Ekskluzivno donosimo ulomak iz hit knjige Kumek: Kako je potvrđeno da Milan Bandić raspolaže s još tri prikrivena stana

Bandić je tvrdio da ne kupuje nikakav stan

Naime, novinar Jutarnjeg lista još je u srpnju 2004. doznao da je Milan Bandić potpisao predugovor za kupnju penthousea u zgradi koja se još gradi u Bužanovoj ulici, te da su na gornjem katu zgrade dva stana zapravo spojena u jednu stambenu cjelinu koju koriste Milan i Vesna Bandić. Kako bi provjerio tu informaciju, novinar odlazi kod prodavatelja stanova, Hypo consult i tamo nudi 3000 eura u gotovini po četvornom metru za kupnju jednog od tih penthousea.

“Zvali smo tada i Milana Bandića, koji nam je tvrdio da on ne kupuje nikakav stan. I njegov brat Drago tvrdio je da ne kupuje stan. U rujnu 2004. nazvao nas je prodavatelj i kazao kako nam neće prodati penthouse, iako smo ponudili 50 posto veću cijenu od tržišne… Početkom 2005., međutim, provjeravamo dojavu da je Milan Bandić postao vlasnik penthousea. Odlazimo u Bužanovu ulicu i na vrhu zgrade doista nije bilo pregradnih zidova, a dva stana pretvorena su u jedan.

Krajem 2005. susjedi okolnih zgrada javljaju nam kako je Milan Bandić viđen u penthouseu. Tada ponovno zovemo gradonačelnika i objavljujemo prvu informaciju, gdje on i dalje tvrdi da nije vlasnik penthousea. ‘Kada prodam stan i garažu, napravit ću konferenciju za novinare i o svemu izvijestiti javnost’, rekao je. To, međutim, gradonačelnik Bandić nije učinio”.

Kako su otkrivena još tri tajna stana

Trebale su proći dvije godine da se sazna istina. “Posljednjih osam mjeseci, međutim, naše su se informacije pokazale točnima. Kada smo jutros otišli pred zgradu, gradonačelnik Milan Bandić je izašao iz novog penthousea, mahnuo radnicima, sjeo u Golf IV i odvezao se na posao”.

U istrazi je Uskok detektirao kako Bandić koristi i raspolaže s još tri stana koji formalno glase na njegovog prijatelja Matu Brzicu, skromnog činovnika iz općine Grude (BiH). A kad se Bandić išao žaliti, zakopao se još dublje. Prema Rješenju Vrhovnog suda RH, “kupovina predmetnih nekretnina znatno prelazi zakonite prihode Mate i Silvane Brzice, a do sada prikupljeni rezultati posebnih dokaznih radnji upućuju na žalitelja (Milana Bandića, op.a.) kao osobu koja koristi i raspolaže stanovima”.

Potom je i Županijski sud na temelju Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem u listopadu 2014. odredio “privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi kojom je zabranjeno otuđenje ili opterećenje nekretnina i pokretnina”. Mjerom je obuhvaćen stan u Bužanovoj 4 koji priznaje i sam Bandić (i upisan je u imovinskoj kartici), ali i još četiri stana: jedan je isto u Bužanovoj, upisan na Bandićevog brata Dragu, te još tri – na Krugama, Vrbanima i u Gračanima.

Skromna obitelj počela kupovati skupe stanove

Stanovi su, može se zaključiti iz sudskog spisa, neko vrijeme ostali upisani na tvrtke koje su ih gradile, Geoprojekt (vlasnik Ivan Vojnović) i Paron (vlasnik Rade Predović), tvrtke koje su u tom trenutku bile povezane s Gradom u nizu poslovnih projekata, a tako je ostalo i do danas. Štoviše, Predovićev Pionir, isti onaj koji je gradio Bandićev penthouse u Bužanovoj ulici, izabran je i za stotine milijuna kuna vrijedan posao izgradnje sljemenske žičare. Pionir je dio Pimont grupe – uz Paron i Munis, tvrtke koje su također intenzivno gradile Zagreb.

A potom su stanove na sebe pokušali upisati supružnici Silvana Brzica i Mate Brzica. Kako je ubrzo otkriveno, “Mate Brzica je prijatelj Milana Bandića iz djetinjstva, u BiH, inženjer je građevine, radi u općini Grude, a supruga je bila bankovna službenica i nije se moglo utvrditi na temelju čega su stekli novac kojim su iznenada počeli kupovati skupocjene nekretnine u Zagrebu”.

Upravo su se supružnici Brzica žalili na odluku Županijskog suda o zabrani raspolaganja, no u ožujku 2015. Vrhovni sud je donio rješenje kojim je zabetonirao status stana u Bužanovoj i ovih ostalih za koje je Bandić tvrdio da nisu njegovi.

Plaćeni su gotovinom, s posebno otvorenog računa

Iz spisa proizlazi da je Milan Bandić koristeći svog osobnog vozača i osobe od njegova iznimnog povjerenja nalagao da se za njega prevoze darovi i dokumentacija koji su u nekim slučajevima odlagani u spomenute stanove i garaže na Krugama, u Vrbanima i u podsljemenskoj zoni, “dok su stanovi bili još vođeni kao vlasništvo tvrtki koje su ih gradile, Geoprojekt i Paron.

Zgrade u kojima se nalaze stanovi za koje je Uskok u istrazi utvrdio da ih koristi Milan Bandić su izrasle na zemljištu koje je nekad bilo gradsko, a tvrtke su do njega došle zamjenom ili nekim drugim oblikom dogovora s Gradom. Uskok je, ukratko, sumnjičio da je u zgradama izraslim na zemljištu koje su građevinari Vojnovići i Predovići stekli povoljnim zamjenama s Gradom, ostavljen po jedan lijepi stan – za Milana Bandića”.

U rješenju Vrhovnog suda iz 2015. navodi se da su Silvana i Mate Brzica stekli stanove 2008., 2010. i 2011., no u njima ne borave niti ih koriste, a nisu niti ishodili uknjižbu vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime. “Stanovi su plaćeni gotovinom prethodno položenom na posebno otvorene bankovne račune 2008. i 2011. (što se podudara s vremenom kupnje stanova) koji su tijekom 2011. zatvoreni”, navodi se u rješenju. Detaljno je utvrđeno da plaćeni iznosi značajno premašuju prihode u obitelji Brzica. Mate Brzica je 2011. imao evidentirane prihode samo za tri mjeseca, 14 tisuća kuna, a Silvana Brzica je do rujna 2011. kao bankovna službenica primala plaću od pet tisuća kuna.

Promjene zakona, sporo pravosuđe, gomila odvjetnika

U rješenju Suda bilo je navedeno da se mjera ukida “ako u roku od dvije godine od dana određivanja ne bude potvrđena optužnica”. Županijski sud u Zagrebu zato je u veljači 2018. morao ukinuti privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi za te nekretnine zbog proteka maksimalnog dvo- godišnjeg zakonskog roka od njihova donošenja do pravomoćnosti optužnice, koja je u međuvremenu vraćena na doradu.

U zemljišnim knjigama brisane su zabrane otuđenja ili opterećenja na tim nekretninama. Kad je novinarka Net. hr-a u listopadu 2019. nazvala Matu Brzicu, službenika u općini Grude, rekao je da su s ‘njegovih’ stanova skinute sve zabilježbe i da je jednog već prodao. “A prodat ću i ostala dva”, dodao je. ”Promjene zakona, sporo pravosuđe, gomila vještih odvjetnika i tko zna što sve još i izgubilo se no što je Vrhovnom sudu RH 2015. bilo tako očigledno”

U prosincu 2019., redatelj Dario Juričan uputio je ljubavno pismo Bandiću u kojem navodi da je ovaj “netom prije uhićenja 2014. zvao kući u Bužanovu i zavapio da se odrežu etikete na tvom namještaju luksuznih marki Fendi i Hermes. Taj se namještaj posebno naručuje iz Italije. U Hrvatskoj ga nema, jer nema u nas tako bogate klijentele kao što si ti”. Od tada ga zove Rezač etiketa.

Odakle mu ti silni stanovi i skupi namještaj?

Bandićevo je materijalno blagostanje još zavidnije ako znamo da su njegovi stanovi opremljeni ultraskupim namještajem, gdje samo jedna Fendi sofa dostiže cijenu od 200.000 kuna.

Odakle mu ti silni stanovi i skupi namještaj? Pa Bandić se nikad nije bavio poduzetništvom na kojem bi se mogao obogatiti, niti je naslijedio imetak od nekog uspješnog rođa-ka. Uz gradonačelničku plaću od pristojnih 18.283,63 kuna, čak i da ništa ne troši, u godini dana može platiti samo jednu od svojih sofa.

Uskoro je procurio i iskaz koji je dizajner interijera Ante Vrban dao USKOK-ovim istražiteljima nakon Bandićeva uhićenja, a objavljene su i fotografije pa javnost saznaje da čak i Bandićev pas Rudi ima svoju Fendi dekicu.

“Upravo je Vrban opremao Bandićev stan u Bužanovoj. U njemu Bandić ima luksuznu kuhinju Schiaffini vrijednu 50.000 eura. Tu je i Fendijev stol od sedam tisuća eura. No na Fendijevim stolcima Vrban je oštrim okom uočio kako nema etiketa koje bi odale ime ovog proizvođača luksuznog namještaja. Vrban u iskazu potvrđuje kako se stan u Bužanovoj prostire preko cijele etaže te da ima dva ulaza. Bandić je u imovinskoj kartici prijavio tek stan od 125 kvadrata, tj. polovicu etaže, dok drugi dio navodno posjeduje njegov brat Drago”.

---

* Novi ulomak iz Kumeka na Telegramu će biti objavljen sutra, u nedjelju 7. ožujka. Prvi nastavak, o aferi Agram, objavili smo prošle subote i možete ga pronaći ovdje