Dubinski portret Nigela Faragea, ridikuloznog tipa koji je izvukao Britaniju iz Europske unije

Populizam bez sadržaja

Tvrdi antiimigrantski populistički stavovi Faragea značajno su pridonijeli britanskoj odluci o izlasku zemlje iz Unije. No, što sada? Farage i UKIP ispunili su svoj primarni politički cilj, te bi sad osim negativističke politike straha trebali ponuditi i konkretan sadržaj. Ako Velika Britanija želi dobre uvjete trgovinskog sporazuma EU, morat će prihvatiti velik dio pravila Unije – poput onih o migraciji – zbog kojih su, barem kako to argumentira čelnik UKIP-a – morali izaći iz Unije. “‘Ako si učinite medvjeđu uslugu i odbacite svaku zamisao razboritog trgovinskog sporazuma posljedice će biti mnogo gore po vas nego po nas”, kaže Farage.

U Europskom parlamentu nakon Brexita njegov je govor pratilo glasno negodovanje kolega zastupnika, nazivali su ga lažljivcem i optuživali za nacističku propagandu. U kratkom susretu sa Jeanom-Claudeom Junckerom prije sjednice (i naizgled dosta srdačnom, ali to je Junckerov stil), Farage se smješkao i rekao kako se nada da će UK i EU ostati dobri prijatelji. Kasnije, na sjednici i nakon njegova govora, Juncker ga je pitao što još uvijek radi ovdje.

Just spoke in the European Parliament, they were pleased to see me as you can tell.https://t.co/7TRJlBXLJl

— Nigel Farage (@Nigel_Farage) June 28, 2016

Laži u kampanji

U kampanji za Brexit koristio je fotografiju migranata i izbjeglica sa slovensko – hrvatske granice, plakati su vrištali kako Ujedinjeno Kraljevstvo svakog tjedna daje Uniji 350 milijuna funti, te da će ti novci, jednom kada izađu, završiti u Nacionalnom zdravstvenom sustavu (NHS). Odmah nakon rezltata referenduma Farage je rekao kako to ipak nije tako, te kako je pitanje hoće li izlazak donijeti išta novca više za NHS.

Punim imenom Nigel Paul Farage rođen je 3. travnja 1964 u Londonu. Na čelu populističke libertarijanske stranke UKIP bio je od 2006. do 2009. te ponovno od 2010. godine do danas. 2009. je odstupio kako bi se koncentrirao na kampanju za parlament u Buckinghamu, ali se vratio godinu dana nakon što nije uspio pobijediti Johna Bercowa. Rođen je u dobrostojećoj obitelji, otac mu je bio broker na burzi. Školovao se na prestižnoj londonskoj privatnoj školi Dulwichu.

Nije nastavio obrazovanje na sveučilištu već je počeo trgovati robom na burzi na londonskom Cityju. Danas nakon Brexita, upravo je u Cityju, centru financijske moći Britanije i Europe, zavladala panika. Strahuje se da bi kapital mogao otići u neko sigurnije utočište kontinentalne Europe u potrazi za sigurnijim pravnim i poslovnim okvirom koji im je do jučer jamčio londonski City. Veliki poslodavci naglas razmišljaju o odlasku.

Teška prometna nesreća

Kao mladić u 21 godini Farage je preživio tešku prometnu nesreću. Nakon večernjeg izlaska u pub, pregazio ga je auto u Orpingtonu u Kentu u jugoistočnoj Engleskoj. Zadobio je ozbiljnije ozljede, a doktori su strahovali da bi mogao izgubiti nogu. Medicinska sestra koja ga je njegovala, Grainne Hayes, postala je njegova prva žena. Sa gospođom Hayes ima i dvoje djece, koja su danas odrasla. S drugom suprugom, Njemicom Kirsten Mehr kojom se oženio 1999., ima dvije kćeri.

Nekoliko mjeseci nakon prve prometne nesreće dijagnosticiran mu je rak testisa. Od bolesti se potpuno oporavio, a kazao je kako ga je to iskustvo promijenilo, učinivši ga odlučnijim da napravi što više od života.

Početkom sječnja ove godine imao je još jedan prometni udes. U Dunkerqueu u Francuskoj izgubio kontrolu nad automobilom. Vraćao se iz Bruxellesa kući u Kent kada mu je u vožnji na autocesti otpao kotač s njegova Volva V70. “Francuska policija je pogledala te su rekli da ponekad matica može malo olabaviti na jednom kotaču – ali ne i na sva četiri”, rekao je Farage nakon nesreće. Kazao je kako ne zna tko bi za to mogao biti odgovoran, no kako je smrtne prijetnje primao i prije, aludirajući kako je ovaj incident zapravo bio pokušaj atentata na njega. Barem su britanski mediji to tako protumačili. Francuska policija demantirala je te tvrdnje.

‘Pravi glas opozicije’

Kasnije je i sam Farage reterirao sa svoje pozicije i rekao kako je to što je razgovarao s novinarom nakon nesreće “grozna, grozna pogreška”. Kazao je kako je novinarima dao malo informacija te kako je priča o njegovom atentatu iskonstruirana te da on nikada nije rekao ništa takvo.

Ranije, 2010. godine, bio je sudionik još jedne, ovog puta zrakoplovne nesreće. Naime, na dan izbora avion u kojem se vozio povukao je za sobom plakat njegove stranke UKIP. Plakat se zapetljao u propeler zrakoplova koji je srušen u polje u Northamptonshireu. Pilot je prošao nešto teže, dok je Farage imao samo lakše ozljede.

U početku svog političkog života bio je konzervativac, Pridružio se novoformiranom UKIP-u 1993. kako bi podržao kampanju britanskog izlaska iz EU. Konzervativce je podržavao još od školskog doba, ali je s njima definitivno raskrstio kada je tadašnji britanski premijer John Major ’93 potpisao Mastriški sporazum, jedan od ključnih dokumenata EU. Od tada pa do danas, Farage je predano radio na negaciji ne samo tog sporazuma, nego i čitavog članstva njegove zemlje u EU. Prvi i glavni cilj UKIP-a i njihovog lidera bio je izlazak Velike Britanije iz EU. Farage je obećavao da će zemlja “vratiti kontrolu” nad granicama UK-a i migracijom. Sebe je karakterizirao kako “pravi glas opozicije”. Obećavao je da će “srušiti establishment”.

Rasističke izjave

Politička karijera prepuna mu je izjava koje su mnogi okarakterizirali kao rasizam. Kod njegovih birača to mu nije naštetilo. Rekao je tako, da se ne osjeća ugodno kada čuje strani jezik u britanskim vlakovima. Tvrdio je kako ljudi imaju pravo biti zabrinuti ako im se u susjedstvo dosele Rumunji. Bio je žestoko kritiziran kada je rekao kako žene koje rade u Cityju i imaju djece “vrijede puno manje” svojim zaposlenicima od muškaraca, sugerirajući kako bi majke trebale “sjediti u kutu” kada doje. Upitan da li bi u zemlji koju bi vodio UKIP postojao zakon protiv diskriminacije na temelju rase i boje kože, odgovorio je jasno: “Ne.”

Želi reformirati britansko tržište rada. “Mislim da je situacija koju imamo sada, u kojoj poslodavcu nije dopušteno da bira između osobe rođene u Velikoj Britaniji i nekog iz Poljske, apsurdnu stanje stvari. Ja bih rekao da se zakon treba mijenjati, i da ako poslodavac želi birati, ili možete koristiti riječ “diskriminirati”, može birati zaposliti čovjeka rođenog u Britaniji i da mu to treba biti dopušteno.

https://twitter.com/RaheemKassam/status/748088260291887104

Borac protiv establishmenta

Prvi je put izabran u Europski parlament 1999., a ponovno je biran 2004. i 2009. godine.

Od samih početaka svog političkog djelovanja bio je kritičar Davida Camerona, a niti ovaj mu nije ostajao dužan. Farage je smatrao kako bi se “devet od deset” Torijevaca složilo sa pogledima njegove stranke na Europu. Kada su ga pitali je li UKIP u ratu s Torijevcima, on je odgovorio kako je u ratu s cijelim establishmentom. Kada je 2006. izabran za čelnika UKIP-a o stavovima velikih stranaka kazao je kako “o važnim pitanjima ne možete staviti rizlu između tri glavne stranke”. Građanima je nudio “pravi izbor”

Nakon što je postao lider UKIP-a krenuo je graditi širu platformu stranke od ekonomskih do socijalnih pitanja te imigracije. Pod njegovim vodstvom UKIP je postala prva britanska stranka u modernom doba koja se zalagala za tvrde nacionalističke politike bez da je etiketirana kao neofašistička. Na izborima za Europski parlament 2009. UKIP je osvojio gotovo 17 posto potpore što mu je osiguralo 13 od 72 mjesta Ujedinjenog Kraljevstva. Zavšili su na drugom mjestu ispred Laburista. 2010. na generalnim izborima osvojili su samo 3 posto glasova, ostali ispod praga i bez zastupnika u parlamentu.

Nezadovoljstvo Cameronom

Nakon tog izbornog neuspjeha Farage je značajno proširio biračku bazu, najviše konzervativcima koji su bili nezadovoljno premijerom Davidom Cameronom. Uslijed rastućih pritisaka iz svoje vlastite konzervativne stranke i sve većom potporom antieuropskim strankama, Cameron je obećao referendum o izlasku Britanije iz EU do 2017. Svoje je obećanje i ostvario, a nakon rezultata koji nije priželjkivao dao je ostavku.

U svibnju 2014. UKIP je osvojio više od 27 posto glasova na izborima za Europski parlament što mu je donijelo 24 mjesta u parlamentu. Prvi je to puta od 1906. godine da niti Laburistička, niti Konzervativna stranka nisu pobijedili na izborima na nacionalnoj razini. Zanimljivo, Britanci su za Faragea i UKIP u pravilu najviša glasali za Europski parlament, a značajno manje za generalne izbore u Ujedinjenom kraljevstvu.

Ovu je kampanju vodio svim sredstvima. Migrantska kriza i teroristički napadi bili su njegovi argumenti s kojima je pobijedio čelnike dvaju velikih stranaka, Davida Camerona i Jeremyja Corbyna koji su se zalagali za ostanak u Uniji. Kao i obično, migracija je bila njegov glavni argument. Ranije je govorio kako su zbog migracije “dijelovi zemlje postali neprepoznatljivi” i kako mu “izgledaju kao strana zemlja”.

This meme is everything #Brexit @Nigel_Farage pic.twitter.com/JIZKWGNKTO

— Exen 🇵🇱 (@Exen) June 29, 2016

Za sve su mu krivi migranti

Za probleme u zdravstvu također su mu bili krivi migranti. “Tuberkuloza košta Nacionalni zdravstveni sustav velike količine novca, i mnogo toga dolazi iz južne i istočne Europe”. Upozoravao je kako London pati od “rumunjskog kriminalnog vala”, a migrante je optuživao i za veliku nezaposlenost mladih.

Divi se ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, dok je za njemačku kancelarku Angelu Merkel rekao kako je “iznimno hladna”. EU optuživao je kako ima “krv na svojim rukama” potičući pobune u Ukrajini, Siriji i Libiji. Kazao je kako ne podržava Putinovu aneksiju Krima, no “ako dirate ruskog medvjeda sa štapom on će odgovoriti”. Dodaje kako se divi Putinu, ali ga ne opravdava politički i upitao se koliko je novinara u zatvoru.

Trijumfalan nakon Brexita

I nakon Brexita hvalio je Putina, rekavši kako se ovaj ponio “više u državničkoj maniri” za vrijeme kampanje Brexita nego što je to napravio američki predsjednik Barack Obama. “U konačnici, Vladimir Putin ponašao se više u državničkoj maniri nego predsjendik Obama za vrijeme referendumske kampanje”, rekao je Farage. “Obama je došao u Britaniju i mislim da se ponašao sramotno”.

U utrci za američkog predsjednika podržao je Trumpa. “Donald Trump usudi se govoriti o stvarima koje drugi guraju pod tepih”, rekao je. “Moji problemi u politici su značajno veći od Trumpovih. Mi smo doslovno izgubili naš suverenitet, izgubili smo naše granice, izgubili smo našu sposobnost da reguliramo”, rekao je.

Podržava Trumpa

Svih ovih godina, nitko ga nije uzimao ozbiljno. Sada mu se, kako je to rekao sam Farage europarlamentarcima više ne smiju. Uživa u pozornosti, a izvjesno je kako će se njegov populizam nastaviti još neko vrijeme. Za razliku od, primjerice konzervativca Borisa Johnsona koji se također zalagao za izlazak zemlje iz EU, no sada suzdržan, Farage je trijumfalan.

Nakon rezultata Brexita, Farage je kazao da je to “dan neovisnosti”. Rekao je kako je to “pobjeda stvarnih ljudi, pobjeda običnih ljudi, pobjeda pristojnih ljudi”. Kazao je kako su se borili “protiv multinacionalnih kompanija, trgovačkih banaka, visoke politike, laži, korupcije i prijevare”.