Drama u Ukrajini pokazala: Kina se okreće protiv Rusije, Saudijska Arabija protiv SAD-a
Kinezi su ulagali milijarde dolara u projekte u Ukrajini
Unatoč potpori ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da se NATO pakt ne treba širiti na istok Europe, kineski predsjednik Xi Jinping istodobno je jasno dao do znanja da se Kina protivi mogućoj ruskoj invaziji na Ukrajinu. Premda optužuje SAD i NATO pakt za agresivno ponašanje te ugrožavanje sigurnosti Rusije, Peking se protivi upotrebi vojne sile u rješavanju krize oko Ukrajine.
Uostalom, to stajalište nije novo jer Kina nikada nije priznala rusku aneksiju Krima 2014. niti je podržala odluku Moskve kad je poslala vojne postrojbe u Kazahstan kako bi ugušile pobunu naroda protiv korumpirane vlasti. Govoreći u Münchenu na glavnom europskom godišnjem strateškom forumu, kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi istaknuo je da “suverenitet, neovisnost i teritorijalni integritet bilo koje zemlje valja poštovati i čuvati. Ukrajina nije iznimka”.
Putina i Bidena muče slični problemi sa Saudijskom Arabijom
Xi Jinping je pak u telefonskom razgovoru s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom pozvao na obnavljanje dijaloga, diplomatskog kanala uspostavljenog 2014. godine za okončanje borbi u Ukrajini, čiji su članovi Njemačka, Rusija, Ukrajina i Francuska, kako bi se došlo do sveobuhvatnog rješenja ukrajinskog pitanja.
Jednako kao i Putina, tako i američkog predsjednika Joea Bidena muče slični problemi sa Saudijskom Arabijom, važnim saveznikom u krizi oko Ukrajine. Predsjednik Biden više je puta pozvao Rijad i proizvođače nafte iz Perzijskog zaljeva da proizvode što više nafte kako bi se snizile cijene benzina koje su za Amerikance oko dva puta više nego prije pandemije. Ti pozivi postali su još dramatičniji nakon što su se cijene približile 100 dolara po barelu.
Saudijci su politikom visokih cijena nafte stali uz Putina
Međutim, Saudijci su odmah odgovorili da neće povećavati proizvodnju koja je dogovorena prošle godine kao dio sporazuma između Organizacije zemalja izvoznica nafte, OPEC, i Rusije, saveza pod nazivom OPEC+. Premda taj pakt dopušta povećanje proizvodnje za 400.000 barela dnevno, Saudijci nisu isporučili ni tolike količine nafte. Što je, očekivano, dovelo do daljnjeg divljanja cijena . Pred izborom hoće li pomoći Washingtonu ili Moskvi, Rijad nije imao dvojbe.
Politikom visokih cijena nafte stali su na stranu Putina. Zahvaljujući enormnim cijenama nafte Moskva povećava državne prihode i tako stečene rezerve mogu joj pomoći u slučaju zapadnih sankcija. Istodobno cijene više od 90 dolara po barelu ubrzavaju inflaciju u SAD-u, što je težak udarac gospodarskoj politici Bijele kuće.
Kini je potrebno blisko partnerstvo s Rusijom
Carl Minzner, viši suradnik za kineske studije pri Vijeću za vanjske odnose u New Yorku, smatra kako je Putin zapravo velika glavobolja Pekingu. Kina, naime, ne želi daljnje zaoštravanje odnosa, prije svega sa SAD-om i EU, niti namjerava zbog politike Kremlja ugroziti svoje gospodarske i sigurnosne interese u svijetu.
Predsjednik Xi Jinping svjestan je da bi bespogovornim podržavanjem Moskve, kad je riječ o pitanjima europske sigurnosti, dodatno pogoršao odnose s Europom. Osim toga, davanje Rusiji odriješene ruke da intervenira na postsovjetskom prostoru potencijalno bi naštetilo dugoročnim naporima Kine da istisne Rusiju kao glavnu silu u srednjoj Aziji.
Kini je bez svake sumnje potrebno blisko partnerstvo s Rusijom kako bi ojačala poziciju spram SAD-a, ali nikako ne želi do kraja zaoštriti odnose s Washingtonom. Wang Yi, ministar vanjskih poslova, prenio je poruku Antonyju Blinkenu, američkom državnom tajniku, da ruske “razumne sigurnosne brige valja shvatiti ozbiljno i riješiti”, dodajući da mir u Europi ne može biti zajamčen jačanjem ili čak širenjem vojnih blokova.
Kinezi su ulagali milijarde dolara u projekte u Ukrajini
Peking se u odnosu na Moskvu, kad je riječ o Ukrajini, nalazi u posebno neugodnom položaju. Kineske inženjerske, energetske i građevinske tvrtke u državnom vlasništvu posljednjih godina uložile su milijarde dolara u projekte u Ukrajini. Istodobno, ta je zemlja veliki izvoznik jestivog ulja, strojeva i nuklearnih reaktora za Kinu.
No, Peking mora voditi računa i o ruskim interesima jer, među ostalim, gradi veliku mrežu cjevovoda u središnjoj Aziji koji prolaze kroz bivše države Sovjetskog Saveza. Kina je posljednjih godina potpisala s Moskvom 20-godišnje sporazume o kupnji nafte i plina vrijednim 117,5 milijardi dolara. Na taj način Kina pomaže Rusiji, dok Peking pomaže Moskvi da razvija sustav ranog upozoravanja na moguću uporabu nuklearnog oružja.
Putin i Xi Jinping sastali su se 38 puta
Kina se međutim boji, da bi se, ako bi podržala rusku agresiju na Ukrajinu, mogla naći na udaru zapadnih sankcija. A to bi bio težak udarac za Kinu jer njeni proizvođači pametnih telefona i električnih vozila u velikoj mjeri ovise o uvozu američkih čipova i drugih visokotehnoloških proizvoda. Kini je također potreban nesmetan pristup američkim financijskim institucijama kako bi zadržala sadašnji tempo gospodarskog razvoja.
Putin i Xi Jinping sastali su se čak 38 puta, a razlog tako intenzivnih kontakata je stalno pogoršanje odnosa između SAD-a s jedne strane te Kine i Rusije s druge strane. Stoga je na Zapadu porastao strah od stvaranja antante kojoj je cilj uspostava novog međunarodnog poretka u kojem bi Rusija i Kina postale ravnopravne SAD-u.
Pedeset godina od Nixonovog posjeta Kini
Bonnie Glaser, direktorica programa za Aziju u njemačkom Marshall Fundu, think tanku sa sjedištem u Washingtonu, ističe da “Kina priznaje da je njezin odnos sa SAD-om sporan i konkurentan, ali nikako ne želi da je svrstavaju u ruski tabor”.
U međuvremenu, Peking se sprema na obilježavanje pedesete godišnjice posjeta bivšeg američkog predsjednika Richarda Nixona u Kinu. Taj sedmodnevni posjet 1972. godine otvorio je put obnavljanju diplomatskih odnosa između dviju zemalja i postavio teren za otvaranje Kine prema svijetu. Tu prigodu Peking želi iskoristiti za otopljavanje odnosa s Washingtonom.
Saudijska Arabija mogla bi proizvoditi i više nafte
Saudijska Arabija proizvodi dnevno oko 10 milijuna barela nafte dnevno, premda bi bez problema mogla isporučivati tržištu i više od 12 milijuna tona. Kad bi to učinila odmah bi pale cijene nafte. No, na apele predsjednika Bidena da poveća proizvodnju, saudijski kralj Salman odgovorio je kako je “za Saudijsku Arabiju najvažnije držati se povijesnog sporazuma OPEC+”, o ograničenju proizvodnje nafte.
Saudijski ministar energetike, princ Abdulaziz bin Salman, također je odbacio pozive da se crpi više nafte. Kazao je da ponovno pregovaranje o kvotama između članica OPEC-a riskira da izazove volatilnost na naftnim tržištima, a ne da ih stabilizira. To je ponukalo izaslanika OPEC-a da kaže kako je jasno da trenutno Saudijska Arabija nije na istoj strani sa SAD-om jer nisu spremni surađivati s Washingtonom kako bi smirili tržište nafte.
Optužbe zapada za ubojstvo Khashoggija zbližilo je Rijad i Moskvu
Do dodatnog zbližavanja Rijada i Moskve došlo je nakon što su SAD i zapadne zemlje optužile saudijskog princa prijestolonasljednika Muhammeda bin Salmana, da je naredio ubojstvo ubojstva novinara Jamala Khashoggija. Isto tako Zapad osuđuje kršenje ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji, zatvaranja, mučenja i ubojstava političkih neistomišljenika kao i aktivistica za ženska prava.
U isto vrijeme Vladimir Putin javno iskazuje simpatije prema mladom princu, što ovaj, u trenutku kad su mu svi okrenuli leđa, zna cijeniti. Istodobno i Saudijska Arabija životno jer zainteresirana za što više cijene nafte kako bi princ Muhammed mogao realizirati transformaciju gospodarstva te razvoj industrija koje nisu vezane uz plin i naftu.
U nastojanju do održi što više cijene nafte, princu Muhammedu ide na ruku i to što američki i europski dužnosnici, nabrajajući koje će sankcije uvesti protiv Rusije ako napadne Ukrajinu, ne spominju sankcije ruskoj naftnoj i plinskoj industriji. Premda bi time zapravo zadali najteži udarac ruskom gospodarstvu. Svjesni su, naime, da bi to izazvalo novu još goru eksploziju cijena nafte. Problem je što bi čak i sankcije protiv ruskog bankarskog i industrijskog sektora mogle izazvati dodatne poremećaje u opskrbi energijom.