera Zorana Đinđića, u Hrvatskoj je osuđen zbog posjedovanja krivotvorene hrvatske putovnice.
I dok je dio ranije započetih sudskih postupaka zbog krivotvorenja hrvatskih dokumenata još u tijeku, te njihov ishod nije do kraja izvjestan, ova presuda, budući da je pravomoćna, potvrđuje kako su balkanski kriminalci dolazili do putovnica Republike Hrvatske.
Kako je šef Zemunaca dobio RH ispravu?
Evo što je utvrdio Općinski kazneni sud u Zagrebu u procesu što je proveden u odsutnosti Luke Bojovića, budući da nije dostupan hrvatskom pravosuđu.
Kako stoji u presudi, 28. studenog 2008., Luka Bojović je u hrvatskoj konzularnoj ispostavi u Orašju podnio zahtjev za izdavanjem putne isprave. Radilo se o ispostavi hrvatskog konzulata u Tuzli, a zahtjev kojeg je Bojović podnio glasio je na ime hrvatskog državljanina Damira Ignjatovića. Taj čovjek, rođen je 11. lipnja 1972., dok je Bojović rođen 7. listopada 1973. godine.
Zar doista nitko ništa nije posumnjao?
Uz zahtjev je Bojović priložio i neoriginalnu osobnu iskaznicu Republike Bosne i Hercegovine na Ignjatovićevo ime. Kraj imena ovog čovjeka nalazila se Bojovićeva fotografija. Kako bi uvjerio službenike diplomatske ispostave da je sve u redu predao im je i rodni list koji je na ime Damira Ignjatovića izdan 10. studenog 2008. u Virovitici. Isti dan za Ignjatovića je izdana i domovnica.
Kako je Bojović do njih došao još se točno ne zna. No, unatoč svemu, 29. prosinca 2008. u Konzulatu mu je izdana hrvatska putovnica, koja je imala rok važenja sve do 1. prosinca 2018. godine.
Zanimljivo izvješće hrvatske policije
Luku Bojovića je Općinski kazneni sud u Zagrebu osudio na uvjetnu kaznu od 10 mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine. Kako je presuda postala pravomoćna u listopadu 2016., taj rok, u kojem Bojović nije smio ponoviti neko kazneno djelo, ako je želio izbjeći zatvor, istekao je prije dva mjeseca, početkom listopada ove godine.
U ovom postupku pojavio se još jedan iznimno zanimljiv podatak. Naime, Uprava hrvatske kriminalističke policije dostavila je sudu dopis datiran s 8. rujnom 2011. iz kojeg proizlazi kako imaju informaciju da se Luka Bojović koristi upravo identitetom Damira Ignjatovića.
Uhićenje Luke Bojovića u Španjolskoj
Da je Bojović koristio hrvatske dokumente tijekom bijega doznalo se u javnosti tek nakon njegovog uhićenja u Španjolskoj u veljači 2012. godine. Tada je, iz španjolskih policijskih izvora, objavljeno da je imao dvije hrvatske putovnice i jednu litavsku.
Bojović je u bijegu bio od 2010. godine. Te godine početkom lipnja saznalo se da se dio Zemunaca krije u Hrvatskoj, te da imaju hrvatske osobne dokumente.
Naime, nakon međusobnog obračuna uhićeni su Sretko Kalinić i Miloš Simović, dvojica pripadnika Zemunskog klana. Kalinić je, prije izručenja Srbiji gdje je u konačnici osuđen na 35 godina zatvora zbog serije ubojstava i organiziranog kriminala, na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu u kolovozu 2010. procesuiran zbog posjedovanja lažnih hrvatskih putovnica.
Isti modus izrade lažnih putovnica
Kalinić je prvu krivotvorenu putovnicu nabavio 25. kolovoza 2006. godine kada je došao u Odjel za upravno pravne poslove Policijske uprave zagrebačke u Petrinjskoj ulici. Podnio je zahtjev za izdavanjem hrvatske putovnice koja je glasila na ime Drage Cesara, a koji je potom vlastoručno i potpisao. Uz predani formular, na uvid je šalterskim službenicima priložio i lažnu osobnu iskaznicu, te svoje fotografije.
Prema istom scenariju, Kalinić je i 25. siječnja 2009. u službenim prostorijama Generalnog konzulata RH u BiH podnio zahtjev za izdavanjem hrvatske putovnice na ime Milivoja Mandića. Priložio je domovnicu, osobnu iskaznicu i rodni list kao i potvrdu o odjavi prebivališta na Mandićevo ime.
Kako nitko nije znao za ovu presudu?
Bojović je, dakle, do sada najvišepozicionirani balkanski kriminalac koji je pravomoćno kažnjen za posjedovanje hrvatske putovnice s imenom druge osobe. Ovu informaciju otkrili smo istražujući sudsku odluku nedavno objavljenu na oglasnoj ploči Županijskog suda u Zagrebu. Taj sud odlučivao je prije nekoliko tjedana o žalbi na istražni zatvor određen Bojoviću, što ju je njegov odvjetnik podnio još 2012. godine.
Iz Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu naknadno nam je potvrđeno da je u tom procesu, u kojem je dakle 2012. vođena istraga, Bojović naknadno pravomoćno osuđen.
Tko je zapravo Luka Bojović?
Inače, riječ je o čovjeku koji je, prema javno dostupnim podacima, svojevremeno bio pripadnik Srpske dobrovoljačke garde, te suradnik Željka Ražnatovića Arkana s kojim je prošao ratišta u Hrvatskoj i BiH. U podzemlju se proslavio kao nasljednik šefa Zemunskog klana Dušana Spasojevića zvanog Šiptar. Otac mu je bio direktor beogradskog Zoooškog vrta, a majka poznata slikarica.
Bojović trenutno u Španjolskoj služi 18 godina zatvora zbog udruživanja u kriminalnu grupu, ilegalnog oružja i krivotvorenje dokumenata. Njegovim poslovima, prema pisanju srbijanskih medija, od 2012. navodno rukovodi Filip Korać, čovjek od njegovog najvećeg povjerenja.