Dugogodišnja dopisnica iz Azije analizira za Telegram: može li Kina natjerati Putina da prekine rat

Razgovarali smo sa Zoranom Baković, vrsnom poznavateljicom kineske politike

Početkom veljače, dok su se ruske trupe gomilale uz granicu s Ukrajinom, a Moskva tvrdila da se radi tek o vojnim vježbama, Vladimir Putin otputovao je u Peking. Bilo je to jedno od iznimno rijetkih inozemnih putovanja ruskog predsjednika otkako je prije dvije godine počela pandemija.

Kao posebni gost, Putin je stigao na otvaranje Zimskih olimpijskih igara, ceremoniju koju su bojkotirale SAD, Britanija, Kanada i niz drugih zapadnih zemalja. Susret Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga bio je prilika da se pokaže strateška suradnja i prijateljstvo „bez granica“, kako su odnosi Kine i Rusije opisani u podugačkoj zajedničkoj izjavi objavljenoj nakon sastanka.

Prijateljstvo na testu

Tri tjedna kasnije, međutim, granice tog prijateljstva podvrgnute su ultimativnom testu: Rusija je napala Ukrajinu i započela rat na istoku Europe koji je na dosad nezabilježen način ujedinio zapadne države, od SAD-a do članica Europske unije, u pokušaju da financijskim i gospodarskim mjerama te dopremom vojne opreme zaustave Putinovu invaziju.

Rat u Ukrajini bijesni već tri tjedna, a Zapad se i dalje pita kakva je točno uloga Kine u ovoj akutnoj krizi. Peking nije podržao sankcije protiv Putina, dapače. Kada je Vijeće sigurnosti UN-a glasalo o rezoluciji u kojoj se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu, Kina je bila suzdržana – nije, dakle, uložila veto (veto je uložila Rusija, koja je također stalna članica VS-a).

‘Potpune dezinformacije’

U prvim danima ruske invazije ugledni svjetski mediji poput New York Timesa objavili su, pozivajući se na zapadne obavještajne izvore, da su kineski dužnosnici početkom veljače tražili od Rusije da ne napada Ukrajinu prije završetka Olimpijskih igara, što su iz Pekinga demantirali. Ovoga tjedna su se, pak, pojavila izvješća da je Rusija od Kine tražila vojnu opremu i financijsku pomoć, što je Kina odbacila kao „dezinformacije“.

„(…) Tvrdnje da je Kina znala, pristala ili prešutno podržavala ovaj rat su čista dezinformacija“, napisao je u tekstu za Washington Post kineski veleposlanik u SAD-u Qin Gang pojašnjavajući kinesko stajalište oko rata u Ukrajini.

U toj se kolumni istovremeno poziva na poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta svih država, uključujući Ukrajinu, ali i napominje da se „legitimni sigurnosni zahtjevi“ svih zemalja moraju shvatiti ozbiljno.

Sedam sati razgovora

Savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Jake Sullivan u ponedjeljak je, pak, sedam sati razgovarao s visokopozicioniranim kineskim diplomatom Yang Jiechijem. Sjedinjene Američke Države zabrinute su zbog potencijalne pomoći Rusiji da zaobiđe teške sankcije koje joj je, nakon invazije na Ukrajinu, uveo Zapad.

„Pomno pratimo u kojoj mjeri Kina zapravo pruža bilo koji oblik potpore Rusiji, materijalne ili ekonomske“, izjavio je Sullivan za CNN uoči sastanka, dodavši da su jasno komunicirali Pekingu da SAD neće stajati po strani i dopustiti bilo kojoj zemlji da Rusiji nadoknadi gubitke zbog ekonomskih sankcija.

Kineska pomoć Rusiji

Kina je, doduše, već gospodarski pomogla Rusiji, ističe Zorana Baković, izvrsna poznavateljica Kine i Dalekog istoka općenito, koja je desetljećima živjela u Kini i bila dopisnica slovenskog Dela. Danas je kolumnistica tog slovenskog dnevnika, specijalizirana za teme s područja Azije. U razgovoru za Telegram, podsjeća na susret kineskog i ruskog predsjednika početkom veljače.

Tada je objavljeno da je Kina kupila veliku količinu plina, kasnije i ugljena, te odobrila kupnju ruske pšenice. „Kina se neće pridržavati sankcija jer Kina ne cijeni sankcije kao sredstvo postizanja nekog cilja“, objašnjava Baković, napominjući da postoje i određene iznimke, odnosno slučajevi kada Kina procjenjuje da bi ju nepridržavanje sankcija previše koštalo.

Manevarski prostor

No, Kina je time “dala do znanja da će Putinu ostaviti jedan prostor u kojem će Putin moći manevrirati, u najmanju ruku što se tiče onoga što mu je najbitnije, a to je naći alternativu za energente i neke druge proizvode u koje spadaju i žitarice”. Dala je, dakle, do znanja da “ako sancije budu uvedene, kao što jesu, i ako budu dugotrajne, kao što će biti, Putin ima neke opcije”.

Na početku ruske invazije na Ukrajinu, procjenjuje iskusna novinarka, Kina se našla u vrlo nezgodnoj situaciji. “Nitko ne može reći je li Xi Jinping znao što Putin točno namjerava” u Ukrajini. “Imali smo dojam da Kina nije očekivala da će to biti takav rat i takvo beskrupulozno gaženje teritorijalnog integriteta i državnog suvereniteta jedne zemlje s kojom Kina također ima jako dobre odnose”, napominje.

Kina je od Ukrajine kupovala puno naoružanja i hrane, u toj su zemlji puno investirali i imaju u zakupu velike poljoprivredne površine. Rusiji i Ukrajini upravo je Kina najveći pojedinačni trgovinski partner, ne računajući Europsku uniju s kojom obje zemlje više trguju, ali je riječ o zajednici od 27 država. Rat u Ukrajini ugrožava i golemi kineski strateški i infrastrukturni projekt Pojas i put.

Razilaženje puteva

Rusiju i Kinu je, pak, prije sukoba u Ukrajini povezalo to što su osjećale “veliko nezadovoljstvo marginalizacijom unutar tzv. globalnog poretka”, pojašnjava dalje Baković. “Te dvije sile počele su se osjećati zajednički ugroženima od strane Zapada, kao jednog jedinstvenog pojma”, kaže, napominjući, međutim, da je sa zajedničke početne točke Rusija krenula svojim putem “koji Kini nije zapravo drag”.

“Kina govori da je Tajvan neodjeljivi dio kineskog teritorija, a u Ukrajini imate dijametralno suprotne pozicije” Putina koji je, primjerice, priznao odmetnute samoproglašene “narodne republike” na istoku Ukrajine, što se u potpunosti kosi s politikom koju zastupa Kina.

Međutim, Kina je, procjenjuje Baković, u međuvremenu shvatila da je njezina pozicija sada ojačana, što iščitava iz izvješća kineskih medija nakon sastanka kineskog diplomata i američkog savjetnika u Rimu.

Što Kina zapravo želi

“Iz cijelog ovog kaosa, u kojem je u jednom trenutku izgledalo kao da se Kina više ne snalazi, sada pronalazi poziciju koja joj je najbitnija. A to je osigurati prije svega da Amerika neće podsjećati Tajvan na pravo na samoopredjeljenje i da ga neće naoružavati”, procjenjuje naša sugovornica, napominjući da je to, međutim, “jako teško postići”.

Dok u Ukrajini traju borbe, ali paralelno i pregovori ruske i ukrajinske strane o okončanju sukoba – iz Kremlja sada spominju demilitarizaciju Ukrajine i njezin neutralni status – u međunarodnoj zajednici se od početka rata razmatra mogućnost da Kina odigra ulogu posrednika. To je, kaže Baković, “kineska ideja od prvog trenutka”, ali smatra da postoje barem dva problema.

Mogu li posredovati?

“Kina kao posrednik u mirovnim pregovorima nikad nije bila pretjerano uspješna. Drugo, što je još veći problem, jest pitanje što to Kina ima, a čime može Putina prisiliti na neke kompromise koje bi morao napraviti da bi se zaustavilo ovo krvoproliće”, navodi iskusna novinarka koja, međutim, ipak procjenjuje da bi Kini bilo stalo do toga da, uključivanjem u jednu takvu akciju, dobije diplomatske poene.

S kineske strane se, kaže, sve češće ponavlja da postoji takva spremnost i u tom kontekstu naša sugovornica spominje autorski članak čelnika jednog think tanka sa sjedištem u Pekingu koji je prije nekoliko dana objavio New York Times. U tom članku Wang Huiyao piše kako Kina može pomoći u ovim okolnostima te, među ostalim, navodi da je Kina “u jedinstvenoj poziciji da djeluje kao neutralni posrednik između Ukrajine, koju podržava Zapad, i Rusije”.

Reputacija velesile

Baković podsjeća i na nedavni video razgovor kineskog predsjednika s predsjednikom Francuske Emmanuelom Macronom i njemačkim kancelarom Olafom Scholzem. Nakon tog je razgovora objavljeno da je Kina spremna “aktivno surađivati” s međunarodnom zajednicom u posredovanju u ratu u Ukrajini, ali kineska strana nije iznijela detalje.

Hoće li sukob u Ukrajini imati reperkusije na međunarodnu reputaciju Kine i uzimaju li to u Pekingu u obzir pri odlučivanju, pitali smo bivšu dopisnicu s dugogodišnjim iskustvom praćenja te svjetske velesile. Baković smatra da je odgovor potvrdan. Kina uvijek naglašava da je “odgovorna velesila”, ističe, ali to da nije uspjela zaustaviti ovakav rat, s ovoliko stradanja i razaranja, definitivno će utjecati na njezin ugled, posebno u Europi.