Došlo je vrijeme da republikanci pronađu nasljednika Georgea Busha

George Bush je opet postao relevantan

Čini se da je napokon i Bush odlučio prihvatiti svoju ulogu glavnog ratnog huškača među republikancima. On je bio glavna atrakcija na sastanku Židovske republikanske koalicije u Las Vegasu gdje je odgovarao na pitanja u vezi američke vanjske politike. “SAD bi trebao pokazati dosljednost i biti protiv ukidanja sankcija Iranu”, rekao je Bush.

Smatra da će ukidanje sankcija Iranu dugoročno biti jako loše za američku nacionalnu sigurnost: “Kaos koji sada vlada na Bliskome istoku nije ni približan onome koji bi mogao zadesiti naše unuke”.

Tijekom najvećeg dijela mandata Baracka Obame Bush je bio u svojevrsnom egzilu iz vlastite stranke. Najveću prepreku njegovu javnom sudjelovanju predstavljala je činjenica da je američka javnost bila već umorna od ratova koje je on započeo. Američka javnost jednostavno nije bila zainteresirana za novi sukob negdje u pustinji Bliskog istoka.

Međutim, sve se promijenilo prošle godine. Islamska država zauzela je ogroman teritorij u Iraku i Siriji, stanje u Siriji bilo je svakim danom sve gore, u Jemenu je započet građanski rat i dobri stari neprijatelj, Rusija, pojavila se u ukrajinskom sukobu. Bitno je napomenuti da Amerikance nije briga za strahote koje se svakodnevno događaju na Bliskom istoku, ali brutalnost videa na kojima se vidi odrubljivanje glave zatočeniku, po kojima je ISIS poznat, i mnoštvo boraca iz zapadnih zemalja privuklo je pozornost Amerike.

Republikanci su svjesni da moraju predstaviti kandidata koji će ponuditi rješenje tih prijetnji SAD-u. Taj će kandidat trebati glasačima poslati poruku da je upravo on Bushev nasljednik. Iako je kod nas bolje upamćen po svojim javnim gafovima i onom incidentu kad je irački novinar bacio cipelu na njega, Bush je bio iznimno uspješan s glasačima

Bushev reizbor 2004. godine jedan je od najvećih uspjeha republikanaca u povijesti. Iako je pobijedio s relativno malo glasova razlike (oko 3 milijuna), puno je bitnija usporedba s brojem glasova koje je dobio u prvoj izbornoj pobjedi. Naime, za Busha je 2004. godine glasalo 11,6 milijuna više Amerikanaca nego 2000. Usporedbe radi, Obama, koji je iznimno popularan, dobio je 3,6 milijuna glasova manje u svom reizboru nego na prvim izborima.

Nije ni Bush sam pobijedio, republikanska je stranka pobijedila. Republikanci su povećali broj zastupnika u oba doma Kongresa u rijetkoj izbornoj pobjedi u kojoj je vladajuća stranka dobila više zastupnika nego na prethodnim izborima. Stratezi izbornih kampanja morat će jako dobro analizirati zašto se Bush, od svih predsjednika, pridružio Eisenhoweru i Reaganu kao republikanskim predsjednicima koji su odradili dva puna predsjednička mandata otkako je Ulysses Grant 1877. godine napustio Washington.

Rand Paul je shvatio da mora promijeniti svoju politiku

Trenutni miljenik američke desnice Rand Paul shvatio je da američki republikanci traže predsjednika-ratnika. U zadnje vrijeme počeo je pozivati na još veći vojni proračun, naglašavao važnost bliskosti SAD-a i Izraela i, oponašajući Busha, izjavio: “Naš neprijatelj je poznat, a to je radikalni islam”. Za Paula je kasno. Republikanci se još sjećaju državnog proračuna iz 2011. kad je predlagao oštre rezove vojne potrošnje i ukidanje pomoći svim drugim zemljama uključujući Izrael, koji prima više od tri milijarde dolara godišnje.

Takvo mijenjanje politike po potrebi, pogotovo tako velike promjene, ne nude nadu u stabilnost. Što ako dođe do smirivanja situacije na Bliskom istoku ili ako se Putin opet povuče u izolaciju, hoće li Paul zadržati politiku koju sad zagovara? Teško. Paul je postao popularan u vrijeme kad je rat na kratko vrijeme postao manje važan republikancima, ali ratne poruke su pomogle u izboru mnogih predsjednika, pa mogu i još jednom.

Kako kaže Bloomberg: “Dobro došao natrag, George W. Bush. Ostavi se slikarskog kista i primi se razglasa. Tvoje vrijeme je opet došlo.”