Drago Hedl donosi detalje gotovo filmske priče o brutalnom trostrukom ubojstvu, ljudima koji su optuženi i posve nadrealnom suđenju

Sud u Strasbourgu naredio Hrvatskoj novo suđenje

Iako se u optužnici za taj užasni zločin uz prvookrivljenog Marka Grgića spominje i Neđo Ajdarić te ”neutvrđena ženska osoba”, na suđenje u Veliku Goricu dolazi samo Grgić. I to sa slobode, osobnim automobilom, od svoje kuće u Bjelovaru do velikogoričkog suda. Bit će tako i 27. siječnja ove, baš kao što je bilo i 2. prosinca prošle godine, kad sam u pauzi suđenja, na hodniku Županijskog suda u Velikoj Gorici, ćaskao s njim i njegovim odvjetnicima, Marijanom Tomić i Čedom Prodanovićem. Stajali smo na sudskom hodniku, kao da su svog klijenta branili zbog kakve skrivljene prometne nesreće ili utaje poreza.

Marka Grgića upoznao sam u zatvoru u Lepoglavi, 4. srpnja 2012., posjetivši ga sa Zoranom Pusićem iz Građanskog odbora za ljudska prava. Ondje je bio već šestu godinu, služeći kaznu zatvora od 40 godina. Mjesec dana prije toga, 4. lipnja, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu naredio je Hrvatskoj novo suđenje za taj stravičan zločin. Taj sud posljednja je nada svakom osuđeniku koji je prošao sve pravosudne stepenice svoje zemlje.

Tužbu u Strasbourgu, međutim, nije podnio Grgić, već Neđo Ajdarić koji je, kao i Grgić, za to ubojstvo također presuđen na 40 godina zatvora. Sud za ljudska prava utvrdio je niz površnosti, šlampavosti, manjkavosti i aljkavosti, a za hrvatsko pravosuđe osobito je bilo porazno što je Ajdarić osuđen samo na temelju iskaza jednog svjedoka, Steve Štule. S obzirom na to da je Europski sud za ljudska prava naložio Hrvatskoj novo suđenje, smatrajući da je Ajdarić osuđen temeljem više nego klimavog dokaza, bilo je jasno da će to, novo suđenje, ponovno obuhvatiti i Marka Grgića.

U hladnjaku Grgićevih roditelja pronašli 454.000 kuna

U sobi za posjete Kaznionice u Lepoglavi, tada pedesetogodišnji Grgić ispričao mi je nevjerojatnu priču, gotovo idealni scenarij napete kriminalističke tv-serije. Dva dana nakon trostrukog ubojstva Grgić je s prijateljima i suprugom bio u berbi grožđa kad ga je uhitila policija. Sumnja je pala na njega: poznavao je ubijene, svraćao bi im u kuću, znao ja da doma, s obzirom na mjenjačke poslove, imaju poveće iznose gotovine.

Osim što je s njima surađivao u nelegalnom mjenjačkom poslu postali su i prijatelji. Grgić je bio kondukter u Hrvatskim željeznicama, susretao je različite ljude i bavio se mijenjanjem deviza na crno. Kad bi mu ponestalo maraka ili kuna, odlazio bi kod Serdarušićevih, pa ovisno čega mu je manjkalo, kod njih mijenjao kune ili njemačke marke. Zanimljivo, kada ga je policija uhitila, nisu mu uzeli parafinsku rukavicu, što je abeceda svakog postupka prema osumnjičenima za ubojstvo vatrenim oružjem.

Smatrali su dovoljnim što je u starom hladnjaku u šupi Grgićevih roditelja pronađeno 454.050 kuna, a nisu prihvatili ni njegov alibi da se u vrijeme ubojstva nalazio u Banja Luci. Kao dokaz da je ondje stvarno bio predočio je putovnicu u kojoj se nalazio žig, što je dokazivalo da je prije krvoprolića u Kutini prešao državnu granicu. Imao je i policu privremenog osiguranja koju je morao platiti da bi automobilom mogao u BiH, budući da tada police hrvatskih osiguravatelja nisu važile u toj zemlji.

Pronašli mu i pištolj kojim nije počinjen zločin

Objašnjavao mi je kako je u Banja Luku tih godina putovao prilično često. Ondje je, naime, za njemačke marke kupovao hrvatske kune po vrlo povoljnom tečaju, pa bi te kune potom u Hrvatskoj opet mijenjao u marke i tako zarađivao. Uz to, bavio se i posuđivanjem novca uz priličnu kamatu, pa je tu – također legalno – zarađivao. Tako objašnjava onih 454.050 kuna koje je policija našla. Policiji, a kasnije i državom odvjetništvu, činilo se da imaju ubojicu, tim prije što su u premetačini kuće Grgićevih roditelja pronašli i pištolj. Bilo je nebitno što to nije bilo oružje kojim je počinjen zločin.

Počelo je suđenje, međutim Županijski sud u Sisku zbog nedostatka dokaza 6. srpnja 2000. oslobađa Grgića. Nakon više od 20 mjeseci pušten je iz pritvora. Vraća se u normalan život, ali u lipnju 2005., dakle punih pet godina kasnije (!) Vrhovni sud usvaja žalbu Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, pa će 2. listopada 2005., nakon što je sisački sud formirao vijeće za novo suđenje, Marko Grgić ponovno iza rešetaka. Međutim, ozbiljno se razbolio, pa će nakon dva mjeseca, 14. prosinca biti prebačen u Zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj u Zagreb.

Kako je ova trojka završila zajedno u zatvorskoj bolnici

Malo koji pisac scenarija teško bi se dosjetio zapleta kakav se ondje dogodio. U zatvorskoj sobi 206, u koju je smješten, Grgić susreće bivšeg nižeg časnika JNA Stevu Štulu, koji izdržava zatvorsku kaznu od sedam godina zbog pokušaja ubojstva supruge na koju je pucao iz puške i teško je ranio. Pred sam kraj 2005., 29. prosinca, u istu zatvorsku sobu stiže Neđo Ajdarić. Bio je pritvoren u Remetincu zbog optužbe da je pokušao prošvercati ukradeni automobil, no ondje se razbolio pa su ga prebacili u Svetošimunsku. Kasnije se ispostavilo da je s papirima pomoću kojih je pokušao uvesti automobil bilo sve u redu pa će Ajdarić 7. ožujka na zagrebačkom sudu biti oslobođen krivnje.

Trojka – Grgić, Ajdarić i Štula – s još nekoliko drugih zatvorenika u sobi 206, zajedno će provesti samo nekoliko dana. Kada se Štula vratio u zatvor u Bjelovaru javio se upravitelju zatvora Dragi Ivančiću, koji je u vrijeme trostrukog ubojstva bio načelnik kriminalističke policije i vodio istragu o tom teškom zločinu. Štula je ispričao kako je čuo Ajdarića i Grgića – s obzirom na to da je njegov krevet bio u blizini njihovih – da pričaju o detaljima počinjenog ubojstva. Među ostalim, policiji je rekao da su spominjali i Grgićevu suprugu Đurđicu koja je ispred mjenjačnice, u noći ubojstva, držala stražu. Nju, međutim, nikada nitko nije upleo u tu priču, niti je državno odvjetništvo smatralo kako bi se i ona trebala naći u optužnici.

Nitko ništa nije čuo, osim nagluhog Steve Štule

Kasnije, kada je ugledni bečki odvjetnički ured Lansky, Ganzegr i partneri pisao tužbu Europskom sudu za ljudska prava, od ključne važnosti bio je dokument o Štulinom umirovljenju. Taj bivši podoficir JNA kasnije se pridružio Hrvatskoj vojsci, gdje je bio u artiljerijskoj jedinici, odakle je otišao u invalidsku mirovinu. Dijagnoza je bila: nagluhost. Nitko drugi od zatvorenika u sobi 206 ništa o razgovoru Grgića i Ajdarića nije čuo osim nagluhog Steve Štule. Kao što se nitko, pišući optužnicu, nije upitao zašto bi dvojica ljudi, ako su doista počinila to strašno ubojstvo, u zatvorskoj sobi razglabali o detaljima krvoprolića.

Kad sam u Beču, u rujnu 2012., nakon što je sud u Strasbourgu naložio Hrvatskoj obnovu tog postupka, razgovarao s Gabrielom Lanskyim, taj uglađeni austrijski pravnik rekao je kako su suci u Strasbourgu, vidjevši da je Ajdarić presuđen bez ijednog materijalnog dokaza, samo na temelju svjedočenja jednog posve nepouzdanog i problematičnog svjedoka, Steve Štule, ”ostali šokirani, čak i zgroženi”.

Ajdarić: ‘Nikad nisam bio u Kutini, a Marka sam sreo u zatvoru’

Neđu Ajdarića, rekli smo, hrvatsko je pravosuđe oslobodilo optužbi za pokušaj šverca automobila, pa se nakon povratka u BiH, nakon četiri tjedna, 3. travnja 2006., ništa ne sluteći, ponovno vratio u Hrvatsku. No, na graničnom prijelazu tog je dana uhićen pod optužbom za trostruko ubojstvo u Kutini! U Kazneno-popravnom zavodu u Foči, gdje sam Ajdarića posjetio u kolovozu 2012., ispričao mi je kako se osjećao u trenutku uhićenja. Naime, nakon što je dio kazne izdržao u Lepoglavi, a s obzirom na to da je državljanin Bosne i Hercegovine, bilo mu je omogućeno da temeljem sporazuma dvije zemlje ostatak kazne odsluži u svojoj državi.

“Bio sam u potpunom šoku, mislio sam da je u pitanju nesporazum jer u Kutini nikada, ama baš nikada, nisam bio. Kao što ni Marka Grgića nikada nisam vidio prije onog susreta u Zatvorskoj bolnici”, pričao je dok smo sjedili u tijesnoj prostoriji namijenjenoj posjetima, u kojoj su samo stol, četiri stolice i automat za kavu.

Neuspjeli pokušaj razgovora sa svjedokom

Županijsko državno odvjetništvo u Sisku sada će na zanimljiv način prepraviti optužnicu za trostruko ubojstvo u Kutini. Odjednom, u njoj će se, kao sudionik kojeg nije bilo u onoj prvoj optužnici kada se sudilo Grgiću i kada ga je sud oslobodio, pojaviti Neđo Ajdarić. A s obzirom na to kako se u drugoj optužnici, u kojoj se sada uz Grgića pojavio i Ajdarić, tvrdilo da su novac opljačkan u mjenjačnici podijelili, onih 454.050 kuna nađenih u rashladnoj škrinji, pomnoženo je dva, pa se tako Ajdariću i Grgiću stavilo na teret da su nakon trostrukog ubojstva iz kuće Serdarušićevih odnijeli ”neutvrđeni iznos novca, ali ne manji od 960 tisuća kuna, koji su zatim međusobno podijelili.”

Marka Grgića i Neđu Ajdarića 22. rujna 2006. sutkinja Županijskog suda u Sisku, Melita Avedić, osudila je na 40 godina zatvora, a Vrhovni sud potvrdio je presudu 17. ožujka 2007. Naravno, na suđenju se pojavio i Stevo Štula, kao jedan od ključnih svjedoka. On je, nakon onog iskaza o tome kako je čuo razgovor Grgića i Ajdarića dok su prepričavali detalje ubojstva, kasnije u zatvoru uživao brojne povlastice, a kazna mu je skraćena.

Sa Štulom sam razgovarao 1. studenoga 2012. uz ogradu njegove kuće u Grubišnom Polju. Na glavi je imao plavo-bijelu šiltericu s napisom ”HDZ zna!” Htio sam ga pitati o svemu što je rekao u istrazi i na sudu, ali nije bio voljan razgovarati. Promrmljao je kako je njegovo ustavno pravo reći sve što je o tom slučaju znao, te da razgovor možemo nastaviti samo uz nazočnost policije. Potom je ušao u kuću i za nekoliko minuta na mjestu gdje sam stajao došla su dvojica policajaca u civilu. Legitimirali su me i rekli kako me Štula, koji se više nije vratio iz kuće, prijavio za uznemiravanje.

Ajdarić se nema namjeru vratiti u Hrvatsku

Nakon odležanih sedam godina, 3. veljače 2013., Neđo Ajdarić pušten je iz zatvora u Foči. Danas živi u Banja Luci i nema namjeru ponovno se pojaviti pred hrvatskim pravosuđem, pa mu Županijski sud u Velikoj Gorici sudi u odsutnosti. Ondje ga zastupa poznati zagrebački odvjetnik Željko Olujić.

S obzirom na to da nakon presude u Strasbourgu, kojom je Hrvatskoj naloženo novo suđenje Neđi Ajdariću, hrvatsko pravosuđe nije imalo kud, obnovu postupka dobio je i Grgić. Ali, on će na slobodu, nakon odležanih osam i pol godina, biti pušten tek 2. travnja 2014. U istražnom zatvoru držali su ga još maksimalno koliko su mogli. Tada smo se, nakon njegovog izlaska na slobodu, ponovno našli u Bjelovaru. Nadao se da će ponovljenom postupku dokazati nevinost. Uspio se izboriti da se suđenje preseli sa Županijskog suda u Sisku, no predmet je došao u ruke sutkinji Nataši Brleković. Zanimljivo, ona je u travnju 2018. s Općinskog suda u Sisku, gdje se na tamošnjem Županijskom sudu Ajdarić i Grgić dobili po 40 godina zatvora, došla za sutkinju Županijskog suda u Velikoj Gorici.

Priča ide dalje, nastavlja se potkraj siječnja

Nadrealno suđenje u kojem osumnjičenik za trostruko ubojstvo (Grgić) u sudnicu dolazi sa slobode, u kojem se drugooptuženom (Ajdariću) sudi u odsutnosti jer ne kani doći iz Banja Luke, uvjeren kako u Hrvatskoj neće imati pravično suđenje, na kojem uz optuženog trostrukog ubojicu ne sjede pravosudni policajci, počelo je pripremnim ročištem 16. svibnja 2018.

Ispituju se svjedoci, među ostalima opet se pojavio i Stevo Štula (u međuvremenu je preminuo) za kojeg sada tužiteljstvo tvrdi da razlog njegovog odlaska i invalidsku mirovinu nije bila nagluhost, mada dokaz o tome postoji u spisu ranijeg suđenja. Ispituje se sudski vještak za telekomunikacije (kao što je bilo na posljednjem ročištu 2. prosinca prošle godine), koji tumači vještačenje je li iz BiH, gdje se prema vlastitim tvrdnjama u vrijeme ubojstva nalazio Grgić, uz tadašnju telekomunikacijsku tehnologiju bilo moguće uputiti poziv mobitelom preko odašiljača u Hrvatskoj, a da pritom ne zna suvislo odgovoriti ni na jedno pitanje Grgićeve obrane…

Ta nevjerojatna priča ide dalje i nastavlja se potkraj siječnja. Odluči li sutkinja da je Grgić kriv (naravno, može krivim proglasiti i Ajdarića) te ovaj po treći put, za isto kazneno djelo završi u zatvoru, ostat će mnoštvo neodgovorenih pitanja, škakljivih dvojbi opravdanih sumnji, pa nije isključeno da će o svemu, opet morati odlučivati suci u Strasbourgu.