Nekad je nužno odabrati stranu

Napad u Kabulu je pokazao da povlačenje SAD-a nije kraj rata, nego početak nove ere terorizma

Telegramov dopisnik iz New Yorka analizira događaje u Afganistanu

Žalosna je činjenica da ćemo, nakon dugo godina, ponovno morati živjeti sa stvarnom opasnošću od terorizma; Morat ćemo, što je gotovo podjednako mučno, opet svjedočiti širenju mržnje s desnice, gdje će obrisati prašinu sa starih teza o islamu kao "religiji nasilja" ili širiti strah od izbjeglica, "skrivenih terorista". Takva sranja postala su posljednjih godina demode, ali ne brinite brzo će se vratiti.

Povlačenje svih američkih snaga iz Afganistana predsjednik Joe Biden pravdao je jednostavnom logikom: dvadeset godina nakon napada 11. rujna, Amerikanci su ispunili temeljni zadatak i eliminirali terorističku opasnost koja je početkom stoljeća iz Afganistana prijetila Americi i svijetu. U uvjetima potpunog kolapsa afganistanske vlasti i povratka talibana u Kabul, evakuacija je isprva išla loše, a na televiziji izgledala još gore. No, Amerikanci su se tješili da pritom nije stradao niti jedan Amerikanac, civil ili vojnik.

Pet dana prije konačnog odlaska iz Afganistana, jedna jedina eksplozija pred ulazom na kabulski aerodrom dokazala je svu površnost Bidenove logike. Temeljni motiv američkog angažmana posljednja dva desetljeća nije riješen: terorizam itekako prijeti i Afganistanu i iz Afganistana. Povratak talibana na vlast nije najgore što će se u toj zemlji zbiti ove godine: ponovna transformacija Afganistana u rasadnik terorizma bit će poraznija i gotovo neiskorjeniva.

Talibani nisu dobri vladari

Trinaest američkih vojnika poginulo je u napadu bombaša samoubojice kod ulaza u aerodrom. To je najveći gubitak američkih života u Afganistanu u posljednjih deset godina. Već gotovo dvije godine tamo nije poginuo niti jedan američki vojnik, dijelom i zbog dogovora između Donalda Trumpa i talibana, koji je dijelom isforsirao Bidenovu odluku o povlačenju.

Poginulo je najmanje 90 Afganistanaca koji su se pokušavali probiti na aerodrom, ukrcati u američki avion i pobjeći od talibana i kaosa koji su donijeli sa sobom. Pokazalo se, još jednom: kad se vrate talibani, s njima će se vratiti i najgori od najgorih.

Problem nije u tome što talibani kontroliraju Afganistan. Problem je u tome što oni ne kontroliraju Afganistan. Talibani su se dokazali kao uspješni pobunjenici, njihova gerila izdržala je dva desetljeća i na kraju prevagnula nad beskrajno moćnijim američkim neprijateljem. No, ako su dobri ustanici, talibani nisu dobri vladari; nemaju kapaciteta uspješno upravljati, osobito u području sigurnosti.

Afganistan će postati plodno tlo za teroriste

Talibani ne kontroliraju Afganistan; nitko ga ne kontrolira. ISIS-K, podružnica bliskoistočne zločinačke organizacije u Srednjoj Aziji, dokazala je napadom na aerodrom da je sposobna i spremna udariti po američkim i talibanskim interesima. Nema inherentne logike u ubijanju neprijatelja koji se povlači.

Zato je ovaj teroristički napad u očima ISIS-a vjerojatno početni plotun u dužoj i većoj bitki protiv Amerike i Zapada. U isto vrijeme, dokaz je da ISIS-ovi zakleti nerijatelji talibani ne mogu Afganistancima zajamčiti sigurnost.

Suprotno Bidenovim obećanjima, Afganistan će postati plodno tlo za povratak terorista čak i ako talibani to pokušaju spriječiti. Za početak, još nije jasno koliko će oni tolerirati razne terorističke mreže i hoće li ih moći razbiti, ako i budu htjeli. Afganistan je zemlja kojom se teško upravlja. Talibani, s druge strane, ne podnose ISIS-K, ali su sva ova desetljeća održali bliske odnose s al-Kaidom, koja je bila razlog za zapadnu intvervenciju 2001. godine.

Što se dogodi u Afganistanu ne ostaje samo tamo

Način na koji su se Amerikanci povukli, podvijena repa, osnažit će islamističke militante u Afganistanu i vjerojatno privući nove iz drugih zemalja. Nesposobnost talibana da tome stanu na kraj vjerojatno će zemlju pretvoriti u leglo terorista. A što se dogodi u Afganistanu, ne ostaje u Afganistanu – to smo već vidjeli.

Američke obavještajne službe, koje Biden citira, kažu da terorističke snage u Afganistanu trenutačno nisu sposobne zaprijetiti američkim ciljevima. No, koliko dugo će to biti slučaj? I što će se dogoditi jednom kad postanu sposobne? Ako se Afganistan ponovno pretvori u bazu terorista – koje je rješenje?

Zbilja, tko bi nakon svih ovih iskustava htio vojno intervenirati protiv terorista u toj zemlji? Bidenovom odlukom o potpunom povlačenju izgubljena je zadnja šansa da se terorističke mreže drži pod kontrolom, ako ih se već ne može potpuno iskorijeniti.

SAD okončao ‘vječne ratove’ predajom

Napad na aerodrom je u dijelu američke javnosti doživljen kao potvrda da je Biden u pravu. Smrt 13 američkih vojnika niti tjedan dana prije povlačenja – treba li boljeg argumenta da Amerika mora konačno i zasvagda napustiti Afganistan? Takvo razmišljanje proizlazi iz pogubne teze o “vječnim ratovima” koju dijeli većina američke javnosti.

Nakon što dvadeset godina nisu bili zainteresirani za zbivanja u Afganistanu, Amerikancima na desnici i ljevici odjednom se više nije sviđala činjenica da njihova zemlja preuzima odgovornost za stabilizaciju jednog od najopasnijih dijelova svijeta. Javno mnijenje izravno je formiralo političke platforme: povlačenje iz Afganistana obećao je Barack Obama, ali ga nije proveo; napravio je to u Iraku, što je dovelo do kolapsa tamošnje vojske i nastanka ISIS-a.

No, “vječni ratovi” svejedno su bili nepopularni, a Trump je politiku povlačenja i izolacije uveo u Republikansku stranku. On je taj koji je s talibanima pregovarao bez pristunosti afganistanske vlasti i obećao im povlačenje. Biden je na kraju proveo Trumpovu politiku i ponovio Obaminu grešku: taman kao u Iraku, vojska je u kratkom roku kolabirala i u Afganistanu, a država je prepuštena u ruke lokalnih warlorda; jedino što je izraslo iz tog kaosa bio je ISIS, i tu i tamo. Amerika je okončala “vječne ratove” tako što se predala.

Američko povlačenje nazivaju protjerivanjem križara

Povlačenje Amerikanaca kao koncept i evakuacija s kabulskog aerodroma kao praksa nevjerojatni su darovi islamističkim radikalima i njihovim propagandistima diljem svijeta. Američki samonametnuti poraz prikazuju kao “protjerivanje križara”, što pumpa ambicije kojekakvim planerima kalifata, samoproglašenim emirima od cijele Azije i drugim opasnim luđacima. U prvi plan zasad se probio ISIS-K.

Zapamtite to ime jer ćete idućih godina redovito slušati o njima. Ono K u imenu stoji za englesku transliteraciju (Khorassan) imena pokrajine Horasan koje je ISIS u Centralnoj Aziji uzeo u ime. Horasan je bila provnicija drevnog Perzijskog Carstva koje je obuhvaćala današnji sjeveroistočni Iran, Afganistan, Pakistan, Tadžikistan i dijelove Turkmenistana i Indije.

I prije nego što su preuzeli odgovornost, bilo je jasno da je napad na aerodrom bio djelo ISIS-K-a. Samoubilački napad na veliku grupu ljudi koja se nalazi na istom mjestu – to su samo ove godine u Kabulu izveli više od 77 puta.

Radikalnija verzija talibana

ISIS-K nije uspjela iskorijeniti ni afganistanska vlast koja je kolabirala prošlog tjedna, ni talibani. Oni su ih doduše porazili na istoku zemlje, nakon čega se ISIS-K povukao u gradove, osobito u Kabul. Kad je prošlog tjedna pala afganistanska vlada, veliki broj boraca ISIS-K-a pobjegao je iz zatvora diljem zemlje. Tamo gdje je zatvore preuzela nova vlast, talibani su pripadnike ISIS-K-a poubijali na licu mjesta, u ćelijama.

ISIS-K je radikalnija verzija talibana. Cilj im je u Afganistanu proglasiti kalifat, a za talibane tvrde da nisu dovoljno vjerni islamu, da su izdajice sklone kompromisu sa zapadnjacima i da nisu sposobni vladati. Kao dokaz navode upravo situaciju oko aerodroma: tamo talibani pomažu Amerikancima kotrolirati dotok ljudi iz Kabula. Prvih dana evakuacije gledali smo ljude koji vise s aviona i stoje na kotačima dok transporter rula pistom.

To se događalo jer Amerikanci nisu mogli zaustaviti rijeku ljudi iz grada. Talibani su tad uspostavili obruč i na aerodrom propuštali samo ljude s papirima. Suradnja bizarnih partnera nastavila se u obavještajnim pitanjima. Američki zapovjednici počeli su talibanima slati materijale o potencijalnim terorističkim prijetnjama. General Kenneth McKenzie, zapovjednik američkih snaga u Kabulu, kaže da su talibani spriječili najmanje jedan pokušaj napada na američke snage.

ISIS-K čeka umjereniji ton talibana

Talibani, bar na riječima, pokušavaju pokazati da su umjereniji nego što su bili krajem 1990-ih. Nadaju se međunarodnom priznanju i odmrzavanju afganistanskog novca u svjetskim bankama. ISIS-K čeka upravo to: umjereniji ton talibana. Nadaju se da pomirljiva politika talibanskog vodstva neće dobro sjesti radikalnijem dijelu tog pokreta, osobito borcima koji su u planinama proveli zadnjih dvadeset godina, te da će mnogi preći u redove ISIS-K-a.

Procjenjuje se da ISIS-K čini oko tisuću i pol boraca. Oporavili su se od opasne krize prije nekoliko godina kad su ih talibani istjerali iz istočnog dijela zemlje, a Amerikanci samo jednom megabombom MOAB (Mother of All Bombs) ubili više od stotinu ISIS-ovaca. Povukli su se u gradove i u samoubilačkim napadima posebno ciljali na šijitsko stanovništvo, medije i škole za djevojčice. Imaju dosta ISIS-ovih veterana koji su preživjeli Irak i Siriju te mlađe radikale iz Afganistana, Tadžikistana, Pakistana, Uzbekistana.

ISIS-K je napad na aerodrom izveo i kako bi pokazao da su najsposobnija islamistička radikalna grupa u Afganistanu: očekuje se da je s povlačenjem Amerikanaca počela i audicija za prikupljanje novca potencijalnih financijera džihada. Ovaj napad gurnuo je ISIS-K bliže odriješenoj kesi koja bi mogla upumpati novi život u zamalo poraženu ideologiju globalnog islamističkog radikalizma.

Bidenova prijetnja mogla bi ostati samo na riječima

Žalosna je činjenica da ćemo, nakon dugo godina, ponovno morati živjeti sa stvarnom opasnošću od terorizma; zadnji ozbiljni islamistički napad ovdje u Americi dogodio se još 2016. godine. Morat ćemo, što je gotovo podjednako mučno, opet svjedočiti širenju mržnje s desnice, gdje će obrisati prašinu sa starih teza o islamu kao “religiji nasilja” ili širiti strah od izbjeglica, “skrivenih terorista”. Takva sranja postala su posljednjih godina demode, ali ne brinite brzo će se vratiti.

Joe Biden zaprijetio je da neće zaboraviti ni oprostiti napad u kojem je poginulo 13 američkih vojnika te da će ISIS-K za njega skupo platiti. To bi moglo ostati samo na riječima. Prva prepreka je to što je Amerikancima ostala samo jedna opcija: napad iz zraka. ISIS-K djeluje u gusto naseljenim sredinama, gdje je gotovo nemoguće izvesti udar bez masovnih civilnih žrtava.

Osim toga, pitanje je koliko će Amerika, ili bilo tko sa Zapada, imati uvid u razvoj događaja u Afganistanu. Bez obavještajaca na terenu, bez saveznika, čak i bez diplomatskog predstavništva – oči će im biti gotovo zavezane. Jedan od razloga da Washington uspostavi neku vrstu suradnje s talibanima, ako već ne i puno priznanje režima, može biti potreba za diplomatskim predstavništvom: ono bi dalo makar nekakav zaklon za obavještajnu djelatnost u Afganistanu.

Stanje u Afganistanu postat će gore

Nakon terorističkog napada pred aerodromom, čini se da se evakuacija Afganistanaca koji su surađivali s Amerikancima neće provesti u potpunosti. Ostaje doduše mogućnost da nakon američkog povlačenja talibani otvore aerodrom za civilni promet i dopuste preostalima da se evakuiraju redovnim linijama.

Zvuči suludo, ali vidjeli smo u Afganistanu i većih paradoksa. Ova evakuacija nije važna samo iz humanitarnih, nego i iz političkih razloga: da Amerika održi makar jedno od obećanja koje je dala.

No, egzodus prozapadnih stanovnika zatvara Amerikancima još jedan potencijalni kanal: ljudi koji su mogli biti oči i uši i dati makar djelomičan uvid u potencijalne aktivnosti terorista masovno su napustili zemlju. Stanje u Afganistanu postat će gore zbog odluke Amerikanaca da se potpuno povuku iz zemlje.

Pakistanu prijeti destabilizacija

Opasnost od destabilizacije najviše prijeti Pakistanu, susjedu koji je – uz posljednju četvoricu američkih predsjednika – najodgovorniji za to gdje se Afganistan danas nalazi. Pakistan je svoj utjecaj u regiji gradio spašavajući afganistanske talibane od poraza. No, kako to bude, stvorenje se prije ili kasnije okrene protiv dr. Frankensteina, pa na sjeverozapadu Pakistana danas traje neiskorjenivi ustanak tamošnjih talibana. Oni žele svrgnuti vladu u Islamabadu, iako su pod neizravnom kontrolom pakistanske obavještajne službe.

Pakistan je jako teška i komplicirana zemlja, ali je i opasnija od Afganistana: za početak, ima 220 milijuna stanovnika i tako je smještena da bi potencijalna nestabilnost mogla izazvati migratorni pokret u području od Portugala do Australije. Još ozbiljnije od toga, Pakistan ima nuklearno oružje.

Bomba na aerodromu pokazala je da odlazak Amerikanaca iz Kabula nije nažalost kraj “vječnog rata”, nego početak novog rata i nove ere terorizma, koji će najgore osjetiti Afganistanci i njihovi susjedi, ali vjerojatno nećemo ostati pošteđeni ni mi u Americi, ni vi u Europi.