Ekskluziv: Za mega aferu namještanja poslova prodaje struje na kraju je, pazite, optužen samo službenik u pošti
Telegramov Drago Hedl donosi detalje optužnice zbog posla vrijednog 20-ak milijuna eura
Službenik na šalteru Hrvatske pošte u Branimirovoj ulicu u Zagrebu, Marinko Galić, jedini bi mogao završiti u zatvoru – i to na pet godina – u velikoj prijevari oko posla vrijednog 20-ak milijuna eura, a u čemu je, sasvim sigurno, sudjelovalo više krupnih riba. Ali, jedino je protiv njega podignuta optužnica i prijeti mu najmanje godinu dana i 10 mjeseci zatvora koliko traži Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku. Galiću se sudi na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, a nova rasprava zakazana je za 12. travnja.
Izvrsno isplanirana prijevara, kao u kakvom napetom trileru, dogodila se u zanimljivo vrijeme, u novogodišnjoj noći, a u njoj su, uz nekoliko privatnih firmi sudjelovali i zaposlenici državne tvrtke Hrvatska pošta, ali i Hrvatski operator tržišta energije (HROTE). Dok je cijela Hrvatska slavila doček nove, 2014. godine, tristotinjak ljudi počelo je puno prije ponoći formirati red u Branimirovoj, kako bi zauzeli što bolje mjesto kad se pošta otvori 1. siječnja u 7 sati. Tog prazničnog, novogodišnjeg jutra, u Hrvatskoj su radile samo tri pošte: pored spomenute još i pošta u zagrebačkoj zračnoj luci i ona na graničnom prijelazu sa Srbijom, u Bajakovu.
Zašto je dakle, onih tristotinjak osoba stajalo u redu u Branimirovoj, i još nekoliko desetaka njih u zračnoj luci Pleso i na graničnom prijelazu sa Srbijom, umjesto da doma, poput ostalih građana Hrvatske, u toplom, s obiteljima i prijateljima, čekaju Novu godinu? Zato što je u uvjetima koje je objavio HROTE stajalo je da se zahtjevi primaju od 1. siječnja, te da će ugovori o otkupu električne energije biti sklopljeni s onim ponuđačima koji prvi predaju dokumentaciju sve dok se ne ispuni kvota od 12 megavata. Uz to, cijena tako proizvedenih kilovata bila je vrlo atraktivna (od 1,5 do 2 kune po kilovatu) pa je i zanimanje bilo ogromno.
Važni detalji ove komplicirane priče
Kad se napokon u sedam izjutra otvorila pošta u Branimirovoj, prvi je u nju ušao, što su zabilježile i nadzorne kamere, Nebojša Dulić, predstavnik austrijske tvrtke PVI. Njegova pošiljka s dokumentacijom za gradnju solarnih elektrana zaprimljena je prva, u 7 sati 3 minute i 37 sekundi. Bio je zadovoljan i uvjeren da će uspjeti. Novogodišnju noć u zračnoj luci Pleso, gdje je čekao otvaranje poštanskog ureda proveo je Marko Kosić iz Zagreba. On je u ime tvrtke Preis energy iz Čakovca, pošiljku predao prvi jer je u red stao prethodne večeri oko 19 sati. I on je bio zadovoljan, na pošiljci koju je predao čim se ured otvorio stajalo je otisnuto vrijeme: 1. siječnja 2014. u 7 sati i 29 sekundi. Na Bajakovu Novu godinu dočekao je Antun Vukasović iz Slavonskog Broda. On je zahtjeve predao u 7 sati jednu minutu i 19 sekundi.
Za ovu priču važan je još jedan detalj: u uvjetima koje je objavio HROTE stajalo je kako se zahtjevi podnose izravnom predajom (što 1. siječnja nije bilo moguće jer ondje u njihovu sjedištu u Miramarskoj 23, nitko nije radio) ili poručenom pošiljkom. Prema pravilniku Hrvatske pošte, pak, preporučena pošiljka može težiti najviše dva kilograma; sve teže preko toga je obična pošiljka. Ovaj detalj, vidjet ćemo, važan je jer pokazuje kako ni HROTE u cijeloj toj priči nije nedužan.
Namještena i dobro osmišljena operacija
Kad je HROTE objavio listu 2.229 pristiglih zahtjeva nastao je potpuni šok. Prvi na listi bili su zahtjevi koje je u Branimirovoj predala tvrtka VR Enbekon, a drugi tvrtka Solarni projekti. Na pošiljci VR Enbekona stajao je poštanski žig da je predana 1. siječnja u sedam sati i devet sekundi, a na pošiljci Solarnih projekata u 7 sati i 27 sekundi! Prva pošiljka bila je teška 7,68 kilograma, a druga 14,42 kilograma i nisu mogle biti zaprimljene kao preporučene, jer, vidjeli smo, Hrvatska pošta ograničava takve pakete težinom do dva kilograma.
No, HROTE tu činjenicu uopće nije uvažio, nije im smetalo što pošiljke nisu bile poslane kao preporučene, mada je to u uvjetima koje su propisali izrijekom stajalo. Da je sve bilo dobro osmišljeno i namješteno, vidi se iz sljedećeg: u te dvije pošiljke, ukupno teške 22,1 kilogram nalazilo se toliko zahtjeva da su uzeli 70 posto ”kolača” od onih 12 megavata. Dvije tvrtke, koje su i vlasnički povezane (!), na taj su način dobile posao vrijedan oko 20 milijuna eura, dok su sve ostale dobile manje od trećine!
U optužnici koju je protiv Marinka Galića, radnika na šalteru u pošti u Branimirovoj, podiglo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku u rujnu prošle godine, stoji kako se on ”protivno svojim ovlaštenjima obratio drugim djelatnicima pošte sa zahtjevom da nitko ne zaprimi pošiljku od stranaka prije nego što on pošalje pošiljku trgovačkog društva VE Enbekon iz Zagreba koja je stajala na stolu što su drugi djelatnici poslušali”. Učinio je to, stoji u optužnici bez obzira na to što je Nebojša Dulić, direktor PVI-a, imao redni broj jedan zbog čega je njegova pošiljka trebala biti zaprimljena prva.
Službenik je pakete preuzeo mimo radnog vremena
U optužnici je opisano i kako su se dvije sporne pošiljke našle na stolu poštanskog ureda prije 7 sati izjutra tog 1. siječnja. Direktor tvrtke VR Enbekon pojavljuje se na sporednom ulazu (gdje nema nadzornih kamera) u poslovnicu pošte u Branimirovoj u 6:45 sati, telefonski zove poštanskog službenika Galića i predaje mu pakete. Galić je, stoji u optužnici, pošiljke obradio prije početka radnog vremena, a službeno ih zaprimio u trenutku kada je direktor prvog ponuđača (tvrtka PVI) Nebojša Dulić koji je cijelu noć probdio pred zgradom pošte, u nju tek ulazio nakon što su otvorena vrata, točno u sedam sati.
Galić je, stoji u optužnici, priznao da je sporne pakete preuzeo prije radnog vremena i izvan prostorija pošte u Branimirovoj, ali da je to učinio po izričitom naređenju svoje šefice Slađane Vuk.
Ona ga je, kaže, još 30. prosinca 2013. nazvala i rekla da će mu se javiti osoba od koje 1. siječnja treba zaprimiti pošiljku. Tvrdi da nije znao što pošiljke sadrže. Slađana Vuk, voditeljica područja Divizije mreža u Hrvatskoj pošti, stoji u optužnici, tvrdi da je u sporno vrijeme bila na godišnjem odmoru i ne spominje kako je naredila Galiću da primi sporne pošiljke. Sjeća se, kaže, kako je samo jednom tražila od kolegice da na jednom pismu bude poštanski žig na točno određen dan, jer se radio o nekakvom rođendanu.
Važni elementi koje optužnica ne obuhvaća
Optužnica protiv Galića ne obuhvaća činjenicu da je i na pošti u Bajakovu bilo ozbiljnih propusta. Odatle je u HROTE poslano devet pošiljki zaprimljenih 1. siječnja ujutro, ali s oznakom vremena na žigu od 6 sati i 43 minute do 6 sati i 52 minute. Podsjećamo, poštanski uredi otvarali su se u 7 izjutra. No, iz HP-a su dali zanimljivo objašnjene: radilo o tzv. internom radnom vremenu djelatnika poštanskog ureda, a koje započinje u 6 sati i 40 minuta.
Također, optužnica ne obuhvaća ni kako je bilo moguće da su u HROTE-u prihvatili dvije pošiljke iz Branimirove koje nisu bile poslane kao preporučene (bile su teže od dva kilograma, pa ih nije bilo moguće tako zaprimiti) i da su upravo zahtjevi iz tih pošiljka dobili 70 posto ugovora za izgradnju solarnih elektrana. Sve se na kraju svelo na propust najtanje karike u lancu, službenika na šalteru pošte, kome nad glavom visi pet godina zatvora, mada je jasno da se radilo o namještaljci velikih razmjera, koju nipošto nije mogao provesti samo Marinko Galić.