Politika & Kriminal

Ekskluziv: Kako je šef osječkog suda došao do voćnjaka vrijednog 350.000 eura i uzeo Pierre Cardin robu za 892.000 kuna

Drago Hedl došao je povjerljivog dokumenta koji otkriva nevjerojatne stvari o sucu kojeg Zdravko Mamić naziva najgorim kriminalcem

Svi koji danas sliježu ramenima i govore kako nisu znali stvarno stanje u hrvatskom pravosuđu pa se iščuđavaju nad onim što govori Zdravko Mamić, optužujući neke osječke suce za korupciju neviđenih razmjera, možda su samo okretali glavu ili se bojali da povlačenjem jedne cigle iz temelja pravne države ne sruše cijeli sustav. Jedan relativno svjež dokument, s kraja 2018. godine, čiji su autori za takve poslove zaduženi, otkriva upravo nevjerojatne stvari o predsjedniku Županijskog suda u Osijeku, Zvonku Vrbanu, koje – upotrijebimo i mi aktualnu poštapalicu, ”ako se pokažu točnima” – u velikoj mjeri potvrđuju riječi Zdravka Mamića izrečene ovih dana na račun tog suca.

Telegram, je pišući o imovini Zvonka Vrbana, koji sada od svojih kolega, sudaca Županijskog suda u Osijeku, Zvonka Vekića i Darka Krušlina traži očitovanje o zajedničkom fotografiranju sa Zdravkom Mamićem, dotaknuo, doslovce, tek vrh ledenog brijega. Kuća u Jahorinskoj ulici u Osijeku koju je Vrban prošle godine prodao za 125.000 eura, a stekao je doživotnim uzdržavanjem jedne osobe, sitnica je u nekretninskim transakcijama obitelji Vrban.

Kažemo, obitelji, jer je aktualni šef osječkog Županijskog suda, da se Vlasi ne dosjete, u taj biznis uključio i svoju suprugu Elvinu Vrban. Ona je napustila službenički posao u Hrvatskoj pošti i posvetila se obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Konkretno, uzgoju jabuka u voćnjaku u Švajcarnici, mjestu u Baranji, uz cestu Osijek – Beli Manastir.

Zanimljiv početak biznisa s jabukama

Zanimljiv je način kako je cijeli biznis s jabukama započeo. Krajem ožujka 2003. Elvina Branislava Vrban (kako stoji u ugovoru), supruga predsjednika Županijskog suda u Osijeku, kupila je za 5.000 eura četiri oranice u Švajcarnici, ukupne površine 3,1 hektara. Nekim čudom, baš će preko dijela tih oranica, prijeći osječka Zapadna obilaznica, koja se počela graditi ubrzo nakon što je sučeva supruga ondje kupila spomenuto zemljište.

Hrvatskim cestama bit će potrebno oko 2.000 metara četvornih pa će za to platiti višestruki iznos od onog koliko je gospođa Elvina Branislava Vrban platila spomenutih 3,1 hektara. Komasacijom će dobiti još solidan komad zemljišta, pa će ubrzo početi nicanje lijepog voćnjaka, iz kojeg će, čim su stabla počela davati plod, osvanuti i kiosk za prodaju jabuka. Mnogi putnici, prolazeći tom cestom, zastajali su kako bi kupili jabuke ni ne znajući tko je vlasnik voćnjaka jer uz robu, obično, nije išao i račun.

OPG Elvine Vrban tako će za ulaganja u novo podizanje i/ili zamjenu postojećih nasada voća, specijaliziranu opremu za sortiranje i pakiranje voća, ulaganje u sustav zaštite od tuče i mehanizaciju, iz IPARD programa dobiti državnu potporu u iznosu od 715.536,18 kuna. Ukupna investicija bila je nešto više 1,4 milijuna kuna.

Sudac Vrban bio je, doslovce, prikriveni vlasnik

Gospođa Elvina Vrban u međuvremenu će podići nekoliko kredita. Tako će u Hypo Alpe Adria banci u Osijeku 30. listopada 2006. podići 540.000 kuna, iz programa kreditiranja poticaja malog i srednjeg poduzetništva na području posebne državne skrbi, putem Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR). Kredit je, jer je Švajcarnica na području od posebne državne skrbi, za ono vrijeme bio više nego povoljan, s kamatom od četiri posto, rokom otplate od 12 godina i počekom od 24 mjeseca. Zanimljivo, na tom ugovoru, kao i na sljedećem kreditu, njen suprug, Zvonko Vrban, bit će sudužnik. Ali i ”prikriveni vlasnik” kako doslovce piše u ugovoru.

Prikriveni vlasnik, sudac Zvonko Vrban, u istoj će banci, 23. prosinca 2008. zajedno sa suprugom podići 52.722,87 eura na temelju programa mikro kreditiranja HBOR-a za financiranje malih i srednjih poduzetnika uz potporu Europske unije. Rok otplate: 32 tromjesečne rate, odnosno osam godina. Tri godine kasnije, 12. svibnja 2011., Elvina Vrban u istoj će banci podići još 28 tisuća eura i to za obrtna sredstva. Kao i kod ranija dva kredita, jamac je suprug, a ovaj kredit trebalo je vratiti u 10 šestomjesečnih rata, dakle za pet godina.

Spominje se i poduzetnik Drago Tadić

U onom spomenutom službenom dokumentu s kraja 2018., koji govori o profilu suca Zvonka Vrbana (koji će, unatoč tome, 1. veljače 2010. postati predsjednik Županijskog suda u Osijeku) govori se kako su strojnu sanaciju terena, postavljanje betonskih stupaca kao i podlogu za ograde, radili radnici i strojevi Osijek Koteksa na čijem je čelu tada bio poduzetnik Drago Tadić. I on se spominje u iskazima Zdravka Mamića, a vidi ga se i na fotografijama s nekim od osječkih sudaca.

U službenom dokumentu s kraja 2018. stoji kako računi za te radove nisu plaćeni, a spominje se i podatak da je osječka tvrtka UNIKOM, na čijem je čelu tada bio Tomislav Glavaš, sudjelovala u održavanju voćnjaka. O tome je u studenom 2009., u vrijeme kada je Zvonko Vrban još bio zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, ovaj novinar pisao u Jutarnjem listu.

Lijep i unosan posao za obitelj Vrban

Nova epizoda u voćnjaku obitelji Vrban događa se 3. studenoga 2016., dakle 13 godina iza onih prvih kupljenih tri hektara oranica za 5.000 eura, odakle je sve krenulo. Tada će Elvina Vrban s Matijom Mihaljem iz Đakova (vratit ćemo se još tom prezimenu) sklopiti ugovor o prodaji voćnjaka, koji se u međuvremenu udvostručio i proširio na oko 6,3 hektara i uz kojeg su postojala dva manja spremišta, te dvorište. Cijena 350.000 eura. No, tom iznosu valja pribrojati i dugove za ukupno četiri kredita čije je plaćanje preuzeo kupac.

Osim tri kredita koja smo naveli, Matija Mihalj je preuzeo plaćanje duga za još jedan kredit iz 2008. godine. Tako su se vlasnica OPG-a Elvina Vrban i prikriveni vlasnik Zvonko Vrban riješili i voćnjaka i kreditâ i inkasirali 350.000 eura. Ili preciznije, inkasirali su veći dio tog novca, a preostali dio dobivat će u godišnjim obrocima od oko 300.000 kuna sve do 31. prosinca 2024. godine. Čini se lijep i unosan posao osobito s obzirom na podatak iz dokumenta kojeg smo spomenuli, a koji govori o ”maloj pomoći” Hrvatskih cesta, Osijek Koteksa i tvrtke UNIKOM, u vrijeme kada je voćnjak nicao.

Kako se sudac stigao baviti svim tim poslovima?

Naravno, postavlja se pitanje kako je bivši zamjenik županijskog državnog odvjetnika, potom sudac Županijskog suda u Osijeku, a sada i predsjednik tog suda, uz brigu o čistoj posteljini, prehrani i zdravstvenoj skrbi osobe koju je doživotno uzdržavao još stizao brinuti o velikom voćnjaku i plasmanu jabuka koje su dozrijevale svake jeseni, a uz sve to i raditi iscrpljujući posao u pravosuđu.

U povjerljivom službenom dokumentu sastavljenom 12. studenoga 2018. godine, Zvonko Vrban spominje se i u kontekstu istrage i sudskog postupa protiv A. S., voditeljice modnog butika Pierre Cardin. Taj butik bio je u sastavu Osijek Koteksa, tvrtke koju je tada uz Dragu Tadića vodio i Ivan Raguž.

Butik se nalazio u samom središtu Osijeka, u Kapucinskoj ulici. Već tada se pričalo da je butik sa skupom odjećom i obućom Pierrea Cardina omiljeno mjesto na koje dolaze osječki suci i državni odvjetnici. No, za nekoliko godina, prije nego što je zatvoren, pojavio se ogroman manjak, od oko četiri milijuna kuna. U optužnici protiv A. S. stoji kako je roba pojedinim uglednim Osječanima izdavana bez plaćanja, a ime Zvonka Vrbana spominje se u kontekstu izdane robe, tijekom nekoliko godina, ukupne vrijednosti od 892.443 kune. Sudski postupak, koji se vodi u Osijeku, stoji u službenom dokumentu, namjerno se razvlači i oteže kako bi otišao u zastaru.

Vrbana je od smjene spasila rođakinja

Povjerljivi službeni dokument s potpisom čelne osobe jedne važne službe, bilježi i nevjerojatnu priču koja više liči na epizodu iz kakvog politički obojenog trilera, nego na događaje iz stvarnog života i to iz pravosudnih i istražiteljskih krugova.

Kada je došlo do premetačine stana i poslovnih prostorija poduzetnika Drage Tadića, vezano uz još jednu pravosudnu aferu, onu za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda (u to vrijeme ondje je čelna osoba bio Branko Hrvatin), kako bi se za Branimira Glavaša, već presuđenog za ratane zločine u Osijeku, isposlovala blaža kazna, kod Tadića su pronađeni dokumenti iz istrage za koje se sumnjalo da ih je jedino mogao dobiti od Vrbana. Tada je Vrban, kako stoji u povjerljivom dokumentu, trebao biti smijenjen. No spasila ga je rođakinja, zaposlena u jednom mainstream mediju koja je u to vrijeme bila u dobrim odnosima s visokopozicioniranim dužnosnikom u Državnom odvjetništvu.

Vratimo se na kraju onom spomenutom prezimenu Mihalj, kupcu voćnjaka čiji su vlasnici bili Elvina i Zvonko Vrban. U dokumentu kojeg smo spomenuli navodi se kako je sudac Zvonko Vrban imao upliva u sudski postupak koji se ticao Mihalja. Nije nam poznato o kakvom je sudskom postupku riječ ali imamo dokaze o još jednom poslu između obitelji Zvonka Vrbana i obitelji Matije Mihalja. Naime, ona gospođa, Jelka Nemet, s kojom je Zvonko Vrban 7. prosinca 2001. potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju, uz kuću u Osijeku (kasnije prodanu za 125.000 eura), ostavila je osječkom sucu i dvije kuće i zemljište u mjestu Budimci, kraj Osijeka.

Je li dobrotvorni sudac Vrban ustvari prevaren?

Ali, 10 godina kasnije, 4. studenoga 2010., a pet godina prije smrti, Jelka Nemet prodat će iste te dvije kuće, zajedno s više od 15 hektara oranica, Joki Mihalj i tvrtki Budimci za ukupno 85.000 eura. Joka Mihalj je, uz Slobodana i Matiju Mihalja, direktorica tvrtke Budimci.

Je li Jelka Nemet, osoba koju je doživotno uzdržavao sudac Zvonko Vrban, prevarila svog dobrotvora pa bez njegovog znanja otuđila dvije nekretnine koje mu je ugovorom ostavila? Ta žena tada je imala 76 godina i teško je vjerovati da bi se u to upustila.

A osobito je zanimljivo što je tu zemlju prodala upravo obitelji Mihalj, koja će kasnije, u studenom 2016. kupiti voćnjak sučeve supruge, Elvine Vrban. Ili je možda, da ne bi bilo previše traga, Jelka Nemet prodala spomenute nekretnine pa novac, onih 85.000 eura, dala svom dobrotvoru, koji je u to vrijeme naveliko sadio i proširivao voćnjak. No, to su u cijeloj priči manje važna pitanja. Najvažnije je svakako: mogu li takvi ljudi biti visokopozicionirane osobe u hrvatskom pravosuđu i to unatoč činjenici što se o sucu Vrbanu sve to znalo i prije nego što je došao na čelo Županijskog suda u Osijeku.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu