Doznali smo za novu, nekonvencionalnu ideju koja kruži SDP-om; da stranku preuzme pobjednik europskih izbora

Reći da se zapleti i mogući scenariji raspleta izmjenjuju na Iblerovom trgu kao na tekućoj vrpci bilo bi debelo podcjenjivanje stvarnosti – nema vrpce koja se se na ovolikoj brzini okretaja ne bi pregrijala i pukla.

Priče se pritom međusobno isprepliću, spajaju, razdvajaju i modificiraju ovisno o nekom javnom istupu ili tajnom sastanku, tako da teško u ovom trenutku reći hoće li Davor Bernardić otići, hoće li Zlatko Komadina voditi stranku do europskih izbora, gdje su pučisti, a gdje neretvanska skupina, što s Biljanom Borzan, hoće li još netko biti suspendiran ili čak isključen iz stranke i tko će, uopće, u ime SDP-a govoriti na plenarnoj sjednici Sabora za osam dana.

Lukav plan

U cijelom tom previranju koje je bez sumnje doseglo najdramatičnije razmjere u povijesti ove stranke čini se da je potpuno nemoguće čuti neki potpuno novi scenarij, koji ima ambiciju ponuditi donekle bezbolan izlazak iz cijele situacije. Još je nevjerojatnije da bi taj scenarij, kao popratni efekt uključivao – bolji rezultat SDP-a na izborima.

Pa ipak, jedan od najistaknutijih članova stranke razmišlja upravo o takvom planu. Radi se o europskim izborima. Na listi SDP-a na izborima za Europski parlament, koji bi očito i definitivno, dakle, na te izbore izašao samostalno, našli bi se svi potencijalni kandidati za predsjednika/cu stranke. Pa tko dobije najviše preferencijalnih glasova – njegov je SDP.

“Tako bi dobili dvije stvari – najprecizniju sliku koga naši birači žele na čelu stranke, jer predsjednika kojeg su željeli samo članovi već imamo. Nitko pritom ne bi ovisio o tome je li netko upisao 100 novih članova u nekoj jedinici lokalne samouprave u svrhu izbornog inženjeringa. A drugo, vjerojatno bi time poboljšali i rezultat SDP-a na tim izborima jer bi ovakvom vrstom natjecanja motivirali mnoge naše simpatizere da ipak izađu na izbore i daju nam glas”, prepričao nam je ovaj visokopozicionirani SDP-ovac.

Zaobilaženje Statuta

Naravno, postavlja se tu pitanje potpunog zaobilaženja Statuta koji precizno definira način izbora stranačkog vodstva, postavlja se i pitanje svojevrsne zloupotrebe izbora na kojima bi trebalo izabrati ljude koji će odlučivati o europskim politikama, ali, ukoliko bi postojala politička volja za provedbom ovog scenarija, on ne bi bio formalno neizvediv.

I ovo razmišljanje o načinu izlaska iz krize svojom nekonvencionalnošću pokazuje u kako se složenoj situaciji trenutno nalazi SDP. Bernardić, naime, barem zasad nije odlučio dići ruke u znak predaje. Ali, čak i da se to dogodi postoje najmanje dvije velike frakcije (uz još pokoju manju) koje se ne mogu ni izbliza složiti oko toga što nakon njega.

Komadina i četiri stolca

Na Iblerovom trgu odbijaju povjerovati u istinitost informacije koju je objavio današnji Nacional, da je Zlatko Komadina nagovarao popularnu europarlamentarku Biljanu Borzan da se kandidira za predsjednicu stranke. “Komadina nije čovjek koji sjedi na četiri stolice”, uvjeravali su nas jučer ljudi bliski Bernardiću. I doista, sastanak s Komadinom je jučer potvrdila i Borzan za Mediaservis, ali uz dodatak da nije bilo ni riječi o njenom kandidiranju za predsjednicu SDP-a..

Isto nam tvrde i izvori iz frakcije “pučista”, koji su se okupili prošlog petka u Kamanju i zatražili Bernardićevu demisiju (“Pa mi možemo u svakom mjestu u Hrvatskoj okupiti toliko ljudi da nam izraze potporu i što onda?”, kazuju i danas na Iblerovom trgu gdje očito skup neformalne stranačke oporbe nije baš najbolje prihvaćen) – da Borzan nije razgovarala s Komadinom o svojoj kandidaturi.

Teška dilema

Međutim, ime Biljane Borzan već neko vrijeme kotira u stranačkim krugovima kao osobe koja bi možda u ovom trenutku bila idealno rješenje za spas SDP-a. “Ona je jednostavno prihvatljiva najširem krugu ljudi u stranci”, kaže nam jedan od isturenih političara “pučističke” frakcije.

Sama Borzan, kako doznajemo, još nije prelomila odluku o tome da ide u utrku za mjesto predsjednice stranke. Afirmirala se kao vrlo uspješna zastupnica u Europskom parlamentu i koliko god SDP loše prošao na europskim izborima u svibnju njoj bi dobro plaćeno mjesto u Bruxellesu i Strasbourgu za narednih pet godina teško izmaknulo. Štoviše, funkcija europarlamentarke je daleko manje stresna i zahtjevna od funkcije predsjednice stranke, čak i kad ona nije u krizi poput SDP-ove. S druge strane, jasno, u politici je malo većih izazova od preuzimanja vodstva u jednoj od glavnih političkih stranaka u zemlji…

Bitka za Klub

Aktualni predsjednik stranke Davor Bernardić je u pričama o budućnosti stranke u dubokoj defanzivi. Pokazuje se to i na sudbini ovoljetnje inicijative koju su pokrenuli on i Predsjedništvo SDP-a da Bernardić postane predsjednik saborskog Kluba zastupnika stranke koju vodi. Čak se i pomalo prijeteći upozoravalo da Klub zastupnika mora provoditi politiku tijela stranke, pa tako i ideju o šefu Kluba. No, čini se da se i sam Bernardić, sluteći poraz i dodatno produbljavanje krize ohladio od te ideje i ozbiljno razmišlja o odustajanju. U današnjoj izjavi za medije na tu temu je dosad suzdržani aktualni predsjednik Kluba zastupnika Arsen Bauk jasno poručio Bernardiću: “Ako predsjednik stranke ne želi preuzeti tu odgovornost, onda ne treba više biti ni predsjednik stranke”.

S druge strane, na Iblerovom trgu ukazuju na nužnost dogovora. “Što će sad oni u Saboru – izabrati svog predsjednika Kluba, pa ćemo ga mi suspendirati?”, kaže nam Bernardićev suradnik apelirajući na rješavanje krize razgovorima unutar stranke.

Razgovarati bi se moglo, recimo, na odavno najavljenoj zajedničkoj sjednici Predsjedništva i Kluba zastupnika SDP-a koja bi se morala održati prije iduće 19. rujna. Ali, hoće li?

Ne zna se.