Ekskluziv. Kako je državni odvjetnik došao do nekretnina? Nasljednica bogatog Osječanina: ‘Htio nam je uzeti i grob’

Vrijednosti nekretnina procijenio na 1,6 milijuna kuna

Naime, u našem tekstu s kraja siječnja ove godine pisali smo kako su predsjednik Županijskog suda u Osijeku Zvonko Vrban i županijski državni odvjetnik Davor Petričević stekli iznimno vrijedne nekretnine ugovorima o doživotnom uzdržavanju. Petričević je, tako, dobio stan u osječkoj Ulici Stjepana Radića veličine 254,06 metara četvornih, te na istoj adresi i poslovni prostor od 68,40 m². Sam je, u svojoj imovinskoj kartici, vrijednost te dvije nekretnine procijenio na ukupno 1,6 milijuna kuna.

Zdravko Mamić na svom Facebook profilu to je nazvao lešinarstvom, a Petričević je, da bi opravdao kako je za 131 dan uzdržavanja došao do bogatstva od 1,6 milijuna kuna, naveo da su on i njegova supruga, liječnica u KBC-u Osijek, bili u dugogodišnjim prijateljskim odnosima s Antom Mandićem, umirovljenim osječkim profesorom, s kojim su četiri mjeseca prije njegove smrti (26. siječnja 2014.) potpisali ugovor o doživotnom uzdržavanju.

‘Ugovor je sklopljen na inicijativu prof. Ante Mandića’

”Svih tih godina postojao je uzajamni odnos poštivanja, a supruga i ja nastojali smo im biti oslonac i na pomoć, jednako kao vlastitim roditeljima te im olakšati i ispuniti svakodnevni život, brinuti kako o zdravstvenim, tako i o drugim životnim potrebama i problemima. O svemu tome postoji niz fotografija obilježenih događanja i uspomena, videozapisa, a iz kojih je vidljiv naš odnos uzajamnog poštovanja i ljubavi”, napisao je Petričević u priopćenju.

”Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je na inicijativu prof. Ante Mandića” nastavio je županijski državni odvjetnik u Osijeku, Davor Petričević ”i odraz je isključivo njegove odluke i volje da supruzi i meni želi ostaviti svu pokretnu i nepokretnu imovinu. U kolovozu 2013. godine, dok smo supruga i ja bili na godišnjem odmoru, telefonom je nazvao moju suprugu i pozvao nas da se nađemo jer nam želi nešto priopćiti. Po povratku s godišnjeg odmora našli smo se s njim i on nam je izrazio namjeru da želi supruzi i meni ostaviti imovinu.

Supruga, djeca i ja smo se konzultirali i prihvatili njegov prijedlog, a nakon poziva odvjetnika gospodina Mandića i potpisali s njim Ugovor o doživotnom uzdržavanju”, pojasnio je Petričević.

Ladi Saradjen Mandić pripala samo obiteljska grobnica

Telegram je međutim u nekoliko navrata razgovarao s Ladom Saradjen Mandić koja živi u Švicarskoj u mjestu Richterswil i koja u posve drugačijem svjetlu govori o tom ugovoru. Ona je jedina zakonska nasljednica pokojnog Ante Mandića i na zamolbu Telegrama reagirala je na Petričevićeve navode.

Telegram je u međuvremenu pribavio i sudske spise o postupku koji se još rješava na Vrhovnom sudu, a koji potkrepljuju navode gospođe Saradjen Mandić, u kojima govori kako je Davor Petričević tražio (dijelom dobio) i ono što u ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije stajalo, a to je ušteđevina Ante Mandića u iznosu od 72.004,54 eura.

Gospođi Ladi Saradjen Mandić pripala je samo obiteljska grobnica, koju je Petričević također tražio, mada se u ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije spominjala, ako ni broj računa na kojem je bilo više od 540.000 kuna. Gospođa Saradjen Mandić kaže: ”Vrijeđa me što se g. Petričević drznuo javno govoriti o privatnom životu mog strica i njegove supruge, bez ičijeg dopuštenja te što iznosi tvrdnje o njima koje oni ne mogu demantirati, niti potvrditi, niti se suglasiti da se o njima piše jer su oboje pokojni.

‘Imam pravo odgovoriti i demantirati neistine’

Smatram da ja, kao jedna od živih članica bliske obitelji pokojnog Ante Mandića i njegov zakonski nasljednik, imam pravo odgovoriti na njegovo priopćenje i demantirati neistine koje on iznosi da bi javnost uvjerio kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio s mojim pokojnim stricem, moralni i etički čin. O tome što je etično i moralno, prosudit će javnost, a g. Petričević je posljednji pozvan da tvrdi što je u tome bilo moralno i etično”.

”O pisanju u medijima i polemiziranju o moralnosti bračnog para saznala sam kao i svaki drugi građanin, čitajući objave i prethodno članak jednog novinara (Telegrama) i moram reći da me iznenadilo saznanje da se itko u Hrvatskoj usudio polemizirati s moralnošću postupaka bračnog para Petričević s obzirom na njegovu funkciju i moć jer su sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju s mojim stricem, četiri mjeseca pred njegovu smrt, u terminalnoj fazi života i bolesti u 87-oj godini života”.

”Ja se nisam usudila. Nisam sudski pokušala poništiti taj ugovor jer nisam vjerovala da su kriteriji javnog morala u našoj zemlji na toj razini da bi taj ugovor, koji je sklopio županijski državni odvjetnik, i njegova supruga – liječnica osječke bolnice, bio poništen. Moj stric je, kao što je već više puta spomenuto, raspolagao s dovoljno financijskih sredstava, mogao je platiti svaku njegu i pomoć koju je zatrebao i do kraja života plaćao je pomoć u kući. Imao je na svojoj strani i nećakinju njegove supruge Zdenke, koja ga je redovito posjećivala i brinula se o njemu”.

Odvjetničke poslove obavio odvjetnik blizak Petričeviću

”Gospodin Petričević je spomenuo da je moj stric, u ljetnim mjesecima 2013. godine poželio svu svoju imovinu njemu ostaviti, što nije točno jer bi tada sklopio ugovor o darovanju za svu imovinu ili mu ostavio oporučno. Kaže da je moj stric sa svojim odvjetnikom sačinio navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju”.

”Pri tome je gospodin Petričević izostavio reći da se u tom slučaju radilo o odvjetniku (Antunu Schmidtu, koji je ranije također bio državni odvjetnik), koji je u stvarnosti bliski kolega gospodina Petričevića i koji u tom trenutku nikako nije bio aktualni odvjetnik moga strica, gospodina Mandića.

Sve svoje aktualne odvjetničke poslove, do skoro pred samu smrt, moj je stric, gospodin Mandić, obavljao s odvjetnicom Jasminkom Biloš. Gospođa Jasminka Biloš uživala je ogromno povjerenje moga strica, te je jako čudno da se i taj put nije njoj obratio za pomoć, nego je, navodno željeni ugovor sklopio, uz pomoć kolege gospodina Petričevića.

Isti dan ugovor je protokoliran na osječkom sudu

Taj ugovor je potom na isti dan kada je i sklopljen bio protokoliran na osječkom sudu. Moj stric je vrlo brzo nakon toga završio u osječkoj bolnici gdje je o njemu brinula gospođa Petričević, doktorica osječke bolnice, i u bolnici je i umro. Doktorica Petričević mi nikada, za vrijeme boravka strica u bolnici, a zvala sam je telefonski da se interesiram za njegovo zdravstveno stanje, nije rekla da je sa stricem sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nije to rekla niti nećakinji pokojne Zdenke Mandić, koja je također bila član obitelji”.

”Nakon stričeve smrti nisam mogla ni dobiti obdukcijski nalaz u bolnici i ne znam je li umro od postoperativnih posljedica ili teškog razvoja bolesti. Ugovor o doživotnom uzdržavanju upućuje da onaj koji prima uzdržavanje ima namjeru živjeti i očekuje da će dulje živjeti, pa očekuje protuuslugu. Inače, kažu stručnjaci, da je trajanje ugovora o doživotnom uzdržavanju neizvjesno dugo.

Međutim kod mog strica trajanje tog ugovora nije bilo neizvjesno dugo, bar ne za bračni par Petričević jer je doktorica koja je brinula o njegovom zdravlju, kao doktorica osječke bolnice, znala njegovo zdravstveno stanje i rizik operacije pa je mogla predvidjeti ishod”.

‘Želio je ostati samostalan do kraja svog života’

”Točno je da je moj stric poznavao bračni par Petričević, ali ne samo njih već veliki broj Osječana. Bio je poštovan, cijenjen, pošten, vrlo imućan te neovisan čovjek. Suprotno tvrdnjama gospodina Petričevića ne smatram da su odnosi prijateljstva o kojima on govori bili toliko izuzetno bliski, naročito u posljednjih nekoliko godina života moga strica.

U pismima koje je moj stric pisao svojoj obitelji kako u Splitu tako i u Švicarskoj, kao i u brojnim telefonskim razgovorima koji su se odvijali do momenta kada je bio hospitaliziran u osječkoj bolnici, izražavao je da nije sklon ni o kome ovisiti i da je želio ostati samostalan do kraja svog života.

Žalio se, pogotovo u zadnjim godinama svoga života (pisma mom ocu su sačuvana u mojoj dokumentaciji) i izražavao je tugu kako je napušten i ostavljen od velikog broja poznatih prijatelja i da se neki od njih njemu obraćaju uglavnom radi posuđivanja novaca i koristi. Nije pisao niti govorio o obitelji Petričević, ni u kojem kontekstu.

Pravnim putem tražio ono što mu nije ostavio

Ne aludiram da bi bračni par Petričević od njega posuđivao novac jer ne znam kome ga je posuđivao. Moj stric je osim bračnog para Petričević imao puno drugih poznanika i prijatelja i mogu pretpostaviti da su pojedini s njim kontaktirali kad im je zatrebala neka financijska pomoć”.

”Gospodin Petričević je zaboravio napisati u svom očitovanju javnosti da mu stečena imovina mog strica temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, nekretnine, novac s njegovih računa, umjetnine i vrijedne kolekcije značaka, nije bila dovoljna već je pravnim putem tražio ono što mu pokojni Ante Mandić, moj stric nije želio ostaviti ugovorom”.

Nakon suđenja dobio 60.000 eura s kamatama

”Naime, nije mu ostavio grobno mjesto u kojem su pokopani njegovi najmiliji (sin jedinac i supruga) kao što mu nije ostavio niti oko 60.000 eura na računu jedne banke (Banco Popolare Croatia, koju je kasnije preuzela OTP banka), koju je gospodin Petričević tužio, pošto mu ta banka nije htjela isplatiti novac jer taj račun nije naveden u ugovoru, što je bilo točno”.

”Međutim nakon sedam godina suđenja s bračnim parom Petričević oko imovine koja nije bila obuhvaćena ugovorom o doživotnom uzdržavanju ja sam dobila stričevo grobno mjesto, a bračni par Petričević je dobio još 60.000 eura s kamatama (Petričević je tužio banku za iznos od 72.004,54 eura) s računa štednje koja nije bila navedena u ugovoru o doživotnom uzdržavanju”, stoji u izjavi gospođe Lade Saradjen Mandić, jedine zakonske nasljednice pokojnog Ante Mandića.