Ekskluziv: Zbog troškova bivšeg ministarstva EU povukla novac za projekt, država mora platiti 13 milijuna kuna
Školu za život trebala nam je financirati EU, no mi ćemo sad platiti milijune zbog netransparentnosti i grešaka u nabavi
O financijama Škole za život, projekta čija su zaštitna lica bila bivša ministrica Blaženka Divjak i njena pomoćnica Lidija Kralj, opširno se pisalo još u svibnju 2019. Već tada za dio nastavnika koji su na projektu radili, nije bilo jasno temeljem čega su imenovani i temeljem čega zarađuju desetine i stotine tisuća kuna. Sumnja se, kako smo sada doznali, pokazala utemeljenom.
Kako ekskluzivno doznaje Telegram, točno 12.845.365,17 kuna proglašeno je neprihvatljivim troškovima na EU projektu kojim je financirana eksperimentalna faza Škole za život, reformskog projekta bivše ministrice obrazovanja Blaženke Divjak iz kvote HNS-a. Neprihvatljivost gotovo 13 milijuna kuna – iz projekta koji je u cjelini težio 114,7 milijuna kuna – znači da Hrvatska neće dobiti refundaciju tog iznosa iz Europskog socijalnog fonda, već njegovo podmirenje pada isključivo na državni proračun.
Nešto više od pola iznosa neprihvatljivih troškova – 6,4 milijuna kuna – odnosi se na autorske honorare 78 netransparentno imenovanih nastavnika uključenih u rad na projektu. Divjak ih je imenovala da rade na Školi za život bez da je prethodno raspisala javni poziv, za što su službena nadzorna i revizijska tijela propisala tzv. financijsku korekciju, odnosno penalizaciju. Preostalih 6,3 milijuna kuna neprihvatljivih troškova nastalo je zbog, manje-više, nepravilnosti u postupcima javne nabave udžbenika, opreme za škole i promotivnih materijala.
Netransparentan angažman
O financijama Škole za život, projekta čija su zaštitna lica bila bivša ministrica i njena pomoćnica Lidija Kralj, opširno se pisalo još u svibnju 2019. Potpisnica ovih redaka, tada na portalu Srednja.hr, objavila je iznose milijunskih isplata nastavnicima za rad na Školi za život, odnosno na tzv. metodičkim priručnicima koji su nastavnicima trebali pomoći u izvođenju reformirane nastave. Već tada za dio nastavnika koji su na njima radili nije bilo jasno temeljem čega su imenovani i temeljem čega zarađuju desetine i stotine tisuća kuna.
Sumnja se, kako smo sada doznali, pokazala utemeljenom. Prvo nam je Agencija za reviziju sustava provedbe programa Europske unije (ARPA) potvrdila da je revizijom projekta utvrđen “nedostatak transparentnosti stručnjaka, jednakog postupanja i revizijskog traga o kriterijima njihova odabira”, kao i “nedostaci u postupku nabave eksperimentalnih nastavnih materijala”. Za detaljne informacije zatim smo se obratili Ministarstvu obrazovanja, koje je tijekom mandata Divjak provodilo Školu za život, financirajući je iz EU projekta “CKR I”.
Kako su nam pojasnili, netransparentno angažiranje nastavnika prvo je utvrdio DEFCO, agencija u Hrvatskoj zadužena za učinkovito upravljanje sredstvima Europskog socijalnog fonda. Što su točno detektirali? Od ukupno 225 angažiranih članova radnih skupina, njih 147 ‘reaktivirano’ je iz ranije faze kurikularne reforme, u koju su tijekom 2015. i 2016. uključeni nakon provedenih javnih poziva. DEFCO to ocjenjuje primjerenim, no istovremeno utvrđuje da za preostalih 78 nastavnika “nije proveden poziv koji bi i svim ostalim zainteresiranim dionicima omogućio uključivanje u projektne aktivnosti”.
Učitelji neće vraćati novac
Drugim riječima, 34,6 posto nastavnika u ovome projektu angažirano je bez ikakvog javnog poziva, po posve nepoznatnom ključu i kriterijima. To je za europske standarde nezadovoljavajuće i zato DEFCO određuje financijsku korekciju od 34,67 posto na ukupni iznos svih isplaćenih autorskih honorara na projektu “CKR I”. Korekciju je već potvrdilo i ministarstvo nadležno za Europski socijalni fond (Ministarstvo rada) i revizijom ju je finalno potvrdila ARPA.
Što to znači u praksi? Kako je isplaćeno ukupno 18,7 milijuna kuna za autorske honorare nastavnika, penalizacija na to iznosi 6.483.370,42 kune. Taj novac Hrvatskoj neće biti refundiran iz Europskog socijalnog fonda, već ide na teret državnog proračuna. Inače, nastavnici su na autorske ugovore primali honorare za provedbu stručnih usavršavanja, usavršavanja u virtualnim učionicama (Loomen), za savjetničke posjete školama te za izradu kasnije slabo korištenih metodičkih priručnika.
Samo je za izradu metodičkih priručnika nastavnicima na autorske ugovore ukupno isplaćeno 10,9 milijuna kuna, a od tog je iznosa utvrđeno neprihvatljivim 3.787.499,44 kuna. Država od učitelja koji su netransparentno imenovani u projekt neće i ne može tražiti povrat sredstava. Oni, kažu iz Ministarstva, nisu odgovorni za grešku u provedbi projekta, a Ministarstvo se tadašnjim sklapanjem ugovora s njima obvezalo izvršiti isplatu ugovorenog iznosa po dovršetku posla. Ne postoji, dodaju, pravna osnova za traženje povrata sredstava.
Greške u nabavi teške 6,3 milijuna kuna
Osim neprihvatljivih troškova sa stavke autorskih ugovora (6,4 milijuna kuna), nadzorna tijela utvrdila su još 6,3 milijuna kuna neprihvatljivih troškova uglavnom iz domene postupaka javne nabave za Školu za život. Tako je, primjerice, utvrđeno neprihvatljivih 4,9 milijuna kuna za nabavu udžbenika, još 665 tisuća kuna za opremanje škola, a 331 tisuća kuna neprihvatljiva je sa stavke nabave agencijskih usluga za organizaciju Nacionalnog stručnog skupa koji se održao u travnju 2019. u Ciboni.
U nastavku možete proučiti tablicu s detaljno raspisanim neprihvatljivim troškovima na EU projektu “Podrška provedbi cjelovite kurikularne reforme CKR I”. Podatke koji se nalaze u tablici prikupili smo od Ministarstva obrazovanja, tražeći od njih da nam dostave neprihvatljive iznose utvrđene po pojedinim stavkama projekta.
Divjak: Nije predviđena javna nabava stručnjaka
Kako je u svibnju 2019., nakon objave Srednja.hr o honorarima nastavnika, Blaženka Divjak isticala da je “sve rađeno transparentno”, javili smo joj se s podacima koje smo prikupili. Zamolili smo je da nam prokomentira ishod u kojemu su ozbiljna sredstva neprihvatljiva zbog netransparentnosti i da pojasni na kojim je temeljima imenovala 78 nastavnika bez javnoga poziva. Pitali smo je i osjeća li odgovornost zbog ovakvog ishoda. Kazala nam je kako je – za angažman nastavnika – nadzorni DEFCO kod financijske korekcije tvrdio da su sve njih trebali angažirati na javnoj nabavi.
“Dakle, nabaviti firmu na javnoj nabavi koja bi provodila reformu! Nakon našega obrazloženja da je to nemoguće i da nitko u svijetu tako ne provodi reformu, DEFCO je u kolovozu 2020. godine izdao ispravak dopisa. Navedenim ispravkom dopisa ugovori s nastavnicima koji su prethodno osposobljeni za provedbu kurikularne reforme i edukaciju učitelja i nastavnika, ne smatraju se javnim ugovorima te je penalizacija smanjena za oko 3,5 milijuna kuna”, kaže bivša ministrica.
Važnim ističe da Zakon o odgoju i obrazovanju ne predviđa javnu nabavu stručnjaka za izradu kurikuluma što govori o “neusklađenosti zakonske regulative u Hrvatskoj”. Dodaje i kako su cijelim ovim projektom osigurana sredstva za provedbu eksperimentalne faze reforme najvećim dijelom iz EU fondova, a manjim iz državnog proračuna. Veći dio odgovora Telegramu, Divjak je posvetila nabavi eksperimentalnih nastavnih materijala, čiji je sukus da ne zna detalje “određenih tehničkih pogrešaka koje su napravljene u procesu”. Njen odgovor, za koji je inzistirala da ga objavimo u cijelosti, možete pročitati u nastavku.
