Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Drago Hedl: Zašto je Tolušićeva smjena bila tako teška i što ona znači za premijera

Cijela ova rekonstrukcija ne bi imala nikakvog smisla da je ostavio najkompromitiranijeg ministra

ZADNJA IZMJENA: srp 18, 2019

”Kad budete u Virovitici, možete biti moj gost”, napisao je mješavinom beskrajne samouvjerenosti, začinjene njemu svojstvenim kamufliranim cinizmom, 2. svibnja ove godine u 21.36 novinaru Telegrama, sad već bivši potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Telegram je već tada raspolagao podacima koje je Tolušić kasnije, danima pokušavao demantirati: da je u imovinskoj kartici upola smanjio kvadraturu raskošne obiteljske kuće u Virovitici (s 330 na 165 metara četvornih), te posve zatajio zgradu (koju je kasnije nazvao roštiljem) od 120 metara četvornih.

Iako je Tolušić bio naš stari i česti gost, ovo je bilo prvi put da smo ga uhvatili s prstima (doduše tek noktima) u pekmezu. Naši raniji tekstovi, naime, zadirali su u pitanja njegove kompetentnosti, stručnosti i znanja potrebnih za obavljanje ministarskog posla. Ali zbog toga u Hrvatskoj nije otišao ni jedan ministar, pa smo znali kako je iluzorno očekivati da bi zbog skandaloznih odluka o raspodjeli poticaja, ili pak teških propusta u kontroli hrane, mogao otići Tolušić.

Gaf s imovinskom karticom bio je nešto drugo

No, Tolušićev gaf s imovinskom karticom ipak je bio nešto drugo. Pitali smo se zašto ministar prikriva stvarnu veličinu (i vrijednost) svoje kuće, ako je sve čisto i pokriveno prijavljenim prihodima. Znali smo, naravno, da u Hrvatskoj ni jedan ministar nije otišao zbog muljanja s prikazivanjem imovine, pa da neće ni Tolušić, a ubrzo je to potvrdio i sam premijer, Andrej Plenković, proglasivši Tolušićev imovinski nestašluk tehničkim pitanjem.

Naša otkrića tko je gradio Tolušićevu kuću, koliko je ta tvrtka dobivala poslova od županije virovitičko-podravske dok je on bio župan, potom kupovina zemljišta na kojoj je tu kuću sagradio i prodaja jednog od stanova vlasniku tvrtke s kojom je županija također imala brojne poslove, pa četiri Tolušićeva stana u četiri-pet godina, misteriozni nestanci kredita iz imovinskih kartica, te unosna preprodaja zemljišta na Jadranu (a o kraljevskom vjenčanju u Stanciji Meneghetti, u Istri, elitnoj lokaciji za takva događanja, da i ne govorimo) – sve to dakle bilo je više nego dovoljno da premijer makne Tolušića.

Zašto je premijer tek jučer maknuo Tolušića?

Postoje bar tri razloga zašto je to Plenković učinio tek jučer, a ne u vrijeme kada smo o tim aferama pisali. Prvo, Tolušićevo Ministarstvo poljoprivrede raspolagalo je ogromnim novcem za promidžbu, pa su oni mediji, koji su najdublje zagrabili u tu kantu s medom, uglavnom ignorirali ili marginalizirali Telegramova otkrića. Premijer se nije pretjerano obazirao: bilo je važno da Tolušić ne završi na tapeti onoga što zovemo mainstream mediji.

Drugo, afere ministara Lovre Kuščevića i Gorana Marića tada još nisu postojale pa je ignoriranje otkrića vezano uz Tolušića bilo puno lakše nego kada su se afere zakotrljale i oko drugih Plenkovićevih ministara. Sve do prije nekoliko tjedana nije bilo ni govora o opsežnoj i ambicioznoj rekonstrukciji Vlade. No, odlazak Kuščevića i Marića (odlazak Marije Pejčinović Burić, za priču o rekonstrukciji nije važan, jer su razlozi njenog napuštanja Vlade posve druge naravi) iznudio je ”osvježenje Vlade”. A taj propuh, bilo je sasvim jasno, ne bi ništa značio da je u Vladi ostao i teško kompromitirani Tolušić.

Velika moć baze iz koje dolazi Tolušić

Treći razlog zašto se premijer tek u zadnji čas odlučio riješiti praktično drugog po snazi ministra (Tolušić je bio i potpredsjednik Vlade) jest velika moć baze iz koje Tolušić dolazi – Virovitičko-podravska županije. Ondje godinama, u različitim ulogama, vlada ”sveto HDZ-ovo trojstvo”, Tolušić, Josip Đakić, Ivica Kirin. Kolika je snaga tog trojca najbolje potvrđuje skandal s nestankom 17 milijuna kuna iz gradske blagajne Virovitice; i nakon tog otkrića gradonačelnik Kirin i dalje je ostao netaknut.

U danima koji su prethodali jučerašnjem padu Tomislava Tolušića pričalo se kao je veto na njegovu smjenu stavio još uvijek moćni Đakić, koji svoju snagu crpi iz čelne pozicije u HVIDRA-i. Navodno je čak bilo i ultimatuma, a da bi to moglo biti točno, svjedoči i Đakićeva jučerašnja pobuna, kada je Plenkoviću zamjerio što smjenjuje ”najboljeg ministra”.

Virovitica je sve do jučer bila središte politički najmoćnije slavonske županije, kao nekoć Osječko-baranjska u dobra Branimira Glavaša. I u drugim slavonskim županijama, doduše, postoje lokalni šerifi i HDZ-ovi nedodirljivi kapitalci (poput Tomislava Čuljka i Bože Galića u Vukovarsko-srijemskoj, ili pak Franje Lucića i Alojza Tomaševića u Požeško-slavonskoj županiji), no Virovitica je tu bila daleko najjača.

Zato je premijeru Tolušić bio tvrd orah, velik poput kokosovog, koji nije moguće slomiti običnim kliještima. Ali, kako je sâm nedavno rekao da ”organski ne podnosi ultimatume” (kada je koalicijski partner HNS zatražio smjenu Lovre Kuščevića), možda je alergičnost prema ultimatumima želio pokazati i na Tolušićevu primjeru.

Sad je vrijeme da institucije odrade svoj posao

Bilo bi međutim pogrešno da odlazak Tolušića (kao naravno i ostavke Kuščevića i Marića) završi samo preseljenjem s jednog kraja Markova trga na drugi, u debelu hladovinu Hrvatskog sabora. Tolušić bi morao pokazati račune za izgradnju svoje kuće (što je obećao, a nikada nije napravio) kao i objasniti koliko je stajalo njegovo ”vjenčanje iz snova” i tko ga je platio.

Trebao bi objasniti i poticaje koji su završavali na računima tvrtki njegovih kumova i prijatelja, kao i tajanstvena ”iščeznuća” kredita iz imovinskih kartica, te kako su mu kroz ruke prošla najmanje četiri stana u samo nekoliko godina. To je, naravno, problem ”institucija koje rade svoj posao”. Tek tada, priča o Tolušiću (ali i Kuščeviću, Mariću i Gabrijeli Žalac), bila bi završena.

Tolušić je (slično kao i bivša ministrica Žalac o kojoj je Telegram upravo iskopao užasno kompromitirajuće dokumente o dodjeli milijunskih poslova firmama koje su nakon toga, što se prihoda tiče, financijski eksplodirale), do posljednjih sati grčevito branio svoju funkciju i nije mu padalo na pamet podnijeti ostavku. Očito, htio je ispasti premijerovom žrtvom, što jednog dana, u turbulencijama koje čekaju HDZ, može biti ”kapitalno ulaganje” u Tolušićev veliki povratak. Možda Tolušić, u takvom raspletu događaja, obnovi svoj poziv novinaru Telegrama da bude njegov gost kada se zatekne u Virovitici.

Drago Hedl
Istraživački novinar
341 članak Više o autoru
Više s weba