Protekli tjedan obilježen je još jednom epizodom priče o dugu veledrogerijama, potom s čitavim novim ciklusom dubioznih javnih nabava koje se nekako uvijek namjeste tako da poslove dobiju dobro pozicionirani hadezeovci, bizarnim nominacijama za Zagrepčanke godine, zatim premijerovim lutanjem oko nabavke ruskog Sputnjika, izborom zagrebačkog mitropolita Porfirija za novog patrijarha SPC-a te smrću Đorđa Balaševića.
Tjedan je počeo tako da smo po tko zna koji put suočeni s činjenicom vapaja veledrogerija koje upozoravaju na dug koji država ima prema njima i skoru nemogućnost isporuke lijekova. Ovaj put dug iznosi 5,7 milijardi kuna. Međutim, kada u Google ukucate ‘dug veledrogerijama’, vidjet ćete da se priča periodički ponavlja s unaprijed poznatim scenarijem. Budući da je tome tako, jasno je kako je odavno došlo vrijeme da se sustav nabave lijekova postavi na posve nove temelje, ali je prilično izvjesno kako do toga neće doći.
Premijerova lutanja oko Sputnjika
Andrej Plenković ja pak proteklog tjedna, bez obzira na to što je izgleda ipak krenuo kontinuirani dolazak cjepiva u zemlju, konačno shvatio kako to neće biti dovoljno i da se našao u problemu s masovnim procjepljivanjem stanovništva, zbog čega postaje upitno hoće li turistička sezona biti dovoljno dobra da spasi državni proračun. Svijest o tome nagnala ga je na velike najave o nabavi značajnih doza ruskog Sputnjika, u čemu nije sudjelovao samo on, nego i članovi stožera, da bi već dan kasnije svi zajedno reterirali.
Par dana nakon toga ispostavilo se da su Rusi potpuno krivoj europskoj agenciji podnijeli zahtjev za ocjenu Sputnjika, u sve se na bizaran način koji nije vrijedan prepričavanja uključio i Zoran Milanović, ali nakon svega ostajemo pred istim problemom. Kako što prije cijepiti stanovništvo zemlje?
Hadezeovci i javna nabava
Imajući tu činjenicu u vidu, bizarno izgleda to što u času dok nemamo ni blizu dovoljno cjepiva za sve ugrožene skupine, a kamo li za kompletnu populaciju, imamo kampanju koja promovira cijepljenje. Nije nas pak iznenadilo to da je firma nekoć visoko pozicionirane hadezeovke iz Sanaderovog doba, Biance Matković, direktnom pogodbom izabrana za kampanju promocije cijepljenja, a još manje da je osujećen sličan pokušaj s otkupom igala i šprica od firme Andrije Hebranga, inače odavno upoznatog s čarima rada s državom, pa čak i u vremenima kada je bio ministar. Javnost je već toliko oguglala na njihove afere ovog tipa, da ih više niti ne registrira.
Zagrepčanke godine
S Bandićem stvari stoje sasvim drugačije. Svi, pa i on osjećaju da mu se bliži kraj vladavine nad Zagrebom, zbog čega on sam ima sve manje kočnica, a javnost ipak pažljivo registrira sve bizarnosti u kojima sudjeluje. Projekt ‘Zagreba na vodi’ je na koncu zbog straha vladajućeg HDZ-a od debakla na izborima ipak spriječen, ali vjerojatno nećemo biti pošteđeni cirkusa oko izbora Zagrepčanke godine, s obzirom na to da su u konkurenciji Alemka Markotić i Natalija Prica, najpoznatija po obilasku butika s bundama, s Milanom Bandićem. Bandića i njegovu vlast sud javnosti ionako odavno ne zanima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Joško Klisović
Gdje je u čitavoj toj priči SDP, posebno nakon službenog objavljivanja kandidature Joška Klisovića za novog zagrebačkog gradonačelnika? Pojednostavljeno govoreći, SDP je nigdje. Grbin ostavlja dojam da je odlučio raskrstiti s pupčanom vezanošću gradske organizacije za Milana Bandića i namještenja u javnim službama, ali sve se to odigralo kasno i ne postoji niti infrastruktura, niti nikakva velika priča oko Klisovića koji se do sada nije bavio gradskim temama, niti je moguće da SDP na ijedan način oduzme momentum Tomaševiću. Jedino bitno pitanje je zapravo to tko će s njim ući u drugi krug, a tu Klisović igra u istoj ligi sa svima ostalima, po principu tko će manje.
Porfirije Perić izabran za novog patrijarha SPC-a
Stjecajem okolnosti, proteklog tjedna sam bio u Beogradu i izravno svjedočio izboru novog patrijarha SPC-a, odnosno činjenici da on dolazi s pozicije zagrebačkog mitropolita. Porfirije je, to je nesumnjivo, ostavio dubok trag u Zagrebu, odajući dojam pomirljivog i obrazovanog čovjeka koji je nastojao izgrađivati novo povjerenje u društvu. Sve to će mu trebati na ovom povratku kući, ponajprije vezano uz odnos prema Vučićevoj vlasti i pitanjima Kosova te Crne Gore.
Zbog toga odnosi s Hrvatskom svakako neće biti u prvom planu, ali nije nemoguće da se intenziviraju kontakti s papom Franjom pa čak ni to da Franjo dođe u Jasenovac, što bi bio prijelomni moment za sve naše odnose. Svakako, izabran je netko tko ide srednjim putem, a rezultate ćemo tek vidjeti. Tim prije jer je isto vrijedilo i za Bozanića u momentu izbora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odlazak Đorđa Balaševića
Na kraju tjedna dočekala nas je tužna vijest da je od posljedica koronavirusa preminuo Đorđe Balašević, čovjek koji je obilježio živote generacijama, predstavljao snažan antiratni glas, ostao dosljedan u vlastitim uvjerenjima, aktivan na sceni do kraja i bio jednostavno čovjek i umjetnik koji je imao toliku karizmu, sposobnu da iznova ujedini ovaj prostor u tuzi za njim. U jednom od stihova iz pjesme ‘Sevdalinka’ rezignirano je zaključio kako ‘svet ne možeš pesmom spas’ti’, no sve ovo što se događa posljednjih dana, svjedoči da to možda i nije nemoguće.
Dubiozne javne nabave, odlazak Porfirija na mjesto patrijarha... Ipak, tjedan je obilježila smrt Đorđa Balaševića
Dragan Markovina donosi još jedan pregled tjedna
Protekli tjedan obilježen je još jednom epizodom priče o dugu veledrogerijama, potom s čitavim novim ciklusom dubioznih javnih nabava koje se nekako uvijek namjeste tako da poslove dobiju dobro pozicionirani hadezeovci, bizarnim nominacijama za Zagrepčanke godine, zatim premijerovim lutanjem oko nabavke ruskog Sputnjika, izborom zagrebačkog mitropolita Porfirija za novog patrijarha SPC-a te smrću Đorđa Balaševića.
Dug veledrogerijama
Tjedan je počeo tako da smo po tko zna koji put suočeni s činjenicom vapaja veledrogerija koje upozoravaju na dug koji država ima prema njima i skoru nemogućnost isporuke lijekova. Ovaj put dug iznosi 5,7 milijardi kuna. Međutim, kada u Google ukucate ‘dug veledrogerijama’, vidjet ćete da se priča periodički ponavlja s unaprijed poznatim scenarijem. Budući da je tome tako, jasno je kako je odavno došlo vrijeme da se sustav nabave lijekova postavi na posve nove temelje, ali je prilično izvjesno kako do toga neće doći.
Premijerova lutanja oko Sputnjika
Andrej Plenković ja pak proteklog tjedna, bez obzira na to što je izgleda ipak krenuo kontinuirani dolazak cjepiva u zemlju, konačno shvatio kako to neće biti dovoljno i da se našao u problemu s masovnim procjepljivanjem stanovništva, zbog čega postaje upitno hoće li turistička sezona biti dovoljno dobra da spasi državni proračun. Svijest o tome nagnala ga je na velike najave o nabavi značajnih doza ruskog Sputnjika, u čemu nije sudjelovao samo on, nego i članovi stožera, da bi već dan kasnije svi zajedno reterirali.
Par dana nakon toga ispostavilo se da su Rusi potpuno krivoj europskoj agenciji podnijeli zahtjev za ocjenu Sputnjika, u sve se na bizaran način koji nije vrijedan prepričavanja uključio i Zoran Milanović, ali nakon svega ostajemo pred istim problemom. Kako što prije cijepiti stanovništvo zemlje?
Hadezeovci i javna nabava
Imajući tu činjenicu u vidu, bizarno izgleda to što u času dok nemamo ni blizu dovoljno cjepiva za sve ugrožene skupine, a kamo li za kompletnu populaciju, imamo kampanju koja promovira cijepljenje. Nije nas pak iznenadilo to da je firma nekoć visoko pozicionirane hadezeovke iz Sanaderovog doba, Biance Matković, direktnom pogodbom izabrana za kampanju promocije cijepljenja, a još manje da je osujećen sličan pokušaj s otkupom igala i šprica od firme Andrije Hebranga, inače odavno upoznatog s čarima rada s državom, pa čak i u vremenima kada je bio ministar. Javnost je već toliko oguglala na njihove afere ovog tipa, da ih više niti ne registrira.
Zagrepčanke godine
S Bandićem stvari stoje sasvim drugačije. Svi, pa i on osjećaju da mu se bliži kraj vladavine nad Zagrebom, zbog čega on sam ima sve manje kočnica, a javnost ipak pažljivo registrira sve bizarnosti u kojima sudjeluje. Projekt ‘Zagreba na vodi’ je na koncu zbog straha vladajućeg HDZ-a od debakla na izborima ipak spriječen, ali vjerojatno nećemo biti pošteđeni cirkusa oko izbora Zagrepčanke godine, s obzirom na to da su u konkurenciji Alemka Markotić i Natalija Prica, najpoznatija po obilasku butika s bundama, s Milanom Bandićem. Bandića i njegovu vlast sud javnosti ionako odavno ne zanima.
Joško Klisović
Gdje je u čitavoj toj priči SDP, posebno nakon službenog objavljivanja kandidature Joška Klisovića za novog zagrebačkog gradonačelnika? Pojednostavljeno govoreći, SDP je nigdje. Grbin ostavlja dojam da je odlučio raskrstiti s pupčanom vezanošću gradske organizacije za Milana Bandića i namještenja u javnim službama, ali sve se to odigralo kasno i ne postoji niti infrastruktura, niti nikakva velika priča oko Klisovića koji se do sada nije bavio gradskim temama, niti je moguće da SDP na ijedan način oduzme momentum Tomaševiću. Jedino bitno pitanje je zapravo to tko će s njim ući u drugi krug, a tu Klisović igra u istoj ligi sa svima ostalima, po principu tko će manje.
Porfirije Perić izabran za novog patrijarha SPC-a
Stjecajem okolnosti, proteklog tjedna sam bio u Beogradu i izravno svjedočio izboru novog patrijarha SPC-a, odnosno činjenici da on dolazi s pozicije zagrebačkog mitropolita. Porfirije je, to je nesumnjivo, ostavio dubok trag u Zagrebu, odajući dojam pomirljivog i obrazovanog čovjeka koji je nastojao izgrađivati novo povjerenje u društvu. Sve to će mu trebati na ovom povratku kući, ponajprije vezano uz odnos prema Vučićevoj vlasti i pitanjima Kosova te Crne Gore.
Zbog toga odnosi s Hrvatskom svakako neće biti u prvom planu, ali nije nemoguće da se intenziviraju kontakti s papom Franjom pa čak ni to da Franjo dođe u Jasenovac, što bi bio prijelomni moment za sve naše odnose. Svakako, izabran je netko tko ide srednjim putem, a rezultate ćemo tek vidjeti. Tim prije jer je isto vrijedilo i za Bozanića u momentu izbora.
Odlazak Đorđa Balaševića
Na kraju tjedna dočekala nas je tužna vijest da je od posljedica koronavirusa preminuo Đorđe Balašević, čovjek koji je obilježio živote generacijama, predstavljao snažan antiratni glas, ostao dosljedan u vlastitim uvjerenjima, aktivan na sceni do kraja i bio jednostavno čovjek i umjetnik koji je imao toliku karizmu, sposobnu da iznova ujedini ovaj prostor u tuzi za njim. U jednom od stihova iz pjesme ‘Sevdalinka’ rezignirano je zaključio kako ‘svet ne možeš pesmom spas’ti’, no sve ovo što se događa posljednjih dana, svjedoči da to možda i nije nemoguće.