Dugo nismo vidjeli nešto tako ružno kao tekst Slobodne koja, ukratko, piše da Romi uništavaju centar Trogira
U tekstu piše da trgovci romske nacionalnosti stvaraju kaos 'vukući ljude za rukav', 'sjedenjem po podu', 'dojenjem'
Slobodna Dalmacija ovoga je vikenda objavila tekst u kojem pišu o “neredu u biseru Dalmacije”, za koji, dosta jasno – iako to kroz cijeli tekst neuspješno pokušavaju opravdati – optužuju građane romske nacionalnosti. U tekstu o Trogiru, skandaloznog naslova “Nered u biseru Dalmacije: ‘Dosta nam je đinđa na ulicama, Romi kreiraju ponudu po gradu, žalosno je gledati kako vuku turiste za rukav'”, autorica piše kako se svake godine u povijesnoj jezgri Trogira otvara sve više dućana s jeftinom robom, a zajedničko im je što su im vlasnici Romi.
U tekstu se, ali kroz tuđe, neimenovane izjave, insinuira da trgovci romske nacionalnosti stvaraju kaos “vukući ljude za rukav”, “sjedenjem po podu”, “dojenjem”…, pa je tako, kako bi potkrijepila svoju teoriju, autorica stavila izjavu anonimne građanke koja “nema ništa protiv Roma, ali…”
“Bolje da ne kažem. Nemam ništa protiv Roma, ali svake sezone ih je sve više. Dovedu braću, sestre, rodbinu bližu i daljnju. U dućanima jedu, spavaju i doje djecu. U glavnoj gradskoj ulici jedan drži sve dućane. Sve je zapasao, a u njima radi cijela njegova familija. Sjede ispred dućana, povlače turiste za rukave. Netko uđe, netko ne. Ali kad izađu vani vidim da uvijek nešto kupe. Oni su uporni prodavači”, ispričala je tako za Slobodnu prodavačica iz jednog od susjednih butika.
‘Romski poduzetnici namirisali su Trogir’
U tekstu pišu kako je najveći problem u robi koju prodavači Romi nude te u načinu na koji je izlažu. “Riječ je o kvadratima koji su većinom u vlasništvu građana Trogira, a nalaze se jedan do drugog ne samo u glavnim ulicama i na rivi, nego i po bočnim kaletama. Kupcima se mahom nudi ista ženska i muška ljetna odjeća, te jeftine igračke i ostala sezonska oprema što visi nanizana na vješalicama okačenim na ulaznim vratima, na pročeljima zaštićenih objekata u UNESCO-ovoj jezgri, te na lutkama ispred vrata. Problem je u tome što ponuda takve jednolične robe prevladava, a rijetki su prostori u kojima se nude autohtoni domaći proizvodi i suveniri…”, pišu.
Zatim, najozbiljnije, u nastavku navode: “Romski poduzetnici ‘namirisali’ su Trogir kao idealnu lokaciju za svoj biznis prije pet-šest godina kada ih je bilo znatno manje, ali od tada ih je svake sezone sve više. Dok njihov broj vrtoglavo raste, gradske vlasti ne znaju kako ograničiti takvu ponudu, jer navodno ne mogu utjecati na građane koji su svoje prostore odlučili iznajmiti upravo tim partnerima, jer im, kako kažu, plaćaju izdašno podstanarstvo”.
‘Svatko treba zaraditi za kruh, ali…’
Kako bi cijela stvar djelovala ozbiljnije, autorica se obratila i gradonačelniku Trogira, SDP-ovom Anti Biliću za kojeg potom pišu kako i on smatra da takvoj ponudi ne bi smjelo biti mjesta u strategiji razvoja povijesne trogirske jezgre te da “rade na spomenutom problemu”.
Na kraju, kako slučajno netko ne bi krivo shvatio namjere teksta, stoji i dodatak u kojem se objašnjava kako nitko nema ništa protiv Roma te da i oni, eto, “trebaju zaraditi za kruh”: “Nitko od naših sugovornika nije imao ništa protiv Roma. Dapače, kazali su kako svatko treba zaraditi za kruh. No, ipak smatraju kako bi gradska vlast morala hitno izraditi strategiju razvoja stare jezgre u kojoj će se točno definirati koji sadržaju smiju biti u toj zoni. Trogir, grad bogate tradicije, povijesti i kulture, može i mora ponuditi nešto drugo svojim gostima, jednoglasno je mišljenje Trogirana”.