Iznio je tako jednom prilikom vrlo upečatljivu opservaciju kako je glavni problem Europske Unije to što nitko neće poginuti za Europsku Uniju. Hrvat će poginuti za Hrvatsku i Nijemac za Njemačku isto kao što će Talijan za Italiju ili Francuz za Francusku. Ali za Europsku Uniju neće poginuti ni Španjolac ni Slovenac.
U teoriji i u mirnodopsko vrijeme sve lijepo funkcionira. Dok se držite Friedmanove McDonald’s teorije sukoba (dvije države koje imaju McDonald’s nikad neće međusobno zaratiti) koja je opovrgnuta u veljači 2022., zvuči nevažno tko će za koga poginuti u nekom hipotetskom srazu.
Srećom, ne nose svi ratovi ljudske žrtve
Ali sad kad je rat na granicama Europske Unije već 500 dana, trebalo bi ipak razmisliti o tome. I ugodno je odmahivati na Russellovu definiciju domoljublja (“spremnost ubijati i biti ubijen zbog trivijalnih razloga”) dok nitko nikome ne prijeti ubijanjem, ali kako se postaviti kad su jedine opcije ubiti ili biti ubijen? Jer život je, opet prema Bertrandu Russellu, natjecanje da budete počinitelj, a ne žrtva.
Ne nose svi ratovi srećom ljudske žrtve, ima ih koji se odvijaju u pozadini pa ih istovremeno i vidimo i ne vidimo. Jedan takav je višegodišnji rat američkih mastodontskih tehno-kompanija protiv temeljnih ljudskih prava kako ih mi shvaćamo u Europi. GAFAM (Google, Apple, Facebook, Amazon, Microsoft) funkcionira po sistemu uzimanja što im treba i plaćanja kazni ako se baš mora.
Američki sustav općenito je kod “bijeloovratničkog” kriminala zauzeo pristup “bolje naplatiti koji dolar nego trpati ljude u zatvore”. Točno nula bankara završilo je u zatvoru zbog izazivanja financijske krize ili zbog pranja novca. Neke kazne s druge strane ipak jesu naplaćene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Amerikanka na ključnom mjestu u EU
Firme tog kalibra jednostavno budžetiraju kazne jer cost-benefit analiza kaže da će više zaraditi od primjerice zlouporabe osobnih podataka nego što će se zbog toga naplaćati kazni. I treba biti otvoren i reći da u tom konkretnom segmentu Europska Unija ratuje sa Sjedinjenim Američkim Državama.
A onda ta ista Europska Unija na ključno mjesto u Europskoj komisiji za stavljanje GAFAM kompanija pod kontrolu imenuje – Amerikanku. I to ne bilo koju već onu ulovljenu u sukobu interesa baš oko GAFAM kompanija.
Ako istražite koliko je ne-Amerikanaca u povijesti bilo imenovano na tako odgovorne funkcije u američkoj vladi, unatoč silnom trudu nećete uspjeti pronaći nijedno ime. Barack Obama kojeg uglavnom pamtimo kao pristojnog američkog predsjednika jer se takav zaključak nametne kad ga usporedite s njegovim prethodnikom i nasljednikom, jednako je oštar i gnjevan kao i ta dvojica kad su u pitanju interesi američkih tvrtki.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pobuna Francuza zbog imenovanja
Pa je tako 2015. u jednom intervjuu Europsku Uniju doslovno optužio za balvan-revoluciju kada je ustvrdio da su istrage koje je EU pokrenula o poslovanju Googlea i Facebooka ‘cestovne blokade’ kojima je cilj da europske firme sustignu američke. A osoba koja je nekidan imenovana na funkciju glavnog ekonomista u odjelu za tržišno natjecanje Europske komisije, Fiona Scott Morton je lobist GAFAM ekipe i bivša dužnosnica u Obaminoj administraciji.
Francuzi su se prvi pobunili, još se sve to događa taman oko Dana pada Bastilje kad su već poslovično nabrušeni pa su njihovi ministri Jean-Noël Barrot i Catherine Colonna zatražili hitno povlačenje takve odluke. I nema to nikakve veze s Fionom Scott Morton nego s time da Europska Unija još uvijek ne doživljava samu sebe državom.
Ona pravno gledano i nije država, ali bi se morala tako postavljati za potrebe međunarodnih odnosa. Jer ako samog sebe ne smatraš državom, neće te ni drugi. Trik je u tome što Europskom Unijom uglavnom ne kormilare pobornici pravca koji se u međunarodnim odnosima naziva realizam.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poprište stalnih sukoba za prevlast
Realisti stoje na poziciji da je svjetska scena poprište stalnih sukoba za prevlast, smatraju da oko toga treba biti racionalan i realan pa se s obzirom na to i postavljati prema drugima. Nasuprot njima su liberalisti koji se ufaju u Francisa Fukuyamu koji je zaključio da je s padom Sovjetskog Saveza liberalna demokracija izašla kao sigurni pobjednik i više je ništa ne može ugroziti jer je nastupio ‘kraj povijesti’.
To je zabavan misaoni eksperiment, ali na tome temeljiti politiku je u najmanju ruku samozavaravajuće. Nije problem ni griješiti, problem je iz greške ne naučiti pa srljati u novu. A liberalisti su zube polomili kod oslanjanja na Rusiju kao glavnog dobavljača energenata i sad opet propuštaju prepoznati opasnost od onog što je evidentno ovem lupo committere – pustiti vuka da čuva ovce. Imenovanje Scott Morton je još korak riskantnije – ovdje se angažira vuka da štiti ovce od drugih vukova.
Iz iste godine kad i Obamin dolazi još jedan važan intervju, onaj John McCaina, Obaminog protukandidata na američkim predsjedničkim izborima 2008. U proročanskom razgovoru u kojem je još prije osam godina predvidio rusku agresiju na Ukrajinu, McCain je govorio baš o europskoj ovisnosti o ruskim energentima i posljedičnom strahu od provociranja ruskog predsjednika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Imenovanje kao pokazivanje slabosti
“Ništa ne provocira Vladimira Putina više od pokazivanja slabosti”, rekao je McCain. I tako je sa svima. Imenovanje američke lobistice na važno mjesto u Europskoj komisiji nije ništa drugo doli pokazivanje slabosti koje će poslužiti kao poziv američkim kompanijama da dodatno zagrabe u europska prava.
Imenovanje Scott Morton dolazi uz snažnu podršku Margrethe Vestager, europske povjerenice za tržišno natjecanje koja je na toj funkciji već gotovo 10 godina bez značajnijeg uspjeha. Iako je pokrenula više postupaka protiv velikih američkih kompanija, onaj najzvučniji protiv Applea završio je fijaskom nakon što je Sud Europske Unije srušio njenu odluku odlučivši da Apple ipak ne mora platiti 13 milijardi eura kazne.
Vestager se može podičiti tek gašenjem jednog europskog avioprijevoznika, Cyprus Airwaysa koji je nakon njene naredbe o vraćanju 65 milijuna eura državnih potpora Cipru jednostavno bankrotirao i na ulice poslao 550 radnika… Europljana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Scott Morton odustala zbog pritiska
U međuvremenu je zbog jakog pritiska Scott Morton sama odustala, ali se u konačnici sve svodi na ovakav profil EU vođe poput Vestager – boomer (i pokoji Generation X) koji ne zna apdejtati sustav pa mu na desktopu stoje isti folderi u koje je ljude, odnose i događaje pospremio onomad kad je kompjuter naučio koristiti i odonda to nije revidirao.
Ili riječima George Bernard Shawa – “Najrazumnija osoba koju poznajem je moj krojač. To je jedini čovjek koji mi svaki put kad me vidi iznova uzme mjeru. Svi ostali se ravnaju prema starim mjerama i očekuju od mene da u njih stanem”.
Ako EU uskoro ne izmjeri svijet nanovo, svijet bi mogao uzeti mjeru Europskoj Uniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
EU u srazu protiv američkih divova srlja u golemu grešku, sličnu onoj koju je napravila s Putinom
EU je protiv Putina pokazao slabost, što ponovno radi u srazu protiv američkih megakompanija
Europska unija pravno gledano i nije država, ali bi se morala tako postavljati za potrebe međunarodnih odnosa. Jer ako samog sebe ne smatraš državom, neće te ni drugi. Ako EU uskoro ne izmjeri svijet nanovo, svijet bi mogao uzeti mjeru Europskoj Uniji
Na poslijediplomskom studiju diplomacije jedan od nastavnika bio mi je profesor Dejan Jović. Mislim da se on i ja nismo uspjeli složiti niti oko toga je li vani dan ili noć, ali unatoč tome smatram ga vrlo zanimljivim predavačem.
Iznio je tako jednom prilikom vrlo upečatljivu opservaciju kako je glavni problem Europske Unije to što nitko neće poginuti za Europsku Uniju. Hrvat će poginuti za Hrvatsku i Nijemac za Njemačku isto kao što će Talijan za Italiju ili Francuz za Francusku. Ali za Europsku Uniju neće poginuti ni Španjolac ni Slovenac.
U teoriji i u mirnodopsko vrijeme sve lijepo funkcionira. Dok se držite Friedmanove McDonald’s teorije sukoba (dvije države koje imaju McDonald’s nikad neće međusobno zaratiti) koja je opovrgnuta u veljači 2022., zvuči nevažno tko će za koga poginuti u nekom hipotetskom srazu.
Srećom, ne nose svi ratovi ljudske žrtve
Ali sad kad je rat na granicama Europske Unije već 500 dana, trebalo bi ipak razmisliti o tome. I ugodno je odmahivati na Russellovu definiciju domoljublja (“spremnost ubijati i biti ubijen zbog trivijalnih razloga”) dok nitko nikome ne prijeti ubijanjem, ali kako se postaviti kad su jedine opcije ubiti ili biti ubijen? Jer život je, opet prema Bertrandu Russellu, natjecanje da budete počinitelj, a ne žrtva.
Ne nose svi ratovi srećom ljudske žrtve, ima ih koji se odvijaju u pozadini pa ih istovremeno i vidimo i ne vidimo. Jedan takav je višegodišnji rat američkih mastodontskih tehno-kompanija protiv temeljnih ljudskih prava kako ih mi shvaćamo u Europi. GAFAM (Google, Apple, Facebook, Amazon, Microsoft) funkcionira po sistemu uzimanja što im treba i plaćanja kazni ako se baš mora.
Američki sustav općenito je kod “bijeloovratničkog” kriminala zauzeo pristup “bolje naplatiti koji dolar nego trpati ljude u zatvore”. Točno nula bankara završilo je u zatvoru zbog izazivanja financijske krize ili zbog pranja novca. Neke kazne s druge strane ipak jesu naplaćene.
Amerikanka na ključnom mjestu u EU
Firme tog kalibra jednostavno budžetiraju kazne jer cost-benefit analiza kaže da će više zaraditi od primjerice zlouporabe osobnih podataka nego što će se zbog toga naplaćati kazni. I treba biti otvoren i reći da u tom konkretnom segmentu Europska Unija ratuje sa Sjedinjenim Američkim Državama.
A onda ta ista Europska Unija na ključno mjesto u Europskoj komisiji za stavljanje GAFAM kompanija pod kontrolu imenuje – Amerikanku. I to ne bilo koju već onu ulovljenu u sukobu interesa baš oko GAFAM kompanija.
Ako istražite koliko je ne-Amerikanaca u povijesti bilo imenovano na tako odgovorne funkcije u američkoj vladi, unatoč silnom trudu nećete uspjeti pronaći nijedno ime. Barack Obama kojeg uglavnom pamtimo kao pristojnog američkog predsjednika jer se takav zaključak nametne kad ga usporedite s njegovim prethodnikom i nasljednikom, jednako je oštar i gnjevan kao i ta dvojica kad su u pitanju interesi američkih tvrtki.
Pobuna Francuza zbog imenovanja
Pa je tako 2015. u jednom intervjuu Europsku Uniju doslovno optužio za balvan-revoluciju kada je ustvrdio da su istrage koje je EU pokrenula o poslovanju Googlea i Facebooka ‘cestovne blokade’ kojima je cilj da europske firme sustignu američke. A osoba koja je nekidan imenovana na funkciju glavnog ekonomista u odjelu za tržišno natjecanje Europske komisije, Fiona Scott Morton je lobist GAFAM ekipe i bivša dužnosnica u Obaminoj administraciji.
Francuzi su se prvi pobunili, još se sve to događa taman oko Dana pada Bastilje kad su već poslovično nabrušeni pa su njihovi ministri Jean-Noël Barrot i Catherine Colonna zatražili hitno povlačenje takve odluke. I nema to nikakve veze s Fionom Scott Morton nego s time da Europska Unija još uvijek ne doživljava samu sebe državom.
Ona pravno gledano i nije država, ali bi se morala tako postavljati za potrebe međunarodnih odnosa. Jer ako samog sebe ne smatraš državom, neće te ni drugi. Trik je u tome što Europskom Unijom uglavnom ne kormilare pobornici pravca koji se u međunarodnim odnosima naziva realizam.
Poprište stalnih sukoba za prevlast
Realisti stoje na poziciji da je svjetska scena poprište stalnih sukoba za prevlast, smatraju da oko toga treba biti racionalan i realan pa se s obzirom na to i postavljati prema drugima. Nasuprot njima su liberalisti koji se ufaju u Francisa Fukuyamu koji je zaključio da je s padom Sovjetskog Saveza liberalna demokracija izašla kao sigurni pobjednik i više je ništa ne može ugroziti jer je nastupio ‘kraj povijesti’.
To je zabavan misaoni eksperiment, ali na tome temeljiti politiku je u najmanju ruku samozavaravajuće. Nije problem ni griješiti, problem je iz greške ne naučiti pa srljati u novu. A liberalisti su zube polomili kod oslanjanja na Rusiju kao glavnog dobavljača energenata i sad opet propuštaju prepoznati opasnost od onog što je evidentno ovem lupo committere – pustiti vuka da čuva ovce. Imenovanje Scott Morton je još korak riskantnije – ovdje se angažira vuka da štiti ovce od drugih vukova.
Iz iste godine kad i Obamin dolazi još jedan važan intervju, onaj John McCaina, Obaminog protukandidata na američkim predsjedničkim izborima 2008. U proročanskom razgovoru u kojem je još prije osam godina predvidio rusku agresiju na Ukrajinu, McCain je govorio baš o europskoj ovisnosti o ruskim energentima i posljedičnom strahu od provociranja ruskog predsjednika.
Imenovanje kao pokazivanje slabosti
“Ništa ne provocira Vladimira Putina više od pokazivanja slabosti”, rekao je McCain. I tako je sa svima. Imenovanje američke lobistice na važno mjesto u Europskoj komisiji nije ništa drugo doli pokazivanje slabosti koje će poslužiti kao poziv američkim kompanijama da dodatno zagrabe u europska prava.
Imenovanje Scott Morton dolazi uz snažnu podršku Margrethe Vestager, europske povjerenice za tržišno natjecanje koja je na toj funkciji već gotovo 10 godina bez značajnijeg uspjeha. Iako je pokrenula više postupaka protiv velikih američkih kompanija, onaj najzvučniji protiv Applea završio je fijaskom nakon što je Sud Europske Unije srušio njenu odluku odlučivši da Apple ipak ne mora platiti 13 milijardi eura kazne.
Vestager se može podičiti tek gašenjem jednog europskog avioprijevoznika, Cyprus Airwaysa koji je nakon njene naredbe o vraćanju 65 milijuna eura državnih potpora Cipru jednostavno bankrotirao i na ulice poslao 550 radnika… Europljana.
Scott Morton odustala zbog pritiska
U međuvremenu je zbog jakog pritiska Scott Morton sama odustala, ali se u konačnici sve svodi na ovakav profil EU vođe poput Vestager – boomer (i pokoji Generation X) koji ne zna apdejtati sustav pa mu na desktopu stoje isti folderi u koje je ljude, odnose i događaje pospremio onomad kad je kompjuter naučio koristiti i odonda to nije revidirao.
Ili riječima George Bernard Shawa – “Najrazumnija osoba koju poznajem je moj krojač. To je jedini čovjek koji mi svaki put kad me vidi iznova uzme mjeru. Svi ostali se ravnaju prema starim mjerama i očekuju od mene da u njih stanem”.
Ako EU uskoro ne izmjeri svijet nanovo, svijet bi mogao uzeti mjeru Europskoj Uniji.