Dugoročna američka strategija potrebnija je nego što je bila desetljećima. A izgleda da se Trump oslanja samo na instinkt
Trumpova administracija nema nikakvu dugoročnu strategiju, piše FP
Tijekom predsjedničke kampanje, a onda i nakon njegove izborne pobjede, bivši diplomati, umirovljeni generali i vanjskopolitički analitičari pokušavaju dešifrirati, predvidjeti i objasniti Trumpovu strategiju vanjskopolitičkih prioriteta. Niz je postavljenih pitanja, a zapravo vrlo malo odgovora. No, ono što prije svega treba uzeti u obzir je da je Trumpov pristup vanjskoj politici potpuno antistrateški, analizira Foreign Policy.
Takav je i njegov posljednji potez vezan za izjavu da će ponuditi ukidanje sankcija protiv Rusije u zamjenu za sporazum o smanjenju nuklearnog oružja sa Vladimirom Putinom. Trump je to rekao u izjavi za londonski Times i njemački Bild. Konkretno, na upit o mogućem sporazumu s Rusijom, rekao je kako bi moglo doći do dogovora da se “značajno smanji nuklearno oružje”, a u zamjenu za to SAD bi mogao ukinuti sankcije.
Opasno kratkovidan pristup
Trumpova administracija mogla bi raditi na vanjskopolitičkom planu stoga potpuno kaotično, bez određenih principa, mjerila za postizanje napretka, odnosno sredstava za rješavanje problema, uz divlje improvizirano vodstvo kakvo nema presedana u novijoj povijesti. Takav pristup je opasno kratkovidan i predstavlja izuzetno visok rizik od neuspjeha, ne samo u postizanju vanjskopolitičkih ciljeva, kao što je obuzdavanje Kine ili poraz tzv. Islamske države, nego i u osiguravanju osnovnog mira i napretka za američki narod.
Sjedinjene Države imaju politički, ekonomski i sigurnosni utjecaj na cijeli svijet, te moć oblikovati i odgovoriti na niz izvanrednih međunarodnih izazova. Dugoročna strategija zapravo je potrebna kako bi se povezala sredstva i ciljevi, odredili prioriteti. Takva strategija bitan je okvir za nacionalnu sigurnost velikih birokracija, drugim riječima politička je vodilja koja olakšava provedbe onoga što je određeno u agendi i u slučajevima odsutnosti šefa. Ukratko, zna se u kojem smjeru se politika Bijele kuće kreće o svakom pitanju.
Trumpova doktrina
Već desetljećima, dvostranačka strateška vizija trudila se održati status Sjedinjenih Država kao svjetski vodećeg diplomatskog, vojnog i ekonomskog aktera te proširiti doseg liberalnog međunarodnog poretka. Dugoročna američka strategija je puno potrebnija danas nego što je bila desetljećima. Sljedeća administracija će se suočiti s izborom između očuvanja kontura već postojeće strategije ili sasvim nove vizije uloge Sjedinjenih Država u svijetu. Alternativno, u nedostatku strategije Trumpova Bijela kuća će omogućiti konkurentima da utvrde koja je nova međunarodna uloga države.
Trumpova doktrina, sudeći prema njegovim izjavama o vanjskim poslovima, nije dugoročna strategija. Umjesto toga, skup načela, neka operativna, a neka filozofska, mogla bi predvoditi američku diplomaciju sljedeće četiri godine. Trumpov stil odlučivanja je poznat kao improvizacija, otvorene nagle i neobjašnjive odluke, obrati, koji se oslanjaju isključivo na instinkt. Trumpovi principi nisu koherentni s konceptom uloge Sjedinjenih Država u svijetu, temeljnih interesa Washingtona. Iako je novoizabrani predsjednik u svojoj kampanji koristio neke od povijesnih slogana kao ono “Prvo Amerika”, izgleda da je proklamiranje takvih stavova bio tek marketing.
Vodeći pokazatelji
Trumpova strateška nekoherentnsot već sada je postala očigledna obzirom na dva istaknuta vanjskopolitička cilja od izbora. Prvo, Trump je signalizirao spremnost da uđe u utrku o nuklearnom naoružanju s neimenovanim stranim neprijateljima. Tako je 22. prosinca Trump na Twitteru napisao sljedeće: “Sjedinjene Države moraju znatno ojačati i proširiti svoju nuklearnu sposobnost sve dok svijet ne dođe pameti po pitanju nuklearnih bombi”. Nakon toga su njegovi savjetnici pokušali omekšati i reinterpretirati izjavu, no Trump je onda odagnuo sve dvojbe izjavom “neka to bude utrka u naoružavanju”.
Ipak, iza Trumpova tvita možda ne stoji ozbiljna namjera, no nikako se ne smije zanemariti da se radi o prijetećoj poruci o američkim namjerama. Takve izjave su vrlo važne promjene u američkoj nuklearnoj politici. Druga stvar, Trump je na svom Twitteru preispitivao i kritizirao program proizvodnje orbenih aviona i naveo da će za vrijeme njegove administracije američka vojska okončati preveliko trošenje i uštedjeti milijarde dolara.
Nepredvidljivost kao taktički manevar
“Program lovaca F-35 i trošenje na njega izvan je kontrole. Milijarde dolara mogu se sačuvati i hoće kada su u pitanju vojni (i drugi) troškovi nakon 20. januara”, napisao je na svom Twitter profilu. Na ovakvim Trumpovim najavama jasno se može objasniti kako njegove taktičke pobjede zapravo zasjenjuju dugoročke strateške ciljeve. Prekid korištenja F-35 moglo bi biti razorno za američke saveznike koje već imaju ili planiraju koristiti F-35. Osim toga, radi se o modelu koji omogućuje izbjegavanje neprijateljskog radara, a može i napadati ciljeve na zemlji.
Ove izjave mogu biti objašnjene kao Trumpov taktički manevar, uostalom novoizabrani predsjednik nepredvidljivost smatra jednom od kvaliteta. Tako je tijekom kampanje isticao kako je tajnost zapravo baza njegove protuislamske državne politike. “Mi bismo kao nacija trebali biti nepredvidljiviji. Mi smo potpuno predvidljivi. Sve govorimo. Šaljemo vojnike. Pričamo im. Šaljemo nešto drugo. Imamo konferenciju za novinare. Moramo biti nepredvidljivi. I s tim moramo početi odmah”. No, dok nepredvidljivost može biti korisna taktički, strateški je isprazna i potpuno suprotna dugoročnoj strategiji.
Tri presudne odluke u prvih sto dana
I sve dok Trump ne preuzme dužnost, bit će nemoguće procijeniti hoće li ove izjave biti prenesene u službenu američku politiku. Čini se da čak ni Trumpovi savjetnici nisu sigurni trebaju li njegove riječi shvaćati doslovno, ozbiljno, ili simbolički. Tri odluke u prvih sto dana Trumpove administraciji će zapravo dati presudni uvid u situaciju, piše FP.
Prvo, kako će biti strukturirana nacionalna sigurnost. U prvih sto dana Trump će vjerojatno objaviti uobičajenu predsjedničku direktivu koja prokazuje organizaciju sustava Vijeća za nacionalnu sigurnost. Drugo, hoće li Trump mijenjati svoj komunikacijski stil u uredu? Njegov tajnik Sean Spicer, ukazao je kako će predsjednik i dalje nastaviti osobno koristiti Twitter. Javnost je već upoznata s Trumpovim paljbama na Twitteru, no na funkciji predsjednika sve to dobija neku veću dimenziju. I treće, rana politička imenovanja, legislativni prioriteti i proračunski dokumenti pružit će uvid u to koliko je nova administracija fleksibilna u interpretaciji svojih ranijih obećanja.
Svaka od tih odluka imat će posljedice za sposobnost nove administracije za postizanje vanjskoplitičkih ciljeva, i artikulirati svaobuhvatni okvir za Trumpov mandat. No, obzirom na Trumpovu dosljednost, dvojbeno je hoće li se kakva strategija pojaviti nakon 20. siječnja. Predsjednik bi mogao i osobno osjetiti štetu zbog tog propusta. A ono što je neizbježno, nedostatak strategije bi zasjenio vitalne nacionalne interese Sjedinjenih Država, zbunio saveznike i partnere, i otupio američku snagu.