EU ima revolucionaran plan za nabavu streljiva i jačanje vojne industrije. Ima li u njemu uopće mjesta za Hrvatsku?

Vlada ne skriva interes, ali s kojim ishodom, još uvijek je upitno

FOTO: Profimedia, Pixsell, AFP

Neobična su ovo vremena. U prosincu 2012., u gradskoj vijećnici u Oslu čelnicima Europske unije uručena je Nobelova nagrada za mir. Deset godina kasnije, projekt koji je nagrađen za svoju povijesnu ulogu u promicanju mira, pomirenja i stabilnosti na europskom kontinentu za te se iste vrijednosti bori naoružavanjem zemlje u ratu.

Države članice EU-a usuglasile su ovog ponedjeljka plan koji treba ubrzati isporuku streljiva za Ukrajinu. Predviđeno je da ukrajinske snage u narednih 12 mjeseci dobiju najmanje milijun topničkih granata od 155 mm ili iz postojećih zaliha EU članica ili kroz zajedničku nabavu. Odluka koju je Josep Borrell, visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku, označio “povijesnom”.

Tri ključna elementa

Zemlje članice EU-a – ne sve, jer se Mađarska, očekivano, usprotivila – po prvi puta na ovakav način planiraju opskrbiti i zajednički kupovati streljivo za zemlju koja se brani od agresije. Za pokrivanje troškova zasad je u planu dvije milijarde eura iz zajedničkog europskog fonda. Jedna milijarda ići će za naknadu troškova zemljama koje mogu odmah donirati streljivo iz svojih zaliha ili preusmjeriti postojeće narudžbe.

Druga milijarda je za zajedničku nabavu namijenjenu opskrbi ukrajinskih snaga, ali i za popunjavanje strateških zaliha zemalja EU-a, koje se ubrzano prazne. Treći ključni element europskog plana predviđa potporu europskoj vojnoj industriji kako bi EU, dugoročno, povećala svoju proizvodnju naoružanja. Za ta druga dva kolosijeka europskog plana – zajednička nabava i jačanje proizvodnih kapaciteta – hrvatska Vlada je otvoreno pokazala interes. S kakvim ishodom, međutim, još je upitno.

Obilazak EU tvornica

Europski povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton bio je prije tjedan dana u Bugarskoj, u sklopu “obrambene turneje” – kako je opisuju europski mediji – čija je svrha procijeniti kapacitete europskih tvornica oružja i njihovu sposobnost da povećaju proizvodnju, pogotovo u kratkom roku. Breton bi trebao obići 15 proizvođača u 11 zemalja članica, a sve kako bi se osiguralo jačanje europskih industrijskih kapaciteta u ovom segmentu.

Breton je, dakle, počeo posjećivati države članice koje imaju potencijal povećati proizvodne kapacitete, za početak za proizvodnju streljiva, a među njegovim planiranim destinacijama su, nakon Bugarske i Francuske, još i Slovačka, Češka, Poljska i Rumunjska. U prvim medijskim izvještajima u itineraru Bretonove turneje nije spomenuta Hrvatska – iako je premijer Andrej Plenković još prije mjesec dana javno iskazao interes da Hrvatska bude uključena u europske planove.

Iz Bruxellesa nam je, međutim, potvrđeno da će povjerenik Breton stići i u Zagreb, samo se još ne zna kada. “Hrvatska je također dio plana ovog konkretnog niza posjeta državama članicama EU-a povjerenika Bretona, no još nemamo potvrđen datum njegovog dolaska u Hrvatsku”, ističu. Možemo jedino pretpostaviti da povjerenik u startu obilazi države koje imaju značajnije proizvodne kapacitete pa time mogu i bitnije pridonijeti europskom planu – poput njegove rodne Francuske, gdje je bio u ponedjeljak.

Kao s covid cjepivom

Zajednička nabava topničkog streljiva za Ukrajinu i za popunjavanje europskih zaliha – kupovat će se, prema dostupnim informacijama, od europskih tvrtki – poslužit će da se proizvodnja potakne vrlo brzo, već u roku od nekoliko mjeseci. Predviđena su dva modela, jedan preko Europske obrambene agencije, a drugi da tri ili više članica zajednički nastupi prema proizvođačima i s njima direktno pregovara. U suradnju pod kišobranom europske agencije uključila se i Hrvatska, skupa s još 17 EU članica.

Ideja je bila da se na neki način oponaša strategija koju je EU koristila u pandemiji, kada je zajednički kupovala cjepivo protiv covida, mada – s obzirom na repove koji se još uvijek vuku iza tog posla – ta usporedba možda i nije najsretnija. No, pretpostavlja se da će se na taj način ubrzati pregovori i postići bolji uvjeti i sigurnija opskrba. Obrambena industrija je, sa svoje strane, spremna pojačati proizvodnju kako bi ispunili kratkoročne potrebe, ali traže jasne parametere, što se od njih traži i u kojim rokovima.

Ulaganje u industriju

Ipak, postoji još cijeli niz nepoznanica, osobito oko trećeg ključnog elementa europskog plana, dugoročnog povećanja kapaciteta europske vojne industrije, u čemu potencijalno i Hrvatska ima interes. Pojedinosti još nisu ni izdaleka razrađene. U službenom dokumentu Vijeća tek se poziva Komisiju da predstavi “konkretne prijedloge za žurnu potporu povećanju proizvodnih kapaciteta europske obrambene industrije”, uključujući i olakšavanje postupaka javne nabave te poticanje ulaganja, prema potrebi, i uz “mobilizaciju proračuna Unije”.

Nema predviđenih rokova niti planiranih financijskih sredstava, a dvije milijarde iz zajedničkog fonda nisu, dakako, dovoljne. Razgovara se o mogućem povećanju fonda za tri i pol milijarde eura. No, potrebe bi mogle biti značajno veće.

Nezamisliva odluka

Financial Times, primjerice, piše o novom pogonu njemačkog proizvođača oružja Rheinmetalla za koji su tražili potporu Berlina u iznosu od 500 milijuna eura kako bi pokrili dio troškova od ukupno 800 milijuna. “Ne možemo sve sami investirati jer je to ulaganje u nacionalnu sigurnost”, argumentira za FT šef tvrtke Armin Papperger.

Operacionalizacija europskog plana, dakle, tek predstoji: “Ima još puno, puno detalja koje treba riješiti”, kaže estonski ministar obrane Hanno Pevkur. Ali, dodaje, “pokazalo se da gdje ima volje, ima i načina”. Europska unija je, u svakom slučaju, donijela političku odluku koja je do prije godinu dana bila praktički nezamisliva. Neobična su uistinu ovo vremena.