Nekad je nužno odabrati stranu

EU nam dala 5 milijardi kuna za obnovu od potresa. Istražili smo što Vlada radi, neshvatljivo je

Koliko ćemo novca, zbog neobjašnjive sporosti, morati vratiti?

Vladina odluka da sa 3,3 milijuna kuna financira izgradnju hrvatske kapelice u Betlehemu izazvala je, očekivano, žustre polemike: zar ne postoje prioritetnije stvari na koje bi država mogla potrošiti novac iz proračuna? Uložiti, na primjer, u obnovu nakon potresa?

Na oštre kritike premijer Andrej Plenković reagirao je osebujno. Na odluku Vlade treba biti ponosan, a ne je kritizirati, kazao je. Uostalom, u obnovu nakon potresa – uključujući i obnovu kulturne i sakralne baštine – uložit će se daleko veća sredstva “nego što su ova koja će biti uložena u Svetu zemlju”, poučio je kritičare predsjednik Vlade.

U čemu je problem?

Premijer je u pravu: samo za obnovu crkava, muzeja, povijesnih palača, ali i drugih javnih zgrada, bolnica, domova zdravlja, škola i tako dalje, Hrvatskoj je Europska unija odobrila toliki iznos da cijena betlehemske kapelice djeluje kao sitniš.

Radi sanacije posljedica zagrebačkog potresa iz Fonda solidarnosti EU-a državi je na raspolaganje stavljeno 683,7 milijuna eura, odnosno oko 5,1 milijardu kuna. U čemu je onda problem? Kako trenutno stvari stoje, s Fondom solidarnosti postoji više od samo jednog problema.

Mizerni iznosi isplata

Od 5,1 milijardu kuna, krajnjim korisnicima dosad je isplaćen vrlo mali iznos. Prema našim grubim izračunima, lako je moguće da je isplaćeno upola manje nego što će koštati sad već naširoko poznata hrvatska kapelica u Betlehemu.

Nadalje, neki pozivi za prijavu projekata objavljeni su tek nedavno. Neki još nisu raspisani. Nisu sva pravila za trošenje novca do kraja definirana. Dio projekata tek se evaluira. A ministarstvo zaduženo za koordinaciju ne daje precizne podatke o tome koliko je i kome dosad novca isplaćeno iz Fonda solidarnosti, uz prilično apsurdno objašnjenje.

Apsurdna objašnjenja

Vlada je lani u studenom koordinatorom odredila resor ministra Darka Horvata. No, iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine niti nakon nekoliko traženja nisu nam ustupili detaljne podatke o potrošenim EU sredstvima – koliko je, dakle, od 5,1 milijarde kuna stiglo do krajnjih korisnika.

Najprije su nam odgovorili da je isplata “izvršena samo u manjem obujmu”, primjerice za osiguravanje privremenog smještaja. Pa da se obratimo drugim ministarstvima i institucijama. Onda da je “u tijeku izrada novog izvješća te za sada ne raspolažemo novim podacima”. A kad smo im objasnili da su nam okej bilo koji podaci, ako ih imaju, našli su rješenje. Više se nisu javili.

U resoru koji koordinira provedbu, dakle, ili nemaju cjelovite podatke o trošenju novca iz Fonda solidarnosti EU ili s tim podacima ne žele izlaziti u javnost. Oboje je problematično: radi se o javnom novcu, pa javnost ima pravo znati. A ako podatke nemaju, kako onda mogu znati kako ide provedba?

Koliko je isplaćeno?

Upravo je tempo provedbe krucijalan. Rok u kojem se novac mora potrošiti je 18 mjeseci. Budući da su sredstva odobrena 17. prosinca prošle godine, rok istječe u lipnju 2022. Trenutno smo otprilike na polovici razdoblja u kojem novac mora biti iskorišten.

Telegram je stoga desetak državnih i lokalnih institucija pitao koliko je sredstava do ovog trenutka ugovoreno, a koliko isplaćeno. Od onih koji su na naš upit odgovorili, samo je Ministarstvo kulture i medija, koje je i ugovorilo najviše projekata, izrijekom potvrdilo isplate.

Do sada je, kažu, kroz zahtjeve za nadoknadu sredstava “isplaćeno 0,17 posto alokacija, a ukupno je kroz zahtjeve do sada zatraženo 1,45 posto alokacija”. Budući da je na njihovom pozivu formalno na raspolaganju (bilo) 870 milijuna kuna, ispada da je isplaćeno milijun i pol kuna. No, radi se o našem izračunu temeljem pretpostavke o ukupnom raspoloživom iznosu, jer nam iznos u eurima ili kunama iz Ministarstva nisu poslali.

Što rade ministarstva?

Iz drugih ministarstva, kao ni lokalnih jedinica, zasad ne potvrđuju da su krenule isplate. Ministarstvo zdravstva je “u fazi evaluacije” prijavljenih projekata, a kroz desetak dana očekuju sklapanje prvih ugovora. Slično je u MUP-u. Ministarstvo znanosti i obrazovanja kaže da su “korisnici započeli s provedbom projekata” pa se isplate tek očekuju. Grad Zagreb najavljuje prve isplate do kraja kolovoza ili početkom rujna.

Ministarstvo gospodarstva je, pak, raspisalo jedan poziv u vrijednosti 34 milijuna kuna za sanaciju i radove na vodnoj infrastrukturi na koji se očekuje javljanje poduzeća Hrvatske vode. Drugi poziv u nadležnosti resora Tomislava Ćorića, koji se tiče energetskog sektora, još nije objavljen. Bit će, kažu, u rujnu.

Čudnovati slučaj Fonda

Posebno je intrigantan slučaj Fonda za obnovu, onoga koji vodi Damir Vanđelić. Taj Fond raspolaže s oko 367 milijuna kuna iz europskog Fonda solidarnosti za obnovu privatnih zgrada koje su kulturno dobro ili su dio zaštićene kulturne, odnosno povijesne cjeline. “Trenutno je ugovoreno i isplaćeno 0 kn (0%)”, odgovaraju, bez krzmanja, na naš upit.

Radi se o uvjerljivo najlošijem rezultatu – ali iza nule postoji objašnjenje. Fond za obnovu poslao je, doznaje se, resornom ministarstvu prijedlog pravila kako će se odobravati i provoditi ti projekti “na prethodnu suglasnost”. Koju još nisu dobili.

U međuvremenu, Fond za obnovu novac za ove projekte isplaćuje iz svog budžeta, računajući da će ga nadoknaditi iz EU fonda kad dobiju traženu suglasnost Horvatovog resora. Javnost jako dobro zna da su Fond i Ministarstvo u, fino rečeno, napetim odnosima. Sada se to, izgleda, prelijeva i na korištenje europskog novca.

Problemi s radovima

S obzirom na trenutno stanje, logično je upitati se hoće li država do krajnjeg roka, koji se ubrzano približava, uspjeti iskoristiti pet milijardi kuna europskog novca. Sugovornici bliski Vladi uvjeravaju da će sredstva biti potrošena, čak i da bi za neke projekte, poput kulturne baštine, veći problem mogao biti nedostatak novca, pa se već spominju i drugi izvori financiranja, poput Nacionalnog fonda za oporavak.

No, stručnjak s kojim je Telegram neslužbeno razgovarao, a koji je vrlo dobro upućen u funkcioniranje EU fondova i Fonda solidarnosti, ističe da su rokovi toliko kratki da je već sada uvjeren da će Hrvatska uspjeti iskoristiti samo dio europskog novca. Posebno će u problemu biti oni korisnici koji su obveznici javne nabave, ako imaju ambicije ovim EU sredstvima pokriti i troškove radova, a ne samo papirologiju.

I sam je Horvat, uostalom, u lipnju govorio da kreće “bitka s vremenom” jer se novac mora potrošiti u roku 18 mjeseci (a osam ih je sada već prošlo). I iz njegovog ministarstva kažu da je “većina poziva objavljena prije relativno kratkog vremena”, a da “odobreni projektni prijedlozi najčešće uključuju izradu projekte dokumentacije te izvođenje radova, što oboje iziskuje značajno vrijeme”. Zato su isplate dosad “izvršene u manjem obujmu”.

Stručnjak: ‘Nema šanse’

Prema riječima našeg sugovornika, izrada projektno-tehničke dokumentacije, ako se radi o zahtjevnijim projektima, može potrajati i do šest mjeseci. Tek tada provodi se natječaj za radove. U najboljem slučaju, a to znači ako nema žalbi, za same radove nekim bi korisnicima moglo ostati tek pet do šest mjeseci. „Nema šanse“, kaže Telegramov sugovornik.

Možda je zato pravi trenutak da se počne razmišljati i o produženju rokova. Iz Bruxellesa su Telegramu svojedobno izričito tvrdili da to nije moguće jer takva opcija nije predviđena uredbom o uspostavi Fonda solidarnosti. Hrvatska, tvrde upućeni, možda ipak ima argumente jer je petrinjski potres, šest mjeseci nakon zagrebačkog, prouzročio dodatna oštećenja i u glavnom gradu.

Temeljem toga bi se eventualno moglo tražiti prolongiranje rokova. Da na kraju, kada podvučemo crtu – da parafraziramo premijera – ne bude razloga samo za kritike.