Nekad je nužno odabrati stranu

EU diže plaće svojim dužnosnicima usred najžešće krize, i to još nije sve. Kako mogu obraniti takvu političku ludost?

Rast plaća, iako je automatski i davno dogovoren, politički je osjetljiv u trenutku kada cijeli kontinent strahuje od recesije

Europske vlade, suočene s valom nezadovoljstva na ulicama, pokušavaju naći način i novac da pomognu građanima i gospodarstvu. Istovremeno, na razini EU-a nekima bi mjesečna primanja mogla rasti u iznosu od jedne do dvije minimalne bruto plaće u Hrvatskoj. To je jeftin argument, ali ne bez razloga

Još je ljetos mirisalo na probleme. Zapaljene gume i bale sijena, blokade na cestama, povremeni štrajkovi i najave novih, masovnijih: zbog sve većih životnih troškova i realnog pada standarda, još je ljetos bilo jasno da europske vlade čeka erupcija javnog nezadovoljstva. Da će Europljani ujesen izaći na ulice, prosvjedovati i(li) štrajkati.

U jeku najveće energetske krize u bližoj prošlosti, Europljani su u znak protesta palili enormne račune za struju i plin, koje dosadašnjim plaćama više ne mogu pokriti. Štrajkali su radnici u francuskim rafinerijama. U njemačkim tvornicama štrajkalo se u znak upozorenja. Diljem EU-a vode se teški pregovori o povećanju plaća.

Sve po pravilima

Ali ne svugdje: u institucijama EU-a plaće se usklađuju s inflacijom, što znači da zaposlenici i dužnosnici, prema informacijama medija, mogu računati na povišicu od oko sedam posto. Sve je u skladu s pravilima dogovorenim prije skoro deset godina i pritom navlas isto onome što sindikati traže za radnike diljem EU-a: da plaće koliko-toliko prate sve skuplji život.

Pa ipak, situacija ove godine nije jednostavna, a za EU bi se mogla pokazati i politički skupom: rast plaća, javljaju mediji, neće zaobići niti ionako jako dobro plaćene europske dužnosnike, od predsjednice Europske komisije, preko povjerenika do zastupnika u Europskom parlamentu. Parlament uz to ima zahtjeve koje ugledni Politico opisuje kao „proračunsku ekstravaganciju“.

Koliko povećanje?

Sredinom listopada njemački Bild je izvijestio da bi plaća Ursule von der Leyen trebala porasti dvije tisuće eura. Večernji list je, pak, izračunao da bi potpredsjednici Komisije Dubravki Šuici plaća mogla porasti za oko 1800 eura. Zastupnicima u Europskom parlamentu, prema izračunima Bilda, za šestotinjak eura mjesečno. Riječ je, po svemu sudeći, o bruto iznosima.

EU parlament uz to želi dodatna sredstva za, kako je ljetos pisao Politico, 52 nova stalna radna mjesta u svojoj administraciji i još potencijalno do 116 asistenata za eurozastupnike. No, ni to nije sve: isti je portal nedavno objavio da zastupnici više neće morati čuvati račune da bi pravdali kako su potrošili 4778 eura tzv. naknade za opće troškove na koju mjesečno imaju pravo.

Tom se naknadom pokrivaju troškovi poput najma ureda, telefonskih računa, organizacije konferencija i tako dalje. Ali, za to više neće morati čuvati i prilagati račune – ispada, dakle, da će više od 40 milijuna eura javnog novca godišnje moći biti potrošeno bez sustavne i stvarne kontrole.

Složeni pregovori

Sve to komplicira pregovore o proračunu za sljedeću godinu koji se ovoga tjedna vode među europskim institucijama. Neke zemlje članice nezadovoljne su, navodno, povećanim proračunskim zahtjevima što, uostalom, i ne bi trebalo čuditi.

Iz Bruxellesa su europskim vladama, sindikatima i poslodavcima još nedavno tumačili da, u uvjetima visoke inflacije, moraju naći pravu ravnotežu kako bi izbjegli rizik da povećanje plaća uzrokuje dodatni rast cijena, a sada se čini da oni sami ne slijede vlastiti savjet. Ali nije u pitanju samo to.

Jeftini argumenti, ali…

U pitanju su i šire političke, ekonomske i socijalne okolnosti. Europske vlade, suočene s valom nezadovoljstva na ulicama, pokušavaju naći način i novac da pomognu građanima i gospodarstvu. Istovremeno, na razini EU-a nekima bi mjesečna primanja mogla rasti u iznosu od jedne do dvije minimalne bruto plaće u Hrvatskoj.

Radi se, doduše, o jeftinom argumentu, ali ne bez razloga: u jednoj od najžešćih kriza u novije vrijeme, EU samu sebe čini lakom metom jeftinih, populističkih argumenata. Onih koji rado prozivaju „neizabrane birokrate“ (kao da negdje postoje drugačiji, izabrani?) da su „izgubili dodir sa stvarnošću“.

Povećanje plaća EU dužnosnika i povećanje proračuna općenito financijski za EU neće biti toliko skupo (čak i da se budžet, primjerice, podeblja sto milijuna eura, to bi bilo tek četvrt eura po stanovniku Unije), koliko bi mastan mogao biti politički račun.