Dvije priče koje najbolje ilustriraju koliko Plenković strahuje od poraza
Lani premijer nije pripustio Petir na listu HDZ-a jer nije bila u stranci. Ovaj put to nije bio problem
Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković se pred izbore koje je u žurbi isforsirao za 5. srpnja, očito našao u dosta složenoj situaciji. Iako je uglavnom cijelo vrijeme mandata svoje Vlade tretiran kao prvi favorit za upravljanje zemljom do kraja 2024. godine, a kratki pad HDZ-a s prvog mjesta nakon predsjedničkih izbora “popravila” je koronakriza, u ovom trenutku su političke perspektive hrvatskog premijera krajnje neizvjesne.
Vidi se to prilično jasno, između ostalog, i u tretmanu dvoje ljudi na koje je računao u izbornoj utrci koja slijedi, Damira Krstičevića i Marijane Petir. U silnoj želji da ih pridobije za nastup na izborima, Plenković je posegnuo i za nekonvencionalnijim metodama, ali ta je njegova operacija rezultirala tek polovičnim ishodom.
Situacija s bivšim ministrom obrane zadnjih je tjedana podsjećala na onu otprije tri godine kad je Krstičević najavljivao svoju prvu ostavku, ali je njegov šef Plenković tada nije imao namjeru prihvatiti.
Nesvakidašnje natezanje
No, umjesto da to riješe na brzinu, iza zatvorenih vrata, rasprave oko navodne ostavke ministra obrane trajale su danima. Najnevjerojatnije od svega, bile su manje-više javne. Premijer Plenković je javno gotovo pa molio ministra da ne odlazi – ne baš tim riječima, ali ovako: „Damira Krstičevića hrvatski narod voli, ja ga cijenim i kao čovjeka koji doprinosi u Vladi. Nadam se da ćemo nastaviti suradnju, a Vlada i ministar funkcioniraju normalno”, govorio je tog dana u Sinju premijer.
Njegove riječi, izgovorene javno, nisu pretjerano dirale ministra u (navodnoj) ostavci. Istog je dana Krstičević novinarima tvrdio da i dalje nije odlučio hoće li ostati u Plenkovićevom timu ili ne. “Treba mi vrijeme da se odmorim, otići ću u Dalmaciju sa svojom obitelji, malo se odmoriti, a nakon toga ću donijeti odluku. U stalnom sam kontaktu s premijerom”, kazao je Krstičević usred ovog nesvakidašnjeg natezanja koje je, spomenimo usput, MORH pažljivo zabilježio na svojim stranicama.
Pauza koja je potrajala
U svibnju ove godine, zbog tragične nesreće u kojoj su poginula dvojica pilota, Krstičević je definitivno dao ostavku. Ovoga puta Plenković ju je prihvatio, ali ono što je uslijedilo poprilično je podsjetilo na neobičnu epizodu iz ljeta 2017. godine. Premijer (ponovno) javno hvali sad već bivšeg ministra i poručuje mu, putem medija, da računa na njega u HDZ-ovom pokušaju da ponovno osvoji vlast. Krstičević se, doduše, ne oglašava, što zapravo ostavlja dojam da mu i ovog puta, kao prije tri godine, “treba vremena” da donese odluku.
Na dan kad je prihvatio ministrovu ostavku, Plenković poručuje da Krstičević zapravo radi “pauzu od dužnosti u Vladi”. Premijer i šef HDZ-a, kako su tog dana izvijestili mediji, potvrđuje i da računa na Krstičevića u HDZ-u. “Apsolutno računam, on će samo uzeti jednu pauzu”, govorio je početkom svibnja Plenković. Nije precizirao na što točno računa, ali izbori se bliže, pa se logično zaključuje da se njegove izjave odnose na parlamentarne izbore.
“Naši temeljni birači”
To kasnije i izrijekom potvrđuje. “Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković izjavio je u ponedjeljak u Dubrovačkim Vrtovima Sunca u Orašcu kako je Damir Krstičević, bivši potpredsjednik Vlade i ministar obrane, dio HDZ-ovog tima i da na njega računa na skorašnjim parlamentarnim izborima”, izvijestila je Hina 25. svibnja. Tjedan dana kasnije, međutim, Krstičevića nije bilo među deset ljudi koji će biti prvi na HDZ-ovim listama za predstojeće izbore, a uskoro nam je i više sugovornika iz vrha HDZ-a potvrdilo da Krstičević uopće neće biti kandidat na izborima.
Među HDZ-ovcima se može čuti razmišljanje da će im izostanak bivšeg ministra obrane iz Desete izborne jedinice naštetiti u cijeloj Dalmaciji jer, procjenjuju neslužbeno pojedini HDZ-ovci, Krstičević među “našim temeljnim biračima” i dalje uživa veliku podršku. U toj jedinici, kao i u još nekima koji su dosad bile HDZ-ove “tvrđave”, ta stranka se pritom suočava s najozbiljnijim izazovom s desnice u trideset godina hrvatske višestranačke demokracije.
Gutanje ponosa
Domovinski pokret Miroslava Škore i Most bi mogli vrlo ozbiljno nagristi broj glasova HDZ-a, što bi u nekim izbornim jedinicama prema vrhu moglo pogurati i Bernardićevu Restart koaliciju. Takav rasplet značio bi da će HDZ ostati i bez nekih mandata koje su dobivali na račun d’Hondtove metode preraspodjele glasova onih opcija koje su ostale ispod izbornog praga. A ukupni omjeri bi mogli biti vrlo tijesni i mandat-dva više ili manje bi mogli predstavljati razliku između četiri godine na vlasti ili istog razdoblja u opoziciji.
Stoga nije toliko čudno da je Plenković progutao ponos kad je u pitanju Marijana Petir. Prije samo godinu dana njih dvoje su pregovarali oko toga da bivša HSS-ovka bude na listi HDZ-a za europarlamentarne izbore. Premijer je bio nepopustljiv – njegov uvjet je bio da Petir uđe u HDZ. Petir je bila još nepopustljivija, otišla je na izbore sama, s nezavisnom listom i ostala za malo ispod praga od pet posto glasova. Da je, međutim, nastupila na listi HDZ-a sasvim je izvjesno da konačni ishod između dvije najjače liste ne bi bio remi koji je dao presudan vjetar u krila usponu SDP-a posljednjih godinu dana.
Semafor i volan
Ovaj put je Plenković prihvatio Petir na listu kao nezavisnu kandidatkinju. Često bahatom predsjedniku Vlade i najveće stranke u Hrvatskoj nije palo na pamet da bude ustrajan poput 2019. godine kad je očito živio uljuljkan u iluziju o vlastitoj nedodirljivosti. Potez je to koji Plenković sigurno nije povukao laka srca, ali jest čistog uma.
Prije četiri godine je, naime, HDZ-ova lista ispred one predvođene SDP-om u Šestoj izbornoj jedinici dobila tek 0,53 posto više glasova. Dakle, Plenkovićeva stranka je na 59.653 tisuće osvojenih glasova imala tek 907 glasova više od SDP-ove koalicije. HDZ je osvojio šest, a SDP pet mandata. Da je, pak, SDP imao 907 glasova više, onda bi bilo 6:5 za njih, što bi za dva saborska mjesta promijenilo rezultat na semaforu s ukupnim izbornim rezultatom.
Stoga je angažman svakog tko može pomoći u situaciji kad bi se pobjeda i poraz mogli razlikovati u broju mandata koji stane na prste jedne ruke, očito postao jasan i Plenkoviću koji je lanjskog proljeća uporno gurao stranačku listu sastavljenu od mahom slabo poznatih kandidata, uvjeren u laku pobjedu na europskim izborima. Ove godine, međutim, Plenkoviću je očito još od poraza Kolinde Grabar-Kitarović bilo savršeno jasno da ga na biralištima čeka teška bitka za svaki glas. A onda je još i Josipa Rimac, 39 dana prije izbora posegnula rukom prema plastičnom dijelu ispod volana svog skupocjenog Audija Q5…