Emotivan istup bake Mire, koja je u potresu ostala bez svega: 'Sirotinju gledaju samo kad treba glasati i platiti račune'
Baka Mira živi sama, kuća joj ima crvenu naljepnicu, a dobila je kampicu koja prokišnjava
Reporterka televizije N1, Ana Mlinarić, i danas nastavlja razgovarati s ljudima na terenu nakon potresa na području Petrinje. Danas je tako, između ostalih, razgovarala i s jednom bakom iz Gline, Mirom.
Kuća bake Mire je dobila oznaku da je neupotrebljiva. Tri dimnjaka na kući su se, kako je baka ispričala, odvojila i kroz njih unutra pada kiša. Ispričala je kako se snašla od potresa.
“Nikako. Teško. Nemam gdje leći. Ništa, sve mi je srušeno”, rekla je.
Dobila je kamp kućicu koja prokišnjava
Kao donaciju je dobila kamp kućicu, za koju kaže da prokišnjava. “Diko, to ne valja. To su neki dečki navukli, pa oni sklonili. To sve šuplje. To nije za me da ja tu ležim”, rekla je i dodala kako joj je osim toga, ta kamp kućica previsoka i da joj je teško ući u nju.
“Nemogu se ja tu ni popet. To nije za me, diko. To je sve za mlađi narod. I eto ti. Kontejner meni treba. Da imam gdje smjestiti se, da imam gdje spavati, dok se nešto ne riješi. Što će biti, ja ne znam. To mi treba. Ako može može, ako ne… Ja ću sjedit tu dok me ne potrpa taj potres”, priča baka Mira.
Ispričala je i može li uopće zaspati u takvim uvjetima, rekavši kako spava sjedeći. “I čekaš. Dok zagrmi, ja čekam. Kuda ću? Noć, zima… Ložim vatru, kiša pada na me. Stavila sam popeći da pojedem nešto, a po meni sve pršti, mast sve po peći. Molim samo Boga da umrem, da nisam to dočekala. Što da radim”, pitala je.
‘Ja sam naučila nešto raditi, nahraniti kokice…’
U Drvni centar ne želi ići, iako su joj, kako je ispričala, nadležni tamo nudili smještaj. “Ma, to ja ne bi. Uz one babe… Ima narod svakojaki. Ja sam naučila nešto raditi, hodati po svom dvorištu, hraniti svoje koke, naložiti drva za vatru. Malo gledam televiziju, pa ugasim i ležim… i tako sve do ovoga zla. A sad nemam ništa”, kaže.
Rekla je kako je ranije imala telefon, ali kako su sada u potresu sve linije uništene. “Tu je bio prozor i evo ti žica… Nemaš telefona, nemaš ništa, odsječena od svijeta”, priča i kaže kako se njezina kćer iz Beograda morala provlačiti kroz cijelu proceduru zbog korone i platiti cjepivo, 400 eura za sebe i supruga. Kaže da joj je ostatak rodbine ili preminuo ili je u Splitu, Italiji, svijetu.
Ponavlja kako se samo nada kontejneru kako bi negdje mogla leći, a u obnovu baš i ne vjeruje. “Ja to ne znam. Hoće li se to rušiti, ove godine ili dogodine, Bog zna hoću li ja biti živa… Koja stručna služba? Nitko nije dolazio. Moja kuća je osigurana. A nema ni toga”, ispričala je.
Kaže da sirotinju gledaju samo kada treba glasati i platiti račune
Baka Mira je reporterki N1 rekla i kako sirotinju gledaju samo kada treba glasati i platiti račune. “Tko gleda staru sirotinju? Samo kad treba glasati, onda zovu, kad treba platiti režije, to te opomene odmah. Ali ja sam od male penzijice uvijek sve plaćala. Nemam kune duga. Za 12. mjesec nisam platila kad nisam ni dobila”, kazala je.
Još jednom ponavlja kako joj je jedini izbor biti u kući s porušenim dimnjacima, jer kamp kućica prokišnjava. Struje, kaže ima, ali se ne usudi upaliti grijalicu zbog računa.
“Elektra je to, nema s njom šale. Ona te otkači, pa ti kako hoćeš. I televiziju isto. Ako ne platiš ratu, odmah šalje opomenu. Samo da naložim vatre, drva imam i šutim”, kaže.
Najviše je strah noći
Ispričala je i kako hrane ima puno. “Ima, stali donositi. Kažu, bako neka tu bude. Natrpali tu ulja, rekoh, neću ja imati uljaru. Imam ja i masti. Kupila sebi desetak kila kad su ljudi klali, ne mogu to potrošiti cijelu godinu”, kazala je i dodala i kako je dobila hrane za životinje.
“Ne treba puno toga, za pet kokica, one i pasu”, kaže baka Mira. Ponavlja kako samo želi naložiti vatru u svojoj kući, što ne može jer su dimnjaci urušeni i kroz njih unutra ulazi kiša.
Za kraj razgovora, priznaje da ju je strah, posebno noću. “Kako ne bi, dijete, bilo. Sjedim tu, ne znam hoće li me potrpati. Noći, najgore su mi noći. Kad smrkne, ne vidiš prst pred okom”, zaključila je baka Mira.