EU želi marginalizirati ulogu dolara i nametnuti euro; to je, bojimo se, posve nerealna ambicija
Europska komisija kreće u valutni rat, želi spriječiti američke pritiske na europsko gospodarstvo
Europska komisija predložila je u srijedu radikalne mjere kako bi se smanjila ovisnost Europske unije o američkom dolaru. U Bruxellesu tvrde da je ta odluka donesena kako bi se “poboljšala sposobnost EU u vođenju vlastite, neovisne vanjske politike te kako bi se izbjegle negativne posljedice izravnih i sekundarnih američkih sankcija koje Washington nameće cijelom nizu zemalja”. Komisija je također istaknula kako njeni planovi dolaze “u vrijeme kad aktualni svjetski trendovi, pojava novih gospodarskih sila te ubrzani razvoj novih tehnologija naprosto zahtijevaju promjene te formiranje raznolikijeg, multipolarnog sustava u kojemu će djelovati nekoliko globalnih valuta”.
Europska komisija objasnila je u priopćenju kako “nedavne jednostrane akcije trećih država, kao u slučaju nametanja sankcija Iranu, zajedno s nedavnim izazovima koji su se pojavili u globalnoj trgovini, predstavljaju poziv na buđenje europskog ekonomskog i monetarnog suvereniteta”. Tako se, eto, Europska unija napokon odlučila suprotstaviti sve agresivnijoj i posesivnijoj politici američkog predsjednika Donalda Trumpa. Da bi u tome uspjela odlučila je krenuti u pravi valutni rat protiv dolara, a samim time i protiv dominacije te pretjeranog političkog i ekonomskog utjecaja Washingtona.
Novi sustav valuta
Prvi korak je jačanje međunarodne pozicije eura kako bi Bruxelles postao manje zavisan od SAD-a čime bi se omogućilo članicama EU da se efikasnije odupru sve beskompromisnijim nastojanjima Washingtona da se nametne kao neprikosnoveni vladar i glavni svjetski policijac. Zbog toga EU želi najprije ublažiti takozvane “pretjerane povlastice” koje uživa američki dolar kojega Bijela kuća koristi za ostvarenje svojih vanjskopolitičkih ciljeva i interesa.
EU također namjerava progurati model multipolarnog sustava globalnih valuta kako bi se poboljšala otpornost međunarodnog financijskog tržišta te europsko i svjetsko gospodarstvo učinilo manje podložnim šokovima iz SAD-a. Među ostalim, Bruxelles više ne krije namjeru da maksimalno poveća upotrebu eura u plaćanju energenata, prije svega nafte i plina u trgovini s trećim zemaljama, kao i stvaranje referentnih cijena za sirovu naftu u eurima. Budući je EU jedan od najvećih svjetskih uvoznika energije, taj plan uklapa se u nastojanja da se provede “dedolarizacija” svjetskog gospodarstva.
EU najveći uvoznik energije
Preporuke Komisije, tvrdi se u Bruxellesu, “nastoje smanjiti rizik od poremećaja opskrbe energijom zbog djelovanja trećih zemalja,” u konkretnom slučaju SAD-a, “povećati atraktivnost trgovanja i određivanja cijena u eurima te pomoći u poticanju potpuno integriranog sustava plaćanja.” EU je inače najveći uvoznik energije na svijetu, a godišnje troši na uvoz nafte više od 300 milijardi eura. Europska komisija također predlaže da se sva tehnička pomoć tvrtkama u Africi, ali i u drugim dijelovima svijeta, daje u eurima.
Takvi prijedlozi Europske komisije bili su neizbježni, moglo bi se reći i iznuđeni, jer je ona obvezna zaštititi svoje kompanije, banke i financijske instuitucije od samovolje Washingtona te pogotovo od njegovih optužbi da podupiru međunarodni terorizam. Pri tomu, dakako, Bijela kuća uopće ne dovodi u pitanje svoju potporu Saudijskoj Arabiji koja je izvršila agresiju na Jemen, premda je upravo to pravi primjer državnog terorizma.
Nerealne ambicije s eurom
U Washingtonu nisu do sada pokazali pretjeranu zabrinutost zbog takvih poteza Bruxellesa jer prevladava uvjerenje da ta akcija, zbog čvrste pozicije dolara, nema nikakvih šansi na uspjeh te je unaprijed osuđena na propast. Smatra se također da je nemoguće marginalizirati ulogu dolara koji je duboko ukorijenjen u svjetsko gospodarstvo pa će se euro, u svojim nerealnim ambicijama, vrlo brzo susresti s nepremostivim gospodarskim i političkim preprekama. Pierre Moscovici, povjerenik EU za gospodarska pitanja objasnio je novinarima: “Šira upotreba eura u globalnom gospodarstvu jamči bolju zaštitu europskih građana i tvrtki od vanjskih šokova i pomoći će stvaranju puno fleksibilnijeg međunarodnog financijskog i monetarnog sustava. ”
Neposredni povod za takvu odluku Europske komisije bile su sankcije koje su SAD uvele protiv Irana zbog kojih su se brojne europske tvrtke morale povući iz te zemlje. Predsjednik Trump im je u protivnom zaprijetio najoštrijim kažnjavanjem. Zbog toga je EU odlučila uspostaviti institucionalni mehanizam zaštite kompanija i banaka iz EU kojima prijete sankcije SAD. Bruxelles naprosto želi stvoriti uvjete da ulaganja tvrtki i banaka iz EU budu izvan dosega jurisidikcija Washingtona, odnosno da im se ne mogu nametnuti američke sekundarne sankcije. Naime, SAD je odlučio nametnuti sankcije svakoj tvrtki ili banci koja na izravan ili posredan način posluju s iranskim kompanijama ili financijskim institucijama.
S Iranom posluje samo Indija
Odmah nakon što je američki predsjednik Donald Trump najavio sankcije protiv Irana te kažnjavanje tvrtki koje će nastaviti poslovati s tom zemljom, europski političari otvoreno su se suprotstavili takvim jednostranim američkim akcijama. Čak su počeli poticati europske tvrtke da nastave surađivati s kompanijama iz Irana jer, kako je objašnjeno u Bruxellesu, Teheran poštuje ugovor o zabrani proizvodnje nuklearnog oružja, JCPOA, koji je potpisao još s administracijom Baracka Obame.
Unatoč tim izjavama, na kraju se većina europskih političara povukla jer je je prevagnula neumoljiva računica koja pokazuje da članice EU ostvaruju golemu trgovinsku razmjenu sa SAD-om te je to nemoguće ignorirati. Zbog toga su brojne europske kompanije, od osiguravajućih društava do proizvođača automobila, već prestale poslovati s Iranom. Jedino se Indija odlučno suprotstavila jednostranom uvođenju sankcija te je kao glavna uvoznica iranske nafte objavila da ona “slijedi samo sankcije koje donosi UN, a ne jednostrane sankcije pojedinih država”.
Trump ugrožava ekonomski poredak
Iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Zarif potvrdio je kako Teheran pregovara s Bruxelleom o modalitetima buduće suradnje na temeljima najnovije inicijative Europske komisije. Richard Nephew, stručnjak za sankcije u bivšoj administraciji Baracka Obame, izjavio je u Londonu kako će “ono što slušamo iz Rusije, Kine i Europe o pronalaženju alternativnih sustava plaćanja u konačnici biti prilično štetno za opću globalizaciju i ekonomsku integraciju, ali i za funkciju sankcija kao političkog i ekonomskog alata SAD-a.” Pri tomu Nephew, dakako, nije spominjao cijeli niz poteza koji je povukao predsjednik Trump, a koji su i te kako ugrozili dosadašnji svjetski ekonomski poredak koji je jamčio kakvu takvu ravnopravnost.
Koliko su štete američke sankcije Iranu nanijele europskim tvrtkama najbolje pokazuje primjer francuskog naftnog giganta Totala koji se morao povući iz posla u Iranu vrijednog milijarde dolara. Taj novac trebalo je uložiti u razvoj programa South Pars 11, kojim je bila predviđena eksploatacija daleko najvećeg svjetskog prirodnog plinskog polja, koji se nalazi s obje strane granice između Irana i Katara. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), na tom polju nalazi se oko 51 trilijun kubičnih metara prirodnog plina. Prije nego je Total napustio Iran, ta francuska tvrtka imala je 50,1 posto dionica u tom projektu i bila je njezin operator, dok je kineska kompanija CNPC posjedovala 30 posto, a Petropars, podružnica Nacionalne iranske naftne kompanije (NIOC), zadržala je ostatak od 19,9 posto. Nakon što se Total povukao, i tako izgubio stotine milijuna dolara, njegov udio odmah je otkupila kineska naftna kompanije CNPC.
Tvornica Peugeot prošle je godine prodala u Iranu 445.000 automobila te je potpisala sporazum s tvrtkom Iran Khodro Industrial Group o izgradnji tvornice za proizvodnju svojih automobila u Iranu. No, i Peugeot se u strahu od američkih sankcija morao povući s obećavajućeg iranskog tržišta. Čak se i ruski naftni div Lukoil prepao pa je prestao s iranskim naftnim kompanijama tražiti naftu u toj zemlji. Iz Irana su također od straha zbog američke odmazde morale otići njemačke tvrtke Allianz osiguranje i Siemens, danski tankerski operator naftnih derivata Maersk Tankers te talijanska naftna kompanije Eni. Svi su oni pri tomu izgubili golemo iransko tržište te stotine milijuna dolara.