Društvene mreže danima se rugaju novoj sljemenskoj žičari. Pitali smo stručnjake što oni misle
'Nova žičara djeluje kao agresivni komercijalni zahvat, kao nametljivo sredstvo eksploatacije planine'
Nezavisni zastupnik zagrebačke Gradske skupštine, Renato Petek i još dvoje članova kluba nezavisnih zastupnika, Marijana Sumpor i Tihomir Milovac, u ponedjeljak su održali presicu kod novoizgrađene sljemenske žičare. Vrlo brzo fotografije tog zdanja počele su se širiti društvenim mrežama i, sudeći prema komentarima, korisnici baš i nisu oduševljeni.
Telegram je za mišljenje stoga pitao stručnjake. Razgovarali smo s arhitektima Ottom Barićem, Marojem Mrduljašem, i Robertom Križnjakom te s aktivistom i pokretačem platforme 1postozagrad, Sašom Šimpragom. Trojica se slažu da je zgrada sljemenske žičare prilično loše uklopljena u lokaciju na kojoj se nalazi. Jedan od njih, pak, vidi potencijal.
Pa da, skoro gotova, valjda će kroz par godina proradit. Al ona građevina u koju ulaziš na žičaru izgleda mi ko ružan krematorij.
— level(s) (@level_S13) October 26, 2020
1. Saša Šimpraga
Saša Šimpraga, pokretač građanske inicijative 1postozagrad, rekao nam je kako žičaru na Sljemenu još uvijek nije vidio uživo. Ipak, kao i mnogi, ovih ju je dana vidio na fotografijama i ne može reći da je pristalica takvog arhitektonskog rješenja.
“Temelj svake arhitekture je lokacija. Potpuna neprilagođenost i devastacija ambijenta, slaba i preglomazna arhitektura, tek su dio priče budući da se, po medijskim natpisima, radi i o radikalno preplaćenom projektu. Sve to je još jedan pokazatelj kako se Zagreb sustavno uništava pod izlikom napretka. Da ova gradska uprava može bolje, imali bi bolje”, komentirao je za Telegram.
2. Maroje Mrduljaš
Arhitekt Mrduljaš slaže se sa Šimpraginim mišljenjem. “Medvednica je slikovito rečeno, i pluća i duša grada, popularno izletište za planinare, skijaše, trkače, bicikliste, izletnike. Kao rekreativni sportaš, već godinama sam na Medvednici na tjednoj bazi i mogu posvjedočiti groznim devastacijama zaštićenog parka prirode. Medvednica je izrovana mehanizacijom kojom se izvlače trupci, a zadnjih godina pratimo i beskrajno dugu realizaciju nove žičare”, govori na početku i nastavlja:
“Dvije stanice stare žičare možda nisu bile remek-djelo, no bile su razumnog mjerila, imale su detalje u lokalnom kamenu i, što je posebno važno, nenametljivo su bile pozicionirane. Naročito je to slučaj s gornjom stanicom diskretno smještenom ispod vrha Sljemena. Dio uređenja bilo je i lijepo kameno stepenište koje je vodilo prema vrhu, a koje je tijekom građenja nove stanice doslovce prerovano. Svatko tko iole voli planine, osjeća da se stanica ne može graditi na samom vrhu i da je neprikladno izvoditi opsežne iskope na tako osjetljivom mjestu”.
Osim toga, Mrduljaš kaže i kako se stanica na vrhu planine ne može obložiti u umjetni materijal koji vizualno oponaša teksturu drva. “Već godinama naročito iritira neurednost gradilišta, vrh Sljemena izgleda kao smetište, posječeno je dosta stabala i vidi se jedan sasvim nekulturni odnos prema prirodi i topografiji”, objašnjava i zaključuje:
“Donja stanica je vizualno izrazito agresivna, formalistička i niti ne pokušava uspostaviti dijalog s mjestom na kojem je izgrađena. Nova žičara djeluje kao agresivni komercijalni zahvat, kao nametljivo sredstvo eksploatacije planine. Nadajmo se da će njenim puštanjem u pogon barem popustiti pritisak automobilskog prometa vikendom po Medvednici”.
3. Otto Barić
Arhitekt Barić prvenstveno naglašava kako je sama investicija trenutno problematična. “Iskreno, ja tu vidim dva problema. Jedan je financiranje. Ne mogu nikako shvatiti tu investiciju od 500 milijuna kuna u trenutku kada imamo puno ozbiljnijih problema. Znam da je ta investicija započeta puno ranije, ali općenito upustiti se u takvu investiciju, a imamo toliko drugih stvari koje treba riješiti, nema smisla”, kaže.
Dodaje i kako je žičara gradu poput Zagreba luksuz, a ne potreba. “Ako su 20 godina ljudi mogli ići pješice na Sljeme, što je i zdravije, onda bi mogli i još pet godina dok se možda ne steknu bolji uvjeti”, govori nam i naglašava kako je drugi problem, pak, loše povezivanje samog objekta i okoliša u kojem se nalazi: “Jako je to nasilno sve, vrlo je masivno i ta ploha parkinga je ogromna”.
“Ja sam zamišljao da će to biti simbioza tog supermarketa, odnosno malog šoping centra i žičare gdje će se koristiti parking šoping centra za žičaru, a ne da će se dogoditi još i ono ogromno parkiralište. Baš je nakaradno sve skupa. O ukusima se ne raspravlja, ne želim reći da je to loša arhitektura, ali slažem se da je na tom mjestu trebalo biti ipak malo nježniji prema okolišu. Nije se trebalo toliko nametati. Stvarno je jedna šaka u oko ta donja zgrada”, objašnjava Barić.
Dodaje i kako mu je zanimljivo što je u inicijalnom ugovoru stajalo da je vrijednost projekta 300 milijuna kuna. “Taj se ugovor svakih nekoliko mjeseci proširuje aneksima i svaki sljedeći aneks je po 30 ili 40 milijuna kuna. Neozbiljno mi je to. Kakav je to javni natječaj ako se kreće s jednom cifrom, a nakon dvije ili tri godine si je skoro poduplao”, zaključuje.
4. Robert Križnjak
Arhitekt Križnjak, iz istoimenog arhitektonskog studija, mišljenjem se ipak malo odmaknuo od kolega. Vjeruje da u zgradi žičare ima potencijala.
“Zgrada donje postaje nove sljemenske žičare je tip javnog objekta koji zahtijeva veliko mjerilo te svojim oblikovanjem treba predstavljati simbol vremena s jakim konceptom. Ona se svojom veličinom i modernim oblikovanjem poprilično nametnula u zatečeni okoliš, koji i nema neku arhitektonsku vrijednost. Samim time ima priliku postati novi landmark i simbol omiljene aktivnosti Zagrepčana, odlaska na Sljeme”, komentira.