Europa se odriče ruske nafte. Što za nas i ostale Europljane znači ovaj povijesni potez
Oko novih sankcija moraju se usuglasiti zemlje članice EU koje odlučuju jednoglasno
Europa više ne želi rusku naftu: Europska komisija predstavila je danas nove sankcije protiv Rusije koje, kako se i očekivalo, uključuju naftni embargo. Nakon što je već ranije dogovorila zabranu uvoza ruskog ugljena, Europska unija još je korak bliže da se u potpunosti odrekne energenata iz Rusije, o kojima su europske zemlje već desetljećima ovisne.
Novi paket sankcija, koji je jutros predstavila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, predviđa više mjera protiv Putinove vlasti: isključivanje najveće ruske banke, Sberbank, iz SWIFT-a, zabranu emitiranja za još tri ruska TV kanala u EU, zabranu lobiranja za ruske kompanije. No, dio koji se tiče nafte najznačajniji je dio ovog paketa, politički i ekonomski.
Finally, we now propose a ban on Russian oil.
Let´s be clear: it will not be easy.
But we simply have to work on it.We will make sure that we phase out Russian oil in an orderly fashion.
To maximise pressure on Russia, while minimizing the impact on our economies pic.twitter.com/fH2wuKN5t2
— Ursula von der Leyen (@vonderleyen) May 4, 2022
Postupni embargo na naftu
Europska komisija predlaže da se zabrana na uvoz sirove nafte i naftnih prerađevina uvodi postupno. Za sirovu naftu u roku od šest mjeseci, a za naftne prerađevine do kraja godine. Von der Leyen nije spominjala nikakav poseban status za članice koje su najovisnije o opskrbi iz Rusije, ali Reuters javlja da će Mađarska i Slovačka moći nastaviti uvoziti rusku naftu do kraja 2023. godine, temeljem već potpisanih ugovora.
Radi se o očekivanom ustupku za ove dvije države koje se pretežno oslanjaju na rusku naftu. U Slovačkoj je lani udio ruske nafte u ukupnom uvozu bio 96 posto, a u Mađarskoj 58 posto. Vlada mađarskog premijera Viktora Orbana u više je navrata javno odbacivala ideju o europskom energetskom embargu.
Odluku o sankcijama donose zemlje članice – jutrošnja prezentacija prijedlog je EU administracije – a odlučuje se jednoglasno. Drugim riječima, protivljenje bilo koje članice može stopirati uvođenje novih sankcija. Ovim iznimkama u Bruxellesu očito žele spriječiti veto. Ostaje, međutim, pitanje je li time otvoren put za nove iznimke – Češka je, primjerice, već najavila da će tražiti dulje izuzeće iz europskog embarga. To potvrđuje da su nove sankcije za europske vlade politički osjetljive.
Politička i ekonomska korist
S druge strane, dogovor oko naftnog embarga nosi i određenu političku dobit za Europsku uniju. Od početka rata u Ukrajini, EU je pod golemim političkim pritiskom zbog milijardi eura koje šalje Vladimiru Putinu, plaćajući ruski ugljen, naftu i plin. Ugljen je obuhvaćen prošlim paketom sankcija, EU će ga prestati uvoziti od kolovoza, ali radi se o relativno malom financijskom učinku od četiri milijarde eura godišnje.
Najveći profit ruska država ostvaruje od prodaje nafte i plina, što pomaže Putinu financirati i rat u Ukrajini. Zbog toga je embargo na naftu – od čije prodaje na svjetskim tržištima je Rusija lani zaradila triput više nego od plina – politički i ekonomski najbitniji dio novih sankcija. Politički: EU se više neće nalaziti u suludoj situaciji da s jedne strane obilno financira Putina, a s druge mu nameće sve teže sankcije. Ekonomski: Putinova politička i vojna mašina ostaje bez, procjenjuje se, oko 260 milijuna eura dnevno.
Rizici za EU gospodarstvo
Ovaj dugo najavljivani korak EU-a nije, međutim, bez rizika. Utjecat će na cijene nafte, što znači s jedne strane, na prihode od njezine prodaje, a s druge, vrlo vjerojatno, i na cijene općenito, u trenutku kada je inflacija u EU već visoka. Na moguće rizike upozorava i Simone Tagliapietra, energetski stručnjak, suradnik briselskog think tanka Bruegel.
“The EU gradual embargo on Russian oil is a risky bet, as in the short term it might leave Russian revenues high while implying negative consequences for the EU and global economy in terms of higher prices” said Simone Tagliapietra of Bruegel. https://t.co/CvcC4aMeTK
— Simone Tagliapietra (@Tagliapietra_S) May 4, 2022
„Postupni EU embargo na rusku naftu rizičan je potez jer bi kratkoročno ruski prihodi mogli ostati visoki, dok istovremeno može doći do negativnih posljedica za EU i globalno gospodarstvo, u smislu viših cijena“, procjenjuje Tagliapietra. Uz to, smatra, postoji i rizik za Rusija uzvrati na drugom energentu, prirodnom plinu.
Hoće li Moskva uzvratiti?
Da, dakle, iz Moskve, kao protumjeru, prekinu opskrbu tim energentom o kojem su europske države jako ovisne i o čijoj zabrani se još ne raspravlja. Rusija je nedavno zaustavila isporuku plina Poljskoj i Bugarskoj, ali razlog je bila njihova odluka da neće pristati na Putinov uvjet da plin plaćaju u rubljima.
Kada bi ruski plin u potpunosti prestao stizati u EU, to bi europska gospodarstva snažno pogodilo. Ali bi to bio udar i za Rusiju koja osjeća ekonomske posljedice zapadnih sankcija, pa je diskutabilno jesu li se u takvim okolnostima spremni odreći milijunskih iznosa dnevno od prodaje plina državama EU-a.
Povijesna odluka EU-a
Naftni embargo, kako se očekuje, utjecat će na porast cijene nafte na svjetskim tržištima – i prije nego što se počne primjenjivati – o čemu je nedavno govorila američka ministrica financija Janet Yellen. Skuplja nafta znači da Rusija može zarađivati više na istim, pa čak i manjim količinama. Teško je, međutim, zasad procijeniti može li Rusija od rasta cijena nafte profitirati toliko da nadoknadi gubitak tržišta EU-a.
Rast cijena energenata, pak, potiče i inflaciju, što znači da bi se Europljani mogli suočiti s još poskupljenja. Ako se to dogodi, europske vlade morat će pripremiti nove mjere kojima će obuzdati rast cijena ili olakšati građanima i poduzećima da se s time nose.
Sve potencijalne reperkusije članice EU-a ukalkulirale su u intenzivne rasprave o naftnom embargu koje upravo ulaze u finiš i koje EU dovode korak bliže do odluke, do prije nekoliko mjeseci posve nezamislive: prekida desetljeća ovisnosti o ruskim energentima.