No, Vrdoljak se tog prosinačkog dana jako trudio ostaviti dojam da je potpuno uvjeren u to da može preokrenuti trendove i ponuditi rebrendiranu stranku kao nešto novo u hrvatskoj politici. Ključni dio te priče bilo je dvoje doista mladih ljudi, blizu tridesete godine života, koji su netom bili izabrani za potpredsjednike stranke. Vrdoljak je stoga njih dvoje, saborsku zastupnicu Mariju Puh i načelnika općine Pirovac Ivana Gulama predstavio s posebnim ponosom, kao zamašnjake kreativne energije budućnosti koju bi, eto, novi HNS trebao širiti političkom scenom i hrvatskim društvom. Njih dvoje su, pak, pričali o potrebama mladih, biotehnologiji, 3D printanju…
Fokus i solidarnost
Dvije i pol godine kasnije, HNS se sprema za parlamentarne izbore. Marija Puh je članica Stranke rada i solidarnosti Milana Bandića, a Ivica Gulam izlazi na izbore kao jedan od osnivača stranke Fokus. Primjer dvoje potpredsjednika koji su hitro napustili narančasti brod, međutim, samo je jedna od manifestacije raspada stranke koja je nekad na izborima samostalno osvajala i sedam posto glasova, te bila ozbiljan faktor u vladajućim koalicijama.
Primjerice, popularni međimurski župan Matija Posavec bio je pripreman za novog lidera stranke, koji bi možda uspio izbrisati barem dio gorkog nasljeđa koje je HNS-u ostalo nakon ulaska u Plenkovićevu Vladu. Posavec je, naime, protiv te kombinacije gunđao od prvog dana. Stranka se i potrudila da cijelu kampanju za europske izbore iskoristi kao podizanje Posavčeve prepoznatljivosti u široj javnosti, vjerojatno s krajnjim ciljem maksimiziranja rezultata na izborima koji upravo slijede. No, nakon osvojenog 11. mjesta i 2,6 posto glasova došlo je, očito, do loma, pa je stranku, umjesto da je povede, napustio i Posavec.
Zombi u narančastom
O tome da su i u HNS-u savršeno svjesni koliki su im sadašnji politički dosezi govori i primjer ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak. Očekivalo se, naime, da će ova nezavisna ministrica iz HNS-ove kvote pokušati pogurati stranačku listu do izbornog praga na nekoj od izbornih jedinica izvan Treće, u kojoj je HNS tradicionalno jači nego u ostalima.
No, čini se da narodnjaci više ne love nikakvog goluba na grani, već pokušavaju vrapca u ruci osigurati tamo gdje ima nekih šansi da ga mogu dohvatiti – pa oboje ministara, i sadašnji predsjednik HNS-a Predrag Štromar i Blaženka Divjak, nastupaju na listi u Trećoj izbornoj jedinici, što znači da je HNS, zapravo, odustao od ostatka Hrvatske (spominju, doduše, ambicije i u Četvrtoj, Vrdoljakovoj izbornoj jedinici, ali, što bi rekli Englezi – don’t hold your breath).
Članak se nastavlja ispod oglasa
I tako će se 5. srpnja ove godine nekad bitna hrvatska stranka suočiti sa svojim “novim normalnim”, posljedicom Titanic-zaokreta iz lipnja 2017. godine, sa svođenjem na – budu li mali sreće jedan, a budu li imali jako puno sreće dva saborska mandata. Ili će, možda, postati punokrvna zombi-stranka, ovisna isključivo poput HSLS-a, o milosti HDZ-a. Samo će ova imati narančastu nijansu.
Dvije priče koje savršeno ocrtavaju koliko je HNS, nakon naglog Titanic zaokreta, propao
U HNS-u su savršeno svjesni koliki su im sadašnji politički dosezi
Ivan Vrdoljak je sjajio od ponosa. Obasjan narančastim odsjajem HNS-ovih reklamnih panoa u sjedištu stranke u Mislavovoj ulici u Zagrebu, zaključivao je pred novinarima burnu godinu za stranku kojoj je upravo, opet, izabran za predsjednika. Te 2017.-e je HNS, zapravo, dugoročno gledano, prestao biti relevantna stranka u domaćoj politici. Bilo je jasno da se perspektive, poslije naglog Titanic-zaokreta od najžešće oporbe do najvjernijeg koalicijskog partnera HDZ-a, za narodnjake zapravo zatvaraju.
No, Vrdoljak se tog prosinačkog dana jako trudio ostaviti dojam da je potpuno uvjeren u to da može preokrenuti trendove i ponuditi rebrendiranu stranku kao nešto novo u hrvatskoj politici. Ključni dio te priče bilo je dvoje doista mladih ljudi, blizu tridesete godine života, koji su netom bili izabrani za potpredsjednike stranke. Vrdoljak je stoga njih dvoje, saborsku zastupnicu Mariju Puh i načelnika općine Pirovac Ivana Gulama predstavio s posebnim ponosom, kao zamašnjake kreativne energije budućnosti koju bi, eto, novi HNS trebao širiti političkom scenom i hrvatskim društvom. Njih dvoje su, pak, pričali o potrebama mladih, biotehnologiji, 3D printanju…
Fokus i solidarnost
Dvije i pol godine kasnije, HNS se sprema za parlamentarne izbore. Marija Puh je članica Stranke rada i solidarnosti Milana Bandića, a Ivica Gulam izlazi na izbore kao jedan od osnivača stranke Fokus. Primjer dvoje potpredsjednika koji su hitro napustili narančasti brod, međutim, samo je jedna od manifestacije raspada stranke koja je nekad na izborima samostalno osvajala i sedam posto glasova, te bila ozbiljan faktor u vladajućim koalicijama.
Primjerice, popularni međimurski župan Matija Posavec bio je pripreman za novog lidera stranke, koji bi možda uspio izbrisati barem dio gorkog nasljeđa koje je HNS-u ostalo nakon ulaska u Plenkovićevu Vladu. Posavec je, naime, protiv te kombinacije gunđao od prvog dana. Stranka se i potrudila da cijelu kampanju za europske izbore iskoristi kao podizanje Posavčeve prepoznatljivosti u široj javnosti, vjerojatno s krajnjim ciljem maksimiziranja rezultata na izborima koji upravo slijede. No, nakon osvojenog 11. mjesta i 2,6 posto glasova došlo je, očito, do loma, pa je stranku, umjesto da je povede, napustio i Posavec.
Zombi u narančastom
O tome da su i u HNS-u savršeno svjesni koliki su im sadašnji politički dosezi govori i primjer ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak. Očekivalo se, naime, da će ova nezavisna ministrica iz HNS-ove kvote pokušati pogurati stranačku listu do izbornog praga na nekoj od izbornih jedinica izvan Treće, u kojoj je HNS tradicionalno jači nego u ostalima.
No, čini se da narodnjaci više ne love nikakvog goluba na grani, već pokušavaju vrapca u ruci osigurati tamo gdje ima nekih šansi da ga mogu dohvatiti – pa oboje ministara, i sadašnji predsjednik HNS-a Predrag Štromar i Blaženka Divjak, nastupaju na listi u Trećoj izbornoj jedinici, što znači da je HNS, zapravo, odustao od ostatka Hrvatske (spominju, doduše, ambicije i u Četvrtoj, Vrdoljakovoj izbornoj jedinici, ali, što bi rekli Englezi – don’t hold your breath).
I tako će se 5. srpnja ove godine nekad bitna hrvatska stranka suočiti sa svojim “novim normalnim”, posljedicom Titanic-zaokreta iz lipnja 2017. godine, sa svođenjem na – budu li mali sreće jedan, a budu li imali jako puno sreće dva saborska mandata. Ili će, možda, postati punokrvna zombi-stranka, ovisna isključivo poput HSLS-a, o milosti HDZ-a. Samo će ova imati narančastu nijansu.