Ekskluziv: Slavonska tvrtka dobila 7,4 milijuna kn za projekt. Nitko ne zna što točno rade ni imaju li dozvolu
Drago Hedl istražuje što to Osatina grupa gradi na zemljištu veličine bar tri nogometna igrališta u Slavoniji
Na upite ni pozive nisu odgovarali. Jedini način da u trećem desetljeću 21. vijeka s nekim iz Osatina grupe dođemo u kontakt bio je da se uputimo u njihovu upravnu zgradu nadomak Đakova. To je velebno stakleno zdanje sa zatamnjenim prozorima, opasano visokom žičanom ogradom na kojoj su zaključana vrata, nalik na ulaz u newyoršku podzemnu željeznicu, s dvije video kamere, nekih dvadesetak metara od ulaza u zgradu. U velikom holu upravne zgrade, pojavila su se dva muškarca i žena. Stojeći, bez da nas pozovu u neku od prostorija, upitali su što želimo.
Ni pedesetak metara od južnog traka autoceste Osijek-Sredanci, kod podvožnjaka Satnica Đakovačka, već tjednima bageri i teška građevinska mehanizacija kopaju ogromnu lagunu, veličine bar tri nogometna igrališta, a čija će dubina, kažu radnici koje ondje zatičemo, biti 5,7 metara. Nisu raspoloženi za razgovor, podozrivi su i oprezni i za sve informacije, vele, moramo se obratiti upravi.
Na njihovim radnim majicama piše Osatina grupa, pa mada to ne kažu, jasno je kojoj se upravi valja javiti. Nigdje uz golemo gradilište nema nikakve ploče na kojoj bi pisao broj građevinske dozvole, tko ju je izdao, što se gradi, tko je investitor. Sve je obavijeno velom misterije kao da se gradi kakav strateški vojni objekt, zaogrnut strogo čuvanom tajnom.
Stanovnici su uznemireni
Naše zanimanje za tajanstvene radove koji se izvode uz autocestu potaknuo je odgovor Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ratarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) odakle su Telegramu potvrdili kako je Osatina grupi dodijeljeno 7,4 milijuna kuna, u okviru natječaja za operaciju ”Zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš”. Ugovor je potpisan 29. srpnja prošle godine.
U Općini Satnica Đakovačka stanovnici su uznemireni. Nitko im nije rekao što se ondje radi, no tvrde da su neslužbeno saznali kako Osatina grupa ondje gradi veliku lagunu u koju će odlagati gnojnicu sa svojih okolnih farmi. Boje se nesnosnog smrada i zagađenja podzemnih voda. Nisu sigurni gradi li se laguna uz poštovanje zahtjevnih standarda za takvu vrst odlagališta.
Načelnik općine Satnica Đakovačka Željko Šimić na upit Telegrama jesu li Osatini grupi dali suglasnost za ishođenje građevinske dozvole, odgovara: ”Naša općina nije izdala suglasnost za izvođenje bilo kakvih radova na tom zemljištu, a Osatina Grupa nije nas kontaktirala vezano za izvođenje radova na toj čestici.”
Odgovor iz nadbiskupije nismo dobili
Radi se o velikoj čestici, oranici od 548.512 metara četvornih u vlasništvu Đakovačko-osječke nadbiskupije koja je, pak, zemljište dala u najam Osatina grupi iz obližnjih Viškovaca, kraj Đakova. Kad je zemljište vraćeno u posjed Nadbiskupiji, mještani Satnice Đakovačke, koji uglavnom žive od poljoprivrede, ponadali su se da bi im Crkva mogla svoj posjed dati u najam, no odgovoreno im je kako su skloniji tu veliku parcelu od gotovo 55 hektara dati u zakup jednoj velikoj tvrtki, kao što je Osatina Grupa, nego posla imati s deset ili dvadeset malih poljoprivrednika.
Nakon višednevnih nastojanja, dvije e-poruke i požurnice, iz Tiskovnog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije dobili smo tek usmeni odgovor da je naš upit zaprimljen, ali da ćemo, zbog sezone godišnjih odmora, možda morati pričekati malo duže. Ono što nas je zanimalo, moglo se odgovoriti s nekoliko riječi. Pitali smo je li Nadbiskupija obaviještena o radovima na svom zemljištu, zna li što se ondje gradi i je li za to dala suglasnost.
Oglašeni broj nazvali smo bar 50 puta. Ništa
No, s Osatina grupom, privatnom tvrtkom u vlasništvu Mirka Ervačića, išlo je još mnogo, mnogo teže. Na naš upit poslan e-poštom 7. kolovoza odgovor nismo dobili ni nakon dvije požurnice. Zanimalo nas je tko izvodi radove na oranici u katastarskoj čestici 1577/1, u najmu Osatina grupe. Pitali smo o kakvim se radovima radi, odnosno što se planira izgraditi na tom dijelu oranice i ima li tvrtka pravovaljanu građevinsku dozvolu, te ako ima, tko je i kada dozvolu izdao.
Jedini telefonski broj koji je Osatina grupa objavila na svojoj web stranici u tjedan dana zvali smo bar 50 puta. Osobi koja se javljala na centrali morali smo objasniti o čemu želimo razgovarati. U početku bila je ljubazna, obećala nas je spojiti s nekim u tvrtki, no nakon višeminutnog čekanja i slušanja snimljene glazbe, poziv je prekinut. Kasnije, više se nije javljala na pozive, sve dok nismo nazvali s drugog telefonskog broja. Tada smo zamolili da nam kaže s kime nas to danima bezuspješno spaja, a odgovor je bio: ”S upravom u uredu, u kojem su tri osobe”. I naravno, opet nismo dobili nikog. I tako još nekoliko puta.
Otišli smo u njihovu upravnu zgradu kraj Đakova
Jedini način da u trećem desetljeću 21. vijeka s nekim iz Osatina grupe dođemo u kontakt bio je da se uputimo u njihovu upravnu zgradu nadomak Đakova. To je velebno stakleno zdanje sa zatamnjenim prozorima, opasano visokom žičanom ogradom na kojoj su zaključana vrata, nalik na ulaz u newyoršku podzemnu željeznicu, s dvije video kamere, nekih dvadesetak metara od ulaza u zgradu. Ista ona službenica koja nas je tjedan dana bezuspješno spajala s nekim iz uprave, javila se na spikerfon i nakon poduže stanke, kad smo se predstavili, napokon otvorila vrata.
U velikom holu upravne zgrade, nakon nekoliko minuta čekanja pojavila su se dva muškarca i žena. Stojeći, bez da nas pozovu u neku od prostorija, upitali su što želimo. Ispričali smo se što dolazimo nenajavljeni i objasnili da unatoč mnogobrojnim pokušajima nismo uspjeli doći dalje od osobe zaposlene na telefonskoj centrali. Rekli smo što nas zanima, a Vedran Ružić, direktor Osatina grupe otklonio je razgovor, objasnivši kako su oni privatna kompanija i kako nisu dužni odgovarati ne e-poštu i telefonske pozive novinara.
Tvrde da nisu dobili 7,4 milijuna kuna
Rekli smo kako takav odgovor možda i drži vodu sve dok se ne radi o javnom novcu i spomenuli 7,4 milijuna kuna koje je APPRRR dodijelio Osatini grupi za zbrinjavanje stajskog gnojiva. Ružić je rekao kako oni nisu dobili nikakav novac, te da su naše informacije netočne. Pozvali smo se na službeni odgovor APPRRR-a, no Ružić je savjetovao da informaciju provjerimo.
Uz to, rekao je i kao se uz autocestu ne gradi nikakva laguna već da je riječ o rekonstrukciji postojećeg objekta, ali nije rekao kakvog. U Općini Satnica Đakovačka Telegramu je pojašnjeno da na prostoru gradilišta nije postojao nikakav objekt kojeg bi se moglo rekonstruirati, već da je ondje, sve do početka radova, bilo polje kukuruza.
Ružić je potom, po treći put, ponovio kako oni nisu dužni odgovarati na medijske upite, te da ih nikakav publicitet ne zanima. Razgovor je završio gdje je i počeo, stojeći, u hodniku upravne zgrade Osatina grupe. Tako nismo uspjeli dobiti ni odgovor hoće li laguna zadovoljiti sve ekološke standarde kako bi se sačuvao okoliš.
Ako je sve OK, čemu tolika tajnovitost?
Neslužbenu informaciju da je Državni inspektorat u Đakovu pokrenuo postupak utvrđivanja što se gradi na oranici od 55 hektara u vlasništvu Đakovačko-osječke nadbiskupije, Telegramu su potvrdili iz središnjice u Zagrebu. ”Državni inspektorat zaprimio je prijavu koja se odnosi na k.č.br. 1577/1, k.o. Satnica Đakovačka te je ista uvrštena u plan rada građevinske inspekcije za naredno razdoblje”, stoji u odgovoru uz dodatak kako ćemo o činjeničnom stanju biti obaviješteni nakon okončanja inspekcijskog postupka.
No, zbunjujući odgovor stigao je iz APPRRR-a. Na Telegramov upit odgovorili su kako je Osatina grupa dostavila građevinsku dozvolu kao i projektnu dokumentaciju. Ako je tako, čemu onda tolika tajnovitost i zašto čak ni općina na čijem se teritoriju odvija gradnja ne smije znati tko ondje i što gradi, te ima li investitor valjanju građevinsku dozvolu?
“Osatina grupa ponaša se kao država u državi, njima nitko ništa ne može, niti oni bilo koga što pitaju”, kaže nam sugovornik iz Satnice Đakovačke.
Gigantska tvrtka koja posluje 25 godina
Tvrtka u vlasništvu Mirka Ervačića, Osatina grupa, koja se među ostalim bavi ratarskom proizvodnjom, tovom svinja i bikova, na svojim web stanicama hvali se kako je ”u više od 25 godina postigla savršeno zaokružen koncept proizvodnje vođen znanjem i kompetencijom, modernom tehnologijom, kvalitetom i održivim razvojem”.
Ističu i kako su za uspješno poslovanje dobili dvije Zlatne kune i priznanje Gazela. Od takve, društveno odgovorne tvrtke, ako ništa drugo, očekivalo bi se bar malo transparentnosti.
Agencija za plaćanje u poljoprivredi reagirala je na ovaj članak.