Nekad je nužno odabrati stranu

Europski embargo na rusku naftu nova je šansa za Hrvatsku da raskine vazalni odnos prema Mađarskoj

Viktor Orban i Mađarska danas su 'crna ovca' Europske unije, Hrvatska može tu činjenicu iskoristiti

Ruska agresija na Ukrajinu i njene izravne posljedice dovele su u pitanje nastavak mađarske ekspanzionističke politike zasnovane na ruskoj nafti i plinu, ili drugim riječima Hrvatska je dobila još jednu priliku da prestane provoditi energetsku politiku u funkciji mađarskih i ruskih interesa

Prije nekoliko dana mađarski premijer Viktor Orban privukao je pažnju hrvatske javnosti još jednim nebuloznim nacionalističkim ispadom. U javnome lamentiranju na mađarskome radiju o europskome embargu na rusku naftu požalio se na “otimanje mora i luka” zbog čega Mađarska sada “ne može uvoziti naftu tankerima.”

Tu krajnje stupidnu izjavu dodatno je potvrdio mađarski državni tajnik za informiranje Tamas Menczer nazvavši je “povijesnom činjenicom” te smo se tako još jednom vratili u vrijeme Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. godine i Riječke krpice koja Orbanu i njegovome državnom tajniku čak i danas predstavlja povijesni dokaz o ugarskoj Rijeci.

U Hrvatskoj i Mađarskoj nagodba je od samoga svoga sklapanja bila različito tumačena, upravo onako kao što je lucidno opisuje Miroslav Krleža 1935. godine nazvavši je “nagodbenom autonomijom” koja je bila “svojevrsna hrvatska negacija državotvorne mađarske negacije.”

‘Orbanovu izjavu o otimanju mora i luka treba shvatiti kao trolanje’

Prema zadnjemu popisu stanovništva u Austro-Ugarskoj održanom 1910. u Rijeci je samo 7,3 posto stanovnika kao svoj materinji jezik navelo mađarski pa Orbanova izjava o “otimanju mora i luka” treba biti shvaćena ponajviše kao “trolanje” domaće javnosti. Pažljivo građena mađarska energetska strategija bazirana na ruskoj nafti i plinu te mađarskoj dominaciji na tržištima nafte i naftnih derivata Hrvatske i Slovačke raspala se zbog tektonskih promjena prouzročenih ruskom agresijom na Ukrajinu.

Viktor Orban pobijedio je na nedavnim parlamentarnim izborima zahvaljujući i limitiranju cijena naftnih derivata te je tako ovoga tjedna litra Eurosupera 95 u Mađarskoj bila 9,43 kune, a u Hrvatskoj 13,24 kune. Razlika od 40 poto posljedica je i mađarskih kupovina ruske nafte uz diskont od 30 posto na trenutačnu tržišnu cijenu.

Ta se nafta doprema naftovodom “Družba” do rafinerije MOL-a u Szazhalombatti, pa zbog toga Viktor Orban podržava uvođenje europskoga embarga samo na rusku naftu koja se prevozi tankerima, ali ne i na onu koja se doprema naftovodima.

‘U cjenkanju s Bruxellesom Orban je uspio izreći i nekoliko prijesnih laži’

U travnju je u luke država članica Europske unije stizalo tankerima 1,6 milijuna barela dnevno ruske nafte i 0,65 milijuna barela dnevno dizela, a naftovodima “Družba” Europska unija uvozila je još 0,8 milijuna barela dnevno ruske nafte. Orbanovo protivljenje sveobuhvatnome embargu na uvoz ruske nafte kao potencijalno daleko najvećemu financijskome udaru na izvozne prihode režima Vladimira Putina tim je apsurdnije jer ta nafta stiže u Mađarsku preko Ukrajine i veliko je pitanje do kada će ukrajinske vlasti taj transport tolerirati.

U svom iritantnom soliranju i cjenkanju s Bruxellesom Viktor Orban uspio je izreći i nekoliko prijesnih laži. Tako je ustvrdio da je kapacitet JANAF-a za dopremu nafte do rafinerije u Szazhalombatti premali, da je potrebno sagraditi novi naftovod jer su cijene JANAF-a previsoke, i da MOL treba potrošiti stotine milijuna eura u nekoliko narednih godina kako bi svoje rafinerije u Szazhalombatti i Bratislavi prilagodio drugim vrstama nafte.

Kapacitet prerade mađarske rafinerije je 8,1 milijun tona godišnje, a kapacitet transporta mađarskoga kraka JANAF-a je 10 milijuna tona godišnje tako da MOL može svu naftu za potrebe prerade u Szazhalombatti uvoziti preko Omišlja, i to Orban vrlo dobro zna.

‘Treba li Europska unija i dalje trpjeti Orbanov bezobrazluk?’

Osim vrlo modernih rafinerija MOL-a rusku naftu dopremljenu naftovodima prerađivale su ili još uvijek prerađuju i rafinerija u finskom Porvoou, poljske rafinerije u Plocku i Gdansku, njemačke u Schwedtu i Leuni, češke u Litvinovu i Kralupyju… I ni jedna od njih nije objavila da bez dodatnih investicija vrijednih stotine milijuna eura i nekoliko godina potrebnih za njihov dovršetak ne može početi prerađivati druge tipove nafte osim one ruske.

Sve te rafinerije pripremaju se za potpuno napuštanje prerade ruske nafte u narednim tjednima ili mjesecima, a jedino Viktor Orban i MOL tvrde da to ne mogu učiniti bez financijskih i političkih kompenzacija i višegodišnjeg roka za prilagodbu. Treba li Europska unija i dalje trpjeti Orbanov bezobrazluk i ismijavanje svih vrijednosti na kojima je sama nastala i do danas opstala ili je ipak došlo vrijeme da Viktoru Orbanu bude uskraćen pristup europskom novcu, a on sam napokon poslan u magareću klupu?

‘Orban gleda na Hrvatsku kao da je Nagodba još uvijek na snazi’

Premijer Andrej Plenković i njegov HDZ bili su dosad u odnosu prema Orbanu i MOL-u na tragu političke ostavštine Unionističke stranke iz vremena Hrvatsko-ugarske nagodbe. Hrvatska klerikalna i nacionalistička desnica, čak i onda kada kojim slučajem nije korumpirana, svoj “suverenizam” nastao u sintezi seoskih “kampanilizama” dokazuje samo na Beogradu i Bruxellesu, a prema Budimpešti je poslovično vazalna i ponizna i u Orbana zaljubljena.

U vječitom petparačkom ratu između HDZ-a i onih koji bi bili desnije od njega pobjednik je uvijek Viktor Orban čijem je MOL-u pripao nagradni fond napunjen naftnim i plinskim poljima te monopolom na hrvatskom tržištu naftnih derivata. Viktor Orban i uski krug njegove novokomponirane vlastele gleda na Hrvatsku kao da je Nagodba još uvijek na snazi, kao da su on i njegov hranidbeni lanac “mađarski grofovi”, a Hrvatska “državnopravna fantastika jedne polukolonijalne Kraljevine”, riječima Miroslava Krleže iz 1919. godine.

‘Milanović je bio kritičar mađarske politike kada je Plenković šutio’

Ruska agresija na Ukrajinu i njene izravne posljedice dovele su u pitanje nastavak mađarske ekspanzionističke politike zasnovane na ruskoj nafti i plinu, ili drugim riječima Hrvatska je dobila još jednu priliku da prestane provoditi energetsku politiku u funkciji mađarskih i ruskih interesa odnosno njihovih lokalnih izvođača. Predsjednik Republike Zoran Milanović bio je žestok kritičar mađarske politike u vrijeme kada je premijer Andrej Plenković obazrivo šutio ili čak branio Viktora Orbana.

Sada jedan i drugi imaju povijesnu priliku da redefiniraju famozni “hrvatski nacionalni interes” u odnosima sa sjevernim susjedom, ne zbog Orbanovih nacionalističkih tlapnji namijenjenih mađarskoj publici, već zbog hrvatske energetske emancipacije.

‘Orban i Mađarska danas su ‘crna ovca’ EU-a, Hrvatska to može iskoristiti’

Hrvatska je darovala MOL-u svoja plinska i naftna nalazišta, MOL je zatvorio sisačku rafineriju i hibernirao riječku, MOL je uz svekoliku asistenciju i pokroviteljstvo dijela hrvatske politike uspostavio duopol sa slovenskim “Petrolom” na tržištu naftnih derivata, a s PPD-om na tržištu plina, mađarske tvrtke zakupile su većinu kapaciteta LNG-a na Omišlju, mađarski fond otkupio je od ruske “Sberbanke” udio u Fortenovi nakon što je u vlasništvo već ušao PPD…

Viktor Orban i Mađarska danas su “crna ovca” Europske unije, Hrvatska može tu činjenicu iskoristiti i “raskinuti” recentnu hrvatsku-mađarsku “nagodbu”, ali i ne mora, naime može se i dalje zbog uveseljavanja javnosti baviti Beogradom, Sarajevom, Mostarom, Banja Lukom Helsinkijem i Stockholmom, ne baš uvijek tim redoslijedom. Zbog provođenja tajnih i javnih klauzula te “nagodbe” Hrvatska i njeni građani su siromašniji i iseljenici brojniji, a zbog ovoga drugog ostajemo i dalje zarobljeni u tri desetljeća starim političkim obrascima bez ikakve nade da ih u dogledno vrijeme promijenimo.