Prije godinu dana, glavna briga bila je nestašica energenata. Nakon što je prošloga proljeća Rusija napala Ukrajinu, Europa je strahovala od posljedica koje će prekid opskrbe plinom, naftom i ugljenom iz Rusije imati na europska gospodarstva. Godinu dana kasnije, ključna briga ponovno je nestašica. Ali umjesto jeftinog ruskog plina, ovoga puta radi se o – vodi.
U manje od godinu dana dijelovi Europe proživljavaju drugu veliku sušu. Prošlog ljeta europske zemlje pogodila je jedna od najgorih suša, u kombinaciji s toplinskim valovima, u posljednjih 500 godina. Sada, pak, s europskog juga stižu snimke kao da je kraj ljeta, a ne početak proljeća: otočići koji su, zbog niskog vodostaja, odjednom spojeni s kopnom, čamci nasukani na obalama jezera…
Problemi na jugu Europe
Prema podacima Europskog opservatorija za sušu, četvrtina teritorija Europske unije bila je u prvih deset dana travnja pod upozorenjem zbog manjka padalina. U Hrvatskoj, prema toj karti, stanje zasad nije problematično. Ali to se ne može reći i za druge mediteranske zemlje, osobito Španjolsku, Francusku i Italiju, koje su posebno pogođene dugim sušnim razdobljem.
Suša trenutno utječe na 60 posto ruralnog područja u Španjolskoj. Rijeka Po, najduža talijanska rijeka koja teče od Alpa do Jadranskog mora i ključna je za poljoprivrednu proizvodnju, u ožujku je imala manje vode nego što obično ima u ovo doba godine. Francuska je u veljači zabilježila najduže zimsko razdoblje bez padalina, 32 uzastopna dana, otkad su se ti podaci 1959. godine počeli bilježiti. Dakle, u više od pola stoljeća.
Ispražnjene rezerve
Zbog “izrazito suhe i tople zime” većina južne i zapadne Europe pogođenja je značajnim anomalijama kad je riječ o vlažnosti tla i razini vode u rijekama, upozoreno je nedavno u izvješću koje je objavila Europska komisija. Posebno je nizak nivo vode u slivovima Rhone i rijeke Po, istaknuto je u analizi, uz napomenu da su učinci suše već vidljivi u Francuskoj, Španjolskoj i sjevernoj Italiji.
U nedavnom intervjuu za list Corriere della Sera stručnjak za klimu Massimiliano Pasqui ustvrdio je da se situacija s deficitom vode postepeno formira još od zime 2020./2021. i zato je malo vjerojatno da se može riješiti u svega nekoliko mjeseci. Da bi se stanje normaliziralo trebalo bi “50 dana kiše”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Još se, dakle, osjećaju i posljedice lanjskog ljeta – Italija je, primjerice, imala najgoru sušu u posljednjih 70 godina – pa su prirodne rezerve vode i dalje na niskim razinama što utječe na poljoprivredu i proizvodnju električne energije. Ako se nastavi razdoblje bez oborina, a proljeće bude toplije od prosjeka, riječni tokovi će se još smanjivati, što će imati izravan učinak na poljoprivrednu proizvodnju, ekosustave i energetiku, procjenjuju autori europskog izvještaja.
Može postati ‘kritično’
Usjevi još nisu ugroženi, napominju, no situacija bi u nadolazećim mjesecima mogla postati “kritična” ako se anomalije u pogledu temperature i količine padalina nastave tijekom proljeća. Europskim državama se stoga savjetuje da pozorno prate situaciju i pripreme planove za uštedu vode.
U poljoprivredi se, međutim, posljedice ipak već osjećaju. Španjolske poljoprivredne udruge upozoravaju da je tri i pol milijuna hektara pod žitaricama “nepovratno izgubljeno”, posebno usjevi pšenice i ječma u nekim pokrajinama. Ako idućih tjedana ne bude dovoljno padalina, zakomplicirat će se situacija u maslinicima, tvrde. Španjolska je najveći svjetski proizvođač i izvoznik maslinovog ulja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve bi moglo poskupjeti
U posljednjih godinu dana njegova cijena je u prosjeku rasla 60 posto – najprije zbog nestašica drugih jestivih ulja, ponajprije suncokretovog, što je bila posljedica rata u Ukrajini, a onda i zbog visoke inflacije te u konačnici lanjske suše. Već se prošlog ljeta procjenjivalo da će berba biti 20 do 30 posto slabija, što onda znači i više cijene. Tako je, uostalom, i s drugim kulturama, poput povrća: ako ih zbog suše bude manje, sigurno će poskupjeti.
A moguće redukcije vode, koje su prošle godine u mnogim zemljama bile uobičajene, otežat će situaciju s navodnjavanjem. Udruženje španjolskih poljoprivrednika kaže da bi neki poljoprivrednici zbog toga mogli naprosto smanjiti površine pod suncokretom, kukuruzom i rižom. U Italiji se već najavljuje da će proizvodnja riže biti manja – zasijana je najmanja površina u zadnjih gotovo četvrt stoljeća.
Golemi gubitci vode
Već je zbog lanjske suše u talijanskim pokrajinama poznatim po toj kulturi, koja traži puno vode, proizvodnja bila manja. Italija je najveći europski proizvođač riže, iz te zemlje dolazi više od polovice riže uzgojene u cijeloj Europskoj uniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, Italija s vodom ima i infrastrukturne probleme – goleme gubitke iz vodovodne mreže koji idu i preko 40 posto. To zvuči vrlo poznato: u prastaroj zagrebačkoj mreži, gdje su neke cijevi još iz vremena cara Franje Josipa, gubitak vode znao je biti i iznad 50 posto.
Talijanske vlade svih boja obećavale su riješiti taj problem, a sad ga se uhvatila i nova vlast u Rimu. S kojim efektom, tek treba vidjeti. Ali osnovali su posebnu radnu skupinu koja radi na nacionalnom planu da bi se poboljšala infrastruktura i podignula javna svijest o nužnoj štednji vode. Krajem ožujka i francuski predsjednik Emmanuel Macron prezentirao je plan za očuvanje vodnih resursa, koji uključuje sve sektore, od energetike i industrije do turizma i poljoprivrede.
Tko previše troši…
I Francuzi moraju popraviti cijevi koje puštaju na sve strane. U prosjeku im iscuri 20 posto vode, ali u nekim gradovima i do 50 posto. To je jedna od mjera u Macronovom planu, ulaganje u infrastrukturu, vrijedno 180 milijuna eura.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ima tu, međutim, i ideja koje bi mogle izazvati dosta polemika i otpora, kao što je progresivno naplaćivanje potrošnje – nakon određene količine potrošene vode, cijena svakog sljedećeg kubika bila bi viša. Tko previše troši, plaćao bi više. Ljudi bi tako trebali biti motivirani da se ne razbacuju vodom.
Okolnosti nisu povoljne
Niske razine padalina i duža razdoblja suše ne utječu samo na količinu kvalitetne talijanske riže za rižoto ili cijenu maslinovog ulja – kako se i lani potvrdilo, posljedice se osjećaju i puno šire, na proizvodnji električne energije, na primjer, ili na sektoru riječnog prometa.
Lani je, recimo, nizak vodostaj Rajne uzrokovao probleme industrijama smještenim uz njezine obale, a prijevoz ovim važnim plovnim putem je poskupio jer su teglenice morale ploviti sa smanjenom količinom tereta da se ne bi nasukale. Situacija, dakako, zasad nije takva jer ipak nismo usred ljeta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali okolnosti općenito nisu povoljne. Situacija s inflacijom se još uvijek nije normalizirala, iako je nešto bolja nego proteklih mjeseci. No, statistika potvrđuje da cijene hrane u eurozoni još uvijek rastu brže nego cijene drugih proizvoda. U zadnjem izvješću o poljoprivrednim tržištima u EU, Komisija ističe da potrošači zbog toga ne smanjuju količinu kupljene hrane, ali se okreću osnovnijim i jefitnijim namirnicama.
Hrvatska je ionako skupa
Ni u Hrvatskoj se cijene osnovnih proizvoda, uključujući prehrambene, još nisu smirile ili počele padati – unatoč upornim i u svjetskim razmjerima moguće jedinstvenim pokušajima ministra Davora Filipovića da ih obuza web stranicom – pri čemu su kod nas prehrambeni proizvodi nerijetko i skuplji nego u nekim bogatijim europskim državama.
U takvim se okolnostima – hrvatskim i europskim – sada ponovno pojavljuju problemi s ekstremnim vremenskim (ne)prilikama. Hoće li naredni mjeseci ipak donijeti određeno olakšanje jugu Europe i kakvo će općenito biti ljeto, u ovom trenutku ni znanstvenici nemaju egzaktne odgovore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ipak, sasvim je izvjesno da bi još jedno rekordno sušno ljeto snažno pogodilo europsku poljoprivredu, energetiku i industriju, a posljedično i građane koji bi to osjetili na svakodnevnim cijenama i životnom standardu. No, lako je moguće da je to situacija s kojom će se Europa sve češće suočavati.
Dubinska analiza: Europu pogađaju povijesne suše, cijene hrane divljaju. Što nas čeka?
U manje od godinu dana Europu je pogodila druga velika suša. Strahuje se da će zbog toga hrana još više poskupjeti
Sasvim je izvjesno da bi još jedno rekordno sušno ljeto snažno pogodilo europsku poljoprivredu, energetiku i industriju, a posljedično i građane. No, lako je moguće da je to situacija s kojom će se Europa sve češće suočavati
Prije godinu dana, glavna briga bila je nestašica energenata. Nakon što je prošloga proljeća Rusija napala Ukrajinu, Europa je strahovala od posljedica koje će prekid opskrbe plinom, naftom i ugljenom iz Rusije imati na europska gospodarstva. Godinu dana kasnije, ključna briga ponovno je nestašica. Ali umjesto jeftinog ruskog plina, ovoga puta radi se o – vodi.
U manje od godinu dana dijelovi Europe proživljavaju drugu veliku sušu. Prošlog ljeta europske zemlje pogodila je jedna od najgorih suša, u kombinaciji s toplinskim valovima, u posljednjih 500 godina. Sada, pak, s europskog juga stižu snimke kao da je kraj ljeta, a ne početak proljeća: otočići koji su, zbog niskog vodostaja, odjednom spojeni s kopnom, čamci nasukani na obalama jezera…
Problemi na jugu Europe
Prema podacima Europskog opservatorija za sušu, četvrtina teritorija Europske unije bila je u prvih deset dana travnja pod upozorenjem zbog manjka padalina. U Hrvatskoj, prema toj karti, stanje zasad nije problematično. Ali to se ne može reći i za druge mediteranske zemlje, osobito Španjolsku, Francusku i Italiju, koje su posebno pogođene dugim sušnim razdobljem.
Suša trenutno utječe na 60 posto ruralnog područja u Španjolskoj. Rijeka Po, najduža talijanska rijeka koja teče od Alpa do Jadranskog mora i ključna je za poljoprivrednu proizvodnju, u ožujku je imala manje vode nego što obično ima u ovo doba godine. Francuska je u veljači zabilježila najduže zimsko razdoblje bez padalina, 32 uzastopna dana, otkad su se ti podaci 1959. godine počeli bilježiti. Dakle, u više od pola stoljeća.
Ispražnjene rezerve
Zbog “izrazito suhe i tople zime” većina južne i zapadne Europe pogođenja je značajnim anomalijama kad je riječ o vlažnosti tla i razini vode u rijekama, upozoreno je nedavno u izvješću koje je objavila Europska komisija. Posebno je nizak nivo vode u slivovima Rhone i rijeke Po, istaknuto je u analizi, uz napomenu da su učinci suše već vidljivi u Francuskoj, Španjolskoj i sjevernoj Italiji.
U nedavnom intervjuu za list Corriere della Sera stručnjak za klimu Massimiliano Pasqui ustvrdio je da se situacija s deficitom vode postepeno formira još od zime 2020./2021. i zato je malo vjerojatno da se može riješiti u svega nekoliko mjeseci. Da bi se stanje normaliziralo trebalo bi “50 dana kiše”.
Još se, dakle, osjećaju i posljedice lanjskog ljeta – Italija je, primjerice, imala najgoru sušu u posljednjih 70 godina – pa su prirodne rezerve vode i dalje na niskim razinama što utječe na poljoprivredu i proizvodnju električne energije. Ako se nastavi razdoblje bez oborina, a proljeće bude toplije od prosjeka, riječni tokovi će se još smanjivati, što će imati izravan učinak na poljoprivrednu proizvodnju, ekosustave i energetiku, procjenjuju autori europskog izvještaja.
Može postati ‘kritično’
Usjevi još nisu ugroženi, napominju, no situacija bi u nadolazećim mjesecima mogla postati “kritična” ako se anomalije u pogledu temperature i količine padalina nastave tijekom proljeća. Europskim državama se stoga savjetuje da pozorno prate situaciju i pripreme planove za uštedu vode.
U poljoprivredi se, međutim, posljedice ipak već osjećaju. Španjolske poljoprivredne udruge upozoravaju da je tri i pol milijuna hektara pod žitaricama “nepovratno izgubljeno”, posebno usjevi pšenice i ječma u nekim pokrajinama. Ako idućih tjedana ne bude dovoljno padalina, zakomplicirat će se situacija u maslinicima, tvrde. Španjolska je najveći svjetski proizvođač i izvoznik maslinovog ulja.
Sve bi moglo poskupjeti
U posljednjih godinu dana njegova cijena je u prosjeku rasla 60 posto – najprije zbog nestašica drugih jestivih ulja, ponajprije suncokretovog, što je bila posljedica rata u Ukrajini, a onda i zbog visoke inflacije te u konačnici lanjske suše. Već se prošlog ljeta procjenjivalo da će berba biti 20 do 30 posto slabija, što onda znači i više cijene. Tako je, uostalom, i s drugim kulturama, poput povrća: ako ih zbog suše bude manje, sigurno će poskupjeti.
A moguće redukcije vode, koje su prošle godine u mnogim zemljama bile uobičajene, otežat će situaciju s navodnjavanjem. Udruženje španjolskih poljoprivrednika kaže da bi neki poljoprivrednici zbog toga mogli naprosto smanjiti površine pod suncokretom, kukuruzom i rižom. U Italiji se već najavljuje da će proizvodnja riže biti manja – zasijana je najmanja površina u zadnjih gotovo četvrt stoljeća.
Golemi gubitci vode
Već je zbog lanjske suše u talijanskim pokrajinama poznatim po toj kulturi, koja traži puno vode, proizvodnja bila manja. Italija je najveći europski proizvođač riže, iz te zemlje dolazi više od polovice riže uzgojene u cijeloj Europskoj uniji.
No, Italija s vodom ima i infrastrukturne probleme – goleme gubitke iz vodovodne mreže koji idu i preko 40 posto. To zvuči vrlo poznato: u prastaroj zagrebačkoj mreži, gdje su neke cijevi još iz vremena cara Franje Josipa, gubitak vode znao je biti i iznad 50 posto.
Talijanske vlade svih boja obećavale su riješiti taj problem, a sad ga se uhvatila i nova vlast u Rimu. S kojim efektom, tek treba vidjeti. Ali osnovali su posebnu radnu skupinu koja radi na nacionalnom planu da bi se poboljšala infrastruktura i podignula javna svijest o nužnoj štednji vode. Krajem ožujka i francuski predsjednik Emmanuel Macron prezentirao je plan za očuvanje vodnih resursa, koji uključuje sve sektore, od energetike i industrije do turizma i poljoprivrede.
Tko previše troši…
I Francuzi moraju popraviti cijevi koje puštaju na sve strane. U prosjeku im iscuri 20 posto vode, ali u nekim gradovima i do 50 posto. To je jedna od mjera u Macronovom planu, ulaganje u infrastrukturu, vrijedno 180 milijuna eura.
Ima tu, međutim, i ideja koje bi mogle izazvati dosta polemika i otpora, kao što je progresivno naplaćivanje potrošnje – nakon određene količine potrošene vode, cijena svakog sljedećeg kubika bila bi viša. Tko previše troši, plaćao bi više. Ljudi bi tako trebali biti motivirani da se ne razbacuju vodom.
Okolnosti nisu povoljne
Niske razine padalina i duža razdoblja suše ne utječu samo na količinu kvalitetne talijanske riže za rižoto ili cijenu maslinovog ulja – kako se i lani potvrdilo, posljedice se osjećaju i puno šire, na proizvodnji električne energije, na primjer, ili na sektoru riječnog prometa.
Lani je, recimo, nizak vodostaj Rajne uzrokovao probleme industrijama smještenim uz njezine obale, a prijevoz ovim važnim plovnim putem je poskupio jer su teglenice morale ploviti sa smanjenom količinom tereta da se ne bi nasukale. Situacija, dakako, zasad nije takva jer ipak nismo usred ljeta.
Ali okolnosti općenito nisu povoljne. Situacija s inflacijom se još uvijek nije normalizirala, iako je nešto bolja nego proteklih mjeseci. No, statistika potvrđuje da cijene hrane u eurozoni još uvijek rastu brže nego cijene drugih proizvoda. U zadnjem izvješću o poljoprivrednim tržištima u EU, Komisija ističe da potrošači zbog toga ne smanjuju količinu kupljene hrane, ali se okreću osnovnijim i jefitnijim namirnicama.
Hrvatska je ionako skupa
Ni u Hrvatskoj se cijene osnovnih proizvoda, uključujući prehrambene, još nisu smirile ili počele padati – unatoč upornim i u svjetskim razmjerima moguće jedinstvenim pokušajima ministra Davora Filipovića da ih obuza web stranicom – pri čemu su kod nas prehrambeni proizvodi nerijetko i skuplji nego u nekim bogatijim europskim državama.
U takvim se okolnostima – hrvatskim i europskim – sada ponovno pojavljuju problemi s ekstremnim vremenskim (ne)prilikama. Hoće li naredni mjeseci ipak donijeti određeno olakšanje jugu Europe i kakvo će općenito biti ljeto, u ovom trenutku ni znanstvenici nemaju egzaktne odgovore.
Ipak, sasvim je izvjesno da bi još jedno rekordno sušno ljeto snažno pogodilo europsku poljoprivredu, energetiku i industriju, a posljedično i građane koji bi to osjetili na svakodnevnim cijenama i životnom standardu. No, lako je moguće da je to situacija s kojom će se Europa sve češće suočavati.