Drago Hedl istražio imovinske kartice moćnih slavonskih sudaca: nisu upisali kuće ni kako su došli do nekretnina
Drago Hedl pročešljao je imovinske kartice poznatih sudaca i uočio zanimljive detalje
Hrvatski suci, baš kao i državni dužnosnici, muku muče s ispunjavanjem imovinskih kartica; pokazalo se to nakon što je javnosti omogućeno zaviriti u imovinsko stanje državnih odvjetnika i sudaca. Tako je donedavni predsjednik Županijskog suda u Slavonskom Brodu, a danas sudac tog suda, Mirko Svirčević, u imovinsku karticu zaboravio upisati jednu od svojih vikendica.
Svirčević je uz obiteljsku kuću u Slavonskom Brodu, stečenu na zanimljiv način (o čemu je Telegram pisao sredinom prošle godine), u imovinsku karticu prijavio i kuću za odmor u Bukovlju (100 m²), te veliku kuću za odmor na Visu od 230 metara četvornih. Ali, zaboravio je i kuću za odmor u Vranovcima, naselju u općini Bukovlje, nadomak Slavonskog Broda, u Brodsko-posavskoj županiji. Svirčević je doduše u imovinskoj kartici naveo dva voćnjaka u Vranovcima, kupljena još 2007., ali ne i kuću za odmor na jednom od njih.
Voćnjaci, čiju je vrijednost procijenio na 20.000 kuna ukupno, nalaze se na dvije spojene katastarske čestice, veličine 730 metara četvornih. Ali, ondje je i zidana katnica, koju Svirčević nije prijavio u imovinskoj kartici. Na drugi kraj voćnjaka, pak, postavio je drvenu klijet, nalik jednoj od kuća u Topuskom gdje je svojedobno imao vikendicu koju je kasnije zamijenio za kuću na otoku Visu.
Zanimljiva i imovinska kartica šefa Općinskog suda u Brodu
Jednako je zanimljiva i imovinska kartica Vedrana Pavelića, predsjednika Općinskog suda u Slavonskom Brodu. Dok ostali suci u svojim imovinskim karticama u rubrici ”način stjecanja” upisuju kako su do stanova ili kuća došli otkupom stanarskog prava, nasljeđivanjem, darovanjem, kupoprodajnim ugovorom, samostalnom izgradnjom, zamjenom ili pak ugovorom o doživotnom uzdržavanju, Pavelić je napisao kako je do svog stana, penthausa od stotinjak kvadrata u Slavonskom Brodu, došao ”ugovorom o uspostavljanju etažnog vlasništva”.
Telegram je u srpnju prošle godine opširno pisao o načinu na koji je Pavelić došao do tog stana. Iz dokumenata koje smo imali, vidjelo se kako Pavelić jedino može dokazati da je za stan (prema njegovoj procjeni) vrijedan 745.000 kuna, platio nevjerojatnih 8.000 kuna! Nije mogao pružiti ni jedan drugi dokaz o uplati, a prema onome što je tvrdio u odgovoru Telegramu, kupnja stana odvijala se unutar rodbinsko prijateljskog kruga, a sve se plaćalo u gotovini, temeljem usmenih dogovora.
Sudac Pavelić, pravdajući se protekom vremena, čak nije mogao reći ni koliki je porez platio, niti je mogao predočiti dokument o plaćenom porezu. Zato u svojoj imovinskoj kartici i nije mogao napisati da je stan stekao na neki od uobičajenih načina kako su to naveli drugi suci, već je u rubriku o načinu stjecanja upisao ”ugovor o uspostavljanju etažnog vlasništva”.
Može li se nekretnina steći uspostavljanjem etažnog vlasništva?
Sudska vještakinja koju smo zamolili za pojašnjenje može li se nekretnina, u konkretnom slučaju stan, steći ugovorom o uspostavljanju etažnog vlasništva pojasnila je kako ugovor ili sporazum o uspostavi etažnog vlasništva mogu sklopiti samo osobe koje su prethodno stekle suvlasništvo na nekretnini.
“Etažiranje se provodi kako bi zajedničku imovinu (suvlasništvo) pretvorili u razdijeljenu, etažiranu, imovinu. Prema tome, najprije morate nešto steći da biste to mogli dijeliti”, kaže naša sugovornica. Ipak, krajnje je neobično da sudac Pavelić, koji je jedno vrijeme bio šef zemljišno-knjižnog odjela u Općinskom sudu u Slavonskom Brodu to ne zna, pa kao način stjecanja stana navodi ugovor o etažiranju.
Kartica suca Općinskog suda u Osijeku posve je prazna
Imovinske kartice hrvatskih sudaca, baš kao i kartice ministara, saborskih zastupnika, županâ i gradonačelnikâ, te drugih dužnosnika otkrivaju ne samo ”zaboravnost” u navođenju imovine, ili neobična način njihova stjecanja, već i ogromne razlike u imovini. I dok neki suci imaju više milijuna vrijednu imovinu i pozamašne ušteđevine, drugi su bez ikakve imovine i bez novca na bankovnim računima.
Ono što je u prošlom sazivu Hrvatskog sabora bio dugogodišnji zastupnik Franjo Lucić, koji nije imao ni kuću, ni vikendicu, ni automobil, ni ušteđevinu, ni dionice ili poslovne udjele, u svijetu hrvatskog pravosuđa je sudac Općinskog suda u Osijeku, Saša Rešetar. Njegova imovinska kartica posve je prazna: taj sudac, s 25-godišnjim stažem u pravosuđu, nema ni kuću, ni stan, ni vikendicu, niti bilo koju drugu nekretninu ili pokretninu, nema dakle automobil, ali ni ušteđevinu, ili prihode od dividendi.
Slično je i sa sutkinjom Općinskog suda u Crikvenici, Kristinom Pavelić, koja je u pravosuđu od 2010. Jedina imovina koju je navela u imovinskoj kartici je automobil Suzuki Vitara 1.6 JLX/C star 30 godina, vrijedan 10.000 kuna. Tako se, eto, i sudska vlast, kad su u pitanju imovinske kartice, na primjerima koje smo naveli, posve uklopila u uspostavljene standarde ostale dvije vlasti, zakonodavne i izvršne.