Da je netko ovu nedjelju odlučio podići dron iznad Jasenovca, vidio bi istovremeno dvije paralelne veće grupe ljudi okupljene oko dvaju memorijalnih spomenika u neposrednoj blizini. Riječ je, naravno, o prostoru istog, ustaškog logora smrti u Jasenovcu, s tim što se dio tog logora nalazi u današnjoj Hrvatskoj, a drugi u Bosni i Hercegovini.
I sukladno mjestu obilježavanja godišnjice proboja logoraša, poruke s vrha koje su se čule s dvije strane granice bile su dijametralno suprotne. To pak, čak i da čovjek ne zna ništa o sadržaju tih poruka, može značiti samo to da netko iskorištava žrtvu nedužno pobijenih ljudi za političke poene u sadašnjosti.
U Hrvatskoj je održana donekle pomirbena godišnjica, jer je konačno nakon nekoliko godina bila samo jedna kolona sjećanja, u kojoj su bili i premijer i članovi Vlade i predsjednik države i predstavnici svih manjinskih zajednica koje su najviše stradale u Jasenovcu, kao i predstavnici antifašističkih udruga.
‘Smanjeno ustašovanje u Plenkovićevom mandatu’
Drugim riječima, bez obzira na logičan zaključak Ognjena Krausa, o tome kako Vlada nije stavila ustaški pozdrav van zakona i ispunila ostale stvari koje su u židovskoj zajednici tražili, čini se da je Andrej Plenković uspio anestezirati društveni i politički ambijent do te mjere, da je politika netalasanja i nekog srednjeg kursa, bez ikakvih velikih lomova i emocija postala gotovo jedina stvarnost koja egzistira. Sa svim dobrim i lošim stranama tog procesa.
Najbolje je to, uostalom formulirao i sam Plenković, rekavši medijima da je glorificiranje ustaštva svedeno na jedan uski krug ljudi, da će nove visoke kazne za uzvikivanje ustaškog pozdrava odvratiti mnoge ljude od toga da to čine, da oko toga postoji konsenzus u društvu, da se ujedno nada kako će biti donesen zakon koji će kompletno zabraniti bilo kakvo veličanje NDH i, na kraju, da treba nastaviti ukazivati na zločinački karakter te države.
Andrej Plenković je u jednom prepoznatljivo njegovom tonu zaključio ono što jeste činjenica, a to je da je u njegovom razdoblju, kompariramo li ga s Karamarkovim, doista vidljivo smanjeno ustašovanje u javnosti i jeste se svelo na manji krug ljudi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vučić i Dodik izgovorili niz nacionalističkih laži
Ono što pak nije rekao, a što je pravi problem koji je ostao, jeste uloga hosovaca i njihove simbolike u Domovinskom ratu te nije objasnio zbog čega ne iskazuje stvarnu političku volju da njihovu praksu glorifikacije ustaštva prekine. To bi onda povuklo raspravu o stvarnom nasljeđu devedesetih koje jeste problem današnje Hrvatske, svakako puno veći od odnosa prema Drugom svjetskom ratu.
Da tako ne misle i oni koji su se okupili s druge strane granice, u Donjoj Gradini jasno je svakome tko iole poznaje ovdašnje političke, međudržavne i međunacionalne odnose. No, čak je i takvima ono što su na komemoraciji u Donjoj Gradini izgovorili Milorad Dodik i Aleksandar Vučić bilo previše. A izgovorili su čitav niz zlobnih nacionalističkih laži, što je toliko tužno na više razina. Počevši od mjesta i konteksta s kojeg su govorili, pa dalje.
‘Čovjek pred ovolikom količinom laži zanijemi’
Vučić je tako, osvrnuvši se na činjenicu da mu je bio zabranjen dolazak u Jasenovac, rekao da tamo mogu doći samo oni koji su na strani ubojica. I uzalud sve što je u Jasenovcu izgovoreno danas i svih prethodnih godina i uzalud činjenica da su tamo bili i Milorad Pupovac i Ognjen Kraus, Aleksandar Vučić ima svoju istinu, koja se u praksi svodi na to da se obala koja se nalazi u beogradskom logoru smrti ‘Staro sajmište’, zove Obalom jasenovačkih žrtava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milorad Dodik je pak još jednom negirao postojanje genocida u Srebrenici, potom je rekao da se Jasenovac i Srebrenica ne mogu usporediti, slagao još jednom o brojci od 700 tisuća ubijenih, potpuno kao i Vučić zanemario ubijene koji nisu bili Srbi i zaključio kako su Jasenovac i NDH zločin hrvatskog naroda tog vremena, kao da Tita i partizana i zajedničke borbe Hrvata i Srba nikad nije bilo te izgovorio da je Jasenovac bio i dio šireg plana za etničko čišćenje Srba iz Hrvatske koji je trajao od Prvog svjetskog rata, do Oluje.
Kad se čovjek nađe pred ovolikom količinom laži, moralnog cinizma i mitomanije, jednostavno zanijemi i može osjetiti samo beskrajnu tugu. Najviše zbog ljudi koje je ustaška država planski i organizirano umorila, koji ničim nisu zaslužili ovakvu vrstu nacionalističkog histeriziranja sebi u spomen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dvije paralelne obljetnice Jasenovca: jedna bez stvarne političke volje, druga tužna na toliko razina
Na komemoraciji u Donjoj Gradini Dodik i Vučić danas su izgovorili čitav niz zlobnih nacionalističkih laži
Kad se čovjek nađe pred ovolikom količinom laži, moralnog cinizma i mitomanije, jednostavno zanijemi i može osjetiti samo beskrajnu tugu
Da je netko ovu nedjelju odlučio podići dron iznad Jasenovca, vidio bi istovremeno dvije paralelne veće grupe ljudi okupljene oko dvaju memorijalnih spomenika u neposrednoj blizini. Riječ je, naravno, o prostoru istog, ustaškog logora smrti u Jasenovcu, s tim što se dio tog logora nalazi u današnjoj Hrvatskoj, a drugi u Bosni i Hercegovini.
I sukladno mjestu obilježavanja godišnjice proboja logoraša, poruke s vrha koje su se čule s dvije strane granice bile su dijametralno suprotne. To pak, čak i da čovjek ne zna ništa o sadržaju tih poruka, može značiti samo to da netko iskorištava žrtvu nedužno pobijenih ljudi za političke poene u sadašnjosti.
U Hrvatskoj je održana donekle pomirbena godišnjica, jer je konačno nakon nekoliko godina bila samo jedna kolona sjećanja, u kojoj su bili i premijer i članovi Vlade i predsjednik države i predstavnici svih manjinskih zajednica koje su najviše stradale u Jasenovcu, kao i predstavnici antifašističkih udruga.
‘Smanjeno ustašovanje u Plenkovićevom mandatu’
Drugim riječima, bez obzira na logičan zaključak Ognjena Krausa, o tome kako Vlada nije stavila ustaški pozdrav van zakona i ispunila ostale stvari koje su u židovskoj zajednici tražili, čini se da je Andrej Plenković uspio anestezirati društveni i politički ambijent do te mjere, da je politika netalasanja i nekog srednjeg kursa, bez ikakvih velikih lomova i emocija postala gotovo jedina stvarnost koja egzistira. Sa svim dobrim i lošim stranama tog procesa.
Najbolje je to, uostalom formulirao i sam Plenković, rekavši medijima da je glorificiranje ustaštva svedeno na jedan uski krug ljudi, da će nove visoke kazne za uzvikivanje ustaškog pozdrava odvratiti mnoge ljude od toga da to čine, da oko toga postoji konsenzus u društvu, da se ujedno nada kako će biti donesen zakon koji će kompletno zabraniti bilo kakvo veličanje NDH i, na kraju, da treba nastaviti ukazivati na zločinački karakter te države.
Andrej Plenković je u jednom prepoznatljivo njegovom tonu zaključio ono što jeste činjenica, a to je da je u njegovom razdoblju, kompariramo li ga s Karamarkovim, doista vidljivo smanjeno ustašovanje u javnosti i jeste se svelo na manji krug ljudi.
Vučić i Dodik izgovorili niz nacionalističkih laži
Ono što pak nije rekao, a što je pravi problem koji je ostao, jeste uloga hosovaca i njihove simbolike u Domovinskom ratu te nije objasnio zbog čega ne iskazuje stvarnu političku volju da njihovu praksu glorifikacije ustaštva prekine. To bi onda povuklo raspravu o stvarnom nasljeđu devedesetih koje jeste problem današnje Hrvatske, svakako puno veći od odnosa prema Drugom svjetskom ratu.
Da tako ne misle i oni koji su se okupili s druge strane granice, u Donjoj Gradini jasno je svakome tko iole poznaje ovdašnje političke, međudržavne i međunacionalne odnose. No, čak je i takvima ono što su na komemoraciji u Donjoj Gradini izgovorili Milorad Dodik i Aleksandar Vučić bilo previše. A izgovorili su čitav niz zlobnih nacionalističkih laži, što je toliko tužno na više razina. Počevši od mjesta i konteksta s kojeg su govorili, pa dalje.
‘Čovjek pred ovolikom količinom laži zanijemi’
Vučić je tako, osvrnuvši se na činjenicu da mu je bio zabranjen dolazak u Jasenovac, rekao da tamo mogu doći samo oni koji su na strani ubojica. I uzalud sve što je u Jasenovcu izgovoreno danas i svih prethodnih godina i uzalud činjenica da su tamo bili i Milorad Pupovac i Ognjen Kraus, Aleksandar Vučić ima svoju istinu, koja se u praksi svodi na to da se obala koja se nalazi u beogradskom logoru smrti ‘Staro sajmište’, zove Obalom jasenovačkih žrtava.
Milorad Dodik je pak još jednom negirao postojanje genocida u Srebrenici, potom je rekao da se Jasenovac i Srebrenica ne mogu usporediti, slagao još jednom o brojci od 700 tisuća ubijenih, potpuno kao i Vučić zanemario ubijene koji nisu bili Srbi i zaključio kako su Jasenovac i NDH zločin hrvatskog naroda tog vremena, kao da Tita i partizana i zajedničke borbe Hrvata i Srba nikad nije bilo te izgovorio da je Jasenovac bio i dio šireg plana za etničko čišćenje Srba iz Hrvatske koji je trajao od Prvog svjetskog rata, do Oluje.
Kad se čovjek nađe pred ovolikom količinom laži, moralnog cinizma i mitomanije, jednostavno zanijemi i može osjetiti samo beskrajnu tugu. Najviše zbog ljudi koje je ustaška država planski i organizirano umorila, koji ničim nisu zaslužili ovakvu vrstu nacionalističkog histeriziranja sebi u spomen.