Dvojica pustila dečka u Rijeci da umre, nakon što ga je treći premlatio. RH bi mogla odgovarati jer ih nije kaznila

Naše neučinkovito pravosuđe

Majka tvrdi da procesuiranje napadača na njezinog sina nije bilo učinkovito. Naime, samo jedan od njih, i to Dušan Cupać koji ga je brutalno premlatio, osuđen je na zatvorsku kaznu.

Proces protiv dvojice koji su bili optuženi jer teško ozlijeđenom Aleksandru nisu pomogli, pao je u zastaru. U osam godina naše pravosuđe nije uspjelo završiti proces zbog čega bi sada Hrvatska mogla biti kažnjena u Strasbourgu.

Donosimo detalje tužbe protiv Hrvatske i kronologiju slučaja koji je završio bez konačnog sudskog pravorijeka.

Zašto je student napadnut?

Bio je 9. prosinac 2009. kada su se trojica muškaraca porječkala s Abramovom u centru Rijeke. Ništa posebno, tek nadmudrivanje u redu za fast food. Abramov bježi, no trojka kreće za njim. Sustižu ga na Trgu Sv. Barbare. Dušan nasrće na Aleksandra.

Udara ga po glavi i tijelu. Iako Abramov pada udarci ne prestaju.

Zašto mu nitko nije pomogao?

Druga dvojica mladića za to vrijeme, tvrdila je optužba, ne poduzimaju ništa. Cupać je Abramovu nanio brojne ozljede, od krvnih podljeva i razderotina do prijeloma kosti nosa s pomakom i napuknuća prednje kosti lubanje.

Nesretni student umro je uslijed udisanja vlastite krvi zbog ugušenja, a vještačenje je pokazalo da bi ga, do dolaska hitne pomoći, spasilo da ga je netko okrenuo na bok.

Međutim, nitko nije učinio ništa. Zato su dvojica muškaraca bili optuženi za nepružanje pomoći Abramovu.

Bijeg ubojice iz Hrvatske u Srbiju

Ubojica iz Rijeke bježi u Srbiju, čije državljanstvo također ima. Sklonio se u mjesto blizu Valjeva, kako je tvrdio tamošnjim pravosudnim organima, iz straha od odmazde. Nakon bijega javio se lokalnoj policiji i dao iskaz, a policija je izuzela njegovu odjeću i obuću te je ispitan pred istražnom sutkinjom Višeg suda u Valjevu.

Županijski sud u Rijeci u veljači 2014. osuđuje Dušana Cupaća nepravomoćno na 12 godina zatvora. Presuda je u međuvremenu postala i pravomoćna, a za Cupaćem je još uvijek na snazi međunarodna tjeralica.

Kako je došlo do zastare optužbi?

Protiv dvojice muškaraca optužbe za nepružanje pomoći Abramovu pale su u zastaru koja im danas štiti i identitet (podaci poznati redakciji). Bili su doduše, kada i Dušan Cupać, nepravomoćno proglašeni krivima i kažnjeni s tri, te pet mjeseci zatvora.

Njihovi odvjetnici ulažu na tu presudu žalbe. Krajem 2016. Vrhovni sud RH te žalbe uvažava i cijeli postupak vraća na početak. Do kraja 2017. ne donosi se nova presuda, te u prosincu te godine ističe zakonski rok od ukupno osam godina koliko je u ovom slučaju iznosila zastara. Dvojici muškaraca nakon toga se više ne može suditi.

Tužbe zbog prekidanja procesa

Stojanka Abramov smatra da postupak protiv dvojice mladića koji njezinom Aleksandru nisu pomogli nije vođen dovoljno učinkovito.

Podnosi zato ustavnu tužbu zbog neučinkovitog postupanja hrvatskih vlasti u slučaju smrti njezinog sina. No, Ustavni sud tužbu odbacuje uz obrazloženje da nisu u pitanju bila njezina ljudska prava niti optužbe protiv nje. Ona zato, kako je i najavila u nekoliko medijskih istupa, nastavlja svoju borbu u Strasbourgu.

Postupak protiv Republike Hrvatske

U tužbi protiv Hrvatske tvrdi kako domaći sudovi nisu aktivno vodili postupak protiv ljudi odgovornih za smrt njezinog sina. Sada je Europski sud za ljudska prava odlučio upravo zbog toga pokrenuti postupak protiv Hrvatske i provjeriti je li proces pokrenut nakon Aleksandrove smrti bio učinkovit.

Kako proizlazi iz sudskog priopćenja, osim zbog učinkovitosti pravosuđa, Hrvatska će biti procesuirana i zbog mogućeg kršenja Članka 2. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda koji štiti pravo na život.

“Je li kazneni postupak zbog nepružanja pomoći sinu Stojanke Abramov bio učinkovit posebno kada se uzme u obzir činjenica da je trajao više od osam godina”, pitanje je koje je Europski sud za ljudska prava uputio Republici Hrvatskoj čiji odgovor se sada u Strasbourgu očekuje.

Fond Solidarnost Aleksandru u čast

Koliko je Aleksandar Abramov bio omiljen na riječkom sveučilištu i koliko je ovaj slučaj potresao lokalnu zajednicu potvrđuje i činjenica da je dvije godine nakon njegovog ubojstva osnovan fond koji nosi njegovo ime.

Senat Sveučilišta u rujnu 2011. donio je Odluku o prihvaćanju mjera za poboljšanje socijalne dimenzije studiranja. Za to osniva Fond Aleksandar Abramov čijim programom Solidarnost Sveučilište pomaže studente slabijega imovinskog stanja – refundiranjem iznosa participacije u troškovima studija, odnosno potporom studentima koji su posebno financijski ugroženi. Abramov je studirao na Strojarskom fakultetu u Rijeci.