Europa se ozbiljno obračunava s govorom mržnje. Izdvojili smo nekoliko posljednjih slučajeva

Kyenge zadovoljna presudom

U listopadu prošle godine ukinut mu je zastupnički imunitet jer je prije četiri godine u jednom radio intervju kazao da je Italija ima “bonga bonga vladu, koja želi promijeniti zakone o državljanstvu” te da Kyenge “pokušava nametnuti Italiji svoje plemenske tradicije iz Konga”. Borghezio je također rekao da je Kyenge dobra kućanica, ali ne i ministrica u vladi. Zaključio je kako je Kyenge, oftamologinja koja je bila zaposlena kao liječnica u nacionalnoj zdravstvenoj službi, oduzela posao jednom talijanskom liječniku.

Cecile Kyenge rođena je u Demokratskoj Republici Kongo, a postala je prva crnkinja ministrica u Italiji u vladi Enrika Letta 2013. godine. Nakon Borghezijeva vrijeđanja, Kyenge postala je meta rasnih uvreda i prijetnji smrću na društvenim medijima. Nakon izricanja presude, Kyenge je izjavila kako je zadovoljna jer odluka suda pokazuje kako je “rasizam zločin, a ne političko mišljenje”. Kyenge je rekla da su mnoge poruke podrške potvrdile da Italija nije “rasistička zemlja” te je izrazila nadu da će sudska odluka imati širi utjecaj i da će pokazati da “neke ideje, poput rasne mržnje, nemaju mjesta u našim institucijama”.

Mora prodati stan kako bi platio kaznu

“Rasna mržnja nikada ne može biti instrument političke borbe”, napisala je te zaključila kako to ne doživljava kao osobnu pobjedu, već kao snažan odgovor i poruku da je društvo spremno boriti se protiv rasne mržnje. “Kazna označava liniju koja se ne može prijeći. Činjenica da je Europski parlament ukinuo imunitet pokazuje da svatko mora snositi odgovornost za ono što kaže”, zaključila je Kyenge. Inače, Borghezio je na svojoj Facebook stranici napisao da su “Afrikanci različiti, da pripadaju etničkoj pripadnosti koja je mnogo drugačija od naše i oni nisu stvoreni od velikih gena”.

Svojedobno je Borghezio izjavio kako se slaže s dijelovima manifesta Andersa Breivika koji je 2011. šokirao Norvešku kad je na godišnjem ljetnom kampu udruge mladih Laburističke stranke na otoku Utoji, ubio 77 ljudi. Zbog toga je Borghezio bio na kratku suspendiran iz Sjeverne lige, ali je ubrzo primljen natrag. Borghezio je pak kazao novinarima da je žrtva progona demokratskih stranaka u Europskom parlamentu i kako je tom presudom prekršeno njegovo pravo da kao oporbeni zastupnik kritizira ministre u vladi. Požalio se također da mu je izrečena iznimno visoka kazna te da zbog toga morati prodati svoj stan kako bi skupio dovoljno novca.

Dvadeset presuda zbog online vrijeđanja

Isti dan kad je izrečena presuda Borgheziju u Milanu, sud u Nizozemskoj osudio je 20 osoba zbog seksističkog i rasističkog online govora mržnje. Svi oni vrijeđali su na rasnoj osnovi 46-godišnju Sylvane Simons, rođenu u Surinamu i odraslu u Nizozemskoj. Te presude protiv osoba koje su vrijeđale crnu političarku mnogi doživljavaju kao obranu vjerodostojnosti kulture tolerancije u Nizozemskoj. Iako je Sylvane Simons primila više od 40.000 poruka s uvredama i prijetnjama, sud se usredotočio na procesuiranje onih koji su pisali najgore komentare i čiji su identiteti mogli biti utvrđeni.

Jedan optuženik, koji je kažnjen s 80 sati rada u javnoj službi, proglašen je krivim za digitalno dodavanje fotografije lica Simons na videozapis Ku Klux Klana na kojem su prikazuje linčovanje crnaca. Od 20 optuženika, četvorica su osuđena na službu u zajednici, a njih 16 kažnjeno je novčanim kaznama od 150 do 450 eura. Jedan optuženik rekao je novinaru dnevnika De Volkskrantda da će se žaliti na odluku suda jer prijetnje na internetu nisu usporedive s prijetnjama iz stvarnog života. Sud je istaknuo kako je u Nizozemskoj sloboda mišljenja i govora zaista iznimno velika, osobito kada se raspravlja o bitnim društvenim pitanjima, no kad se izriču uvrede, prijetnje ili pozivi na pobunu i diskriminaciju, tada to postaje kazneno djelo.

Sud je dodao kako se nadao da će kazne imati “efekt odvraćanja”. Simons je bila televizijska i radio komentatorica, napisala je nekoliko knjiga, a u svjedočenju pred sudom kazala je kako je postala meta online napada nakon što je objavila svoju kandidaturu za pro-imigrantsku stranku Denk. Nešto kasnije, Simons je osnovala svoju stranku, koja na izborima u ožujku nije izborila ulazak u parlament. Komentirajući presudu, Simons je kazala “kako su sada postavljeni pravni okviri unutar kojeg se mogu voditi javne rasprave”.

Specijalna jedinica protiv etničke netrpeljivosti

U Slovačkoj je pak nedavno osnovana specijalna policijska jedinica kojoj je zadaća istraživanje širenja etničke i vjerske mržnje na društvenim mrežama te zlostavljanja građana. U jednoj od prvih operacija prošlog mjeseca, policija je upala u Parlament te zatražila pretraživanje ureda zastupnika Stanislava Mizika. On je je optužen da je omalovažavao Židova i Rome na Facebook postovima. To je međutim tek jedan od desetak slučajeva kojim se bavi ta posebna policijska jedinica. Nedavno je desetak političara i javnih osoba, korisnika društvenih mreža, istraženo ili optuženi za poticanje vjerske ili etničke mržnje.

Sve to događa se u okviru vladine kampanje za zaustavljanje diivljanja ekstremnih nacionalista koji se sve više doživljavaju kao ozbiljna opasnost nacionalnoj sigurnosti. Velik dio vladine kampanje protiv govora mržnje usmjerio se na Narodnu stranku – Našu Slovačku, koja ne krije nostalgiju za četrdesetim godinama prošlog stoljeća kada je Slovačka bila saveznica nacističke Njemačke i kada je njezina vlada podržavala Adolfa Hitlera u njegovim tezama o rasnoj čistoći. Ta stranka osvojila je 14 zastupničkih mjesta na parlamentarnim izborima prošlog prosinca.

Negiraju holokust i vrijeđaju Rome

Na svojim Facebook stranicama ti političari negiraju holokaust, Rome nazvaju parazitima, a predlažu i permanentno zastrašivanje muslimana. Slovački dužnosnici tvrde da korištenje policije, sudova i drugih državnih agencija za ograničavanje zapaljivog govora mržnje pomaže u sprečavanju nasilja, premda istodobno dovodi do novih zloupotreba javne riječi jer se daje potpora optuženima. “Zlodjela govora mržnje postala su vrlo problematična za nas”, izjavila je ministrica pravosuđa Lucia Zitnanska. “Ekstremisti krajnje desnice danas su, naravno, postali najsnažniji branitelji slobode govora u Slovačkoj.”

Posebno je teško, upozoravaju stručnjaci, podvući crtu između očuvanja slobode govora i sprječavanja veličanja slovačke mračne prošlosti iz doba nacističke vladavina koja je završila u krvoproliću. Nedavno je jedan dnevni list angažirao pravne stručnjake kako bi utvrdili je li slogan Narodne stranke – Naša Slovačka – suprotan slovačkim zakonima koji zabranjuju prikazivanje ili javno korištenje nacističkih simbola. Slogan je, zajedno s podignutom desnom rukom na pozdrav, koristila slovačka policija iz nacističke ere koja je odigrala ključnu ulogu u transportu oko 70.000 Židova, Roma i disidenata nacističkim logorima koncentracije.

Stručnjaci su zaključili da je slogan legalan – sve dok se desna ruka ne podigne. Objasnili su takođe da je ikona stranke, koja nalikuje policijskoj znački iz nacističke ere, još uvijek na pregledu. Radovan Branik, analitičar političkih rizika u konzultantskom društvu Globesec istakao je kako je na pomolu ozbiljan društveni sukob. “Neke vrste nasilja zasigurno će se uskoro pojaviti u Slovačkoj i pitanje je kako će sve to završiti”, rekao je.