Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Politika & Kriminal

EU može napraviti dvije bitne stvari za Zapadni Balkan. Najpogubnije bi bilo da se u BiH nastavi status quo

Prva je velika konferencija o postjugoslavenskim zemljama i njihovoj budućnosti, a druga se odnosi na BiH i na tragu je prijedloga premijera Goloba

Serbian president Slobodan Milosevic (2dL), Bosnian President Alija Izetbegovic (3dL), Croatian President Franjo Tudjman (4th L) and US Secretary of State Warren Christopher (R), initialize a peace accord 21 November 1995 between their countries at the conclusion of the Proximity Peace Talks at Wright Patterson Air Force Base near Dayton, Ohio. (Photo by PAUL J. RICHARDS / AFP)
FOTO: AFP

Europska unija realno ima sve mehanizme da u krajnjoj liniji nametne sve tražene reforme od onih preostalih trinaest točaka i zapravo uvede BiH u članstvo. Druga i puno gora opcija je da kompletno digne ruke od Bosne i Hercegovine, a treća jednako pogubna, da se i dalje nastavi ovaj status quo, po kojem Bosna i Hercegovina kao jeste suverena zemlja i ima vlast izabranu na demokratskim izborima, ali iznad te vlasti i dalje postoji netko moćniji, tko se , da tragedija bude veća, uopće ne bavi ili se periferno bavi svojim poslom.

Bez obzira na to što je iskorak kojeg je Europska unija napravila prema Ukrajini i Moldaviji pokrenuo pitanje istog takvog iskoraka prema zemljama zapadnog Balkana, to se na susretu između čelnika Europske unije i političkih lidera tih zemalja, koji se održao u četvrtak u Bruxellesu nije dogodilo. Sastanak se odužio na četiri sata, najavljena press konferencija se nije održala, nije donesena niti jedna epohalna odluka, niti su otvoreni pregovori s Bosnom i Hercegovini, niti su deblokirani oni sa Sjevernom Makedonijom.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić čak je rekao uoči sastanka rekao da od njega ne očekuje ništa, čelni čovjek Albanije Edi Rama dodatno je otvorio front s Bugarskom zbog blokade Sjeverne Makedonije, a sve skupa je odlično poslužilo novom dizanju tenzija unutar Bosne i Hercegovine i općenito govoreći, naizgled nije postignuto ništa.

Primanje u EU rješava brojne unutarnje probleme

No, istovremeno je dan nakon sastanka bugarski parlament s premoćnom većinom glasova podržao skidanje veta na temi povijesti i jezika s pregovora sa Sjevernom Makedonijom, što zapravo signalizira da je lako moguće da će Albanija i Sjeverna Makedonija dobiti realnu priliku da u Europsku uniju i uđu. Što bi, ukoliko bi se dogodilo, bila odlična vijest. Ponajprije zbog toga što je sve do napada Rusije na Ukrajinu bilo očito da je Hrvatska bila zadnja i da jednostavno nije više nije bilo nikakve političke volje za proširenjem.

No, ono što i dalje uporno izostaje, iako je jasno zbog čega se ne želi primiti nefunkcionalne zemlje u ionako kompleksnu uniju čije funkcioniranje zahtijeva reformu, jeste politička odluka da se kompletna regija primi u paketu u Europsku uniju, što bi riješilo brojne unutrašnje probleme tih zemalja.

Pored toga, postoji u čitavoj priči još nešto, a to je da je, s izuzetkom Albanije, riječ o zemljama koje su se osamostalile nakon raspada Jugoslavije i koje proistječu iz njenog federativnog uređenja te praktično sve probleme vuku iz ratova koje realno nisu ostavile iza sebe. Naizgled je paradoksalno, imajući u vidu njihove međusobne odnose, ali na svim fotografijama sa sastanka uočljivo je kako se čelnici tih zemalja savršeno razumiju i zapravo dolaze iz istog svijeta, iako to države koje zastupaju zapravo odbijaju priznati.

Dvije stvari koje EU može napraviti

Europskoj uniji stoga ostaju dvije bitne stvari koje može napraviti. Prva je velika konferencija o postjugoslavenskim zemljama i njihovoj budućnosti, na kojoj bi jednu od važnijih uloga trebale igrati Slovenija i Hrvatska, kao i sve navedene zemlje koje žele u EU. Druga se stvar odnosi konkretno na Bosnu i Hercegovinu i na tragu je prijedloga slovenskog premijera Goloba.

Naime, Bosna i Hercegovina jeste najkompleksnija od svih ostalih zemalja, kako zbog brutalnosti rata, tako i zbog toga što ustavno počiva na mirovnom sporazumu. No, upravo zato što je ta zemlja i dalje međunarodni protektorat, Europska unija realno ima sve mehanizme da u krajnjoj liniji nametne sve tražene reforme od onih preostalih trinaest točaka i zapravo uvede tu zemlju u članstvo.

Druga i puno gora opcija je da kompletno digne ruke od Bosne i Hercegovine, a treća jednako pogubna, da se i dalje nastavi ovaj status quo, po kojem Bosna i Hercegovina kao jeste suverena zemlja i ima vlast izabranu na demokratskim izborima, ali iznad te vlasti i dalje postoji netko moćniji, tko se, da tragedija bude veća, uopće ne bavi ili se periferno bavi svojim poslom.