Nekad je nužno odabrati stranu

Europski sud donio važnu presudu oko kredita. Kažu da banke ne smiju troškove ugovaranja svaliti na klijente

Iako se radi o predmetima iz Španjolske, presude Europskog suda obavezuju sve članice pa tako i Hrvatsku

Europski sud, koji je najviša sudska instanca Europske unije, donio je važnu presudu za sve dužnike s hipotekarnim kreditima. Sud je ništavnom proglasio odluku da banke trošak podizanja hipotekarnih kredita u potpunosti prebacuju na klijente.

Svatko tko je dizao hipotekarni kredit vjerojatno je morao platiti solemnizaciju ugovora, ali i naknadu za obradu kredita, no nakon ove presude banke će dio tog troška morati preuzeti na sebe.

Sud je riješio pitanje tko snosi troškove hipotekarnih kredita

“Tom odlukom je Sud riješio pitanje tko snosi troškove hipotekarnih kredita tako da je proglasio ništavom odredbu kojom banka kao jača strana nameće da taj trošak u cijelosti podnesu dužnici/potrošači. Upravo takvu praksu kod potrošačkih ugovora o kreditu nalazimo i u Hrvatskoj”, kaže zagrebački odvjetnik Vlaho Hrdalo.

Osim toga, ističe Hrdalo, Sud je zaključio da nacionalni sudovi uopće ne mogu odbiti zahtjev potrošača kojim bi oni tražili povrat tako plaćenih troškova niti smiju intervenirati u same ugovore. “…nacionalni sud nije ovlašten mijenjati sadržaj nepoštenih odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelje robe ili pružatelje usluga..”, navodi se u presudi.

Inače, radi se o predmetima iz Španjolske protiv Caixabank SA i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA, ali presude Europskog suda obavezuju sve članice pa tako i Hrvatsku.

“Ono što svakako treba usporediti je španjolsko i hrvatsko pravo i postojanje eventualnih bitnih diskrepancija, kao i što točno pojam ‘troškovi’ obuhvaća s obzirom na to da u Hrvatskoj najveći trošak pri sklapanju ugovora o kreditu predstavlja solemnizacija”, kaže Hrdalo.

Izgleda da je odlukom obuhvaćena i naknada za odobrenje kredita

No, Hrdalo skreće pažnju i na sljedeću rečenicu iz presude: “ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima”.

“Iz ovakve formulacije bi se dalo zaključiti da Sud odlukom obuhvaća trošak koji se u Hrvatskoj uglavnom naziva “naknada za odobrenje kredita” koji je banka ovlaštena zaračunati potrošaču jedino ako dokaže da je sama radi sklapanja tog posla imala određene troškove”, zaključuje Hrdalo.

Zastarni rok od pet godina ne počinje teći s potpisivanjem ugovora

Sud je u presudi odgovorio i na vrlo važno pitanje zastare potrošačevog potraživanja povrata plaćenih troškova.

“Sud zaključuje da iako je propisan zastarni rok od 5 godina, isti ne počinje teći danom sklapanja ugovora o kreditu jer potrošač tada još uvijek nije svjestan da u njegovom ugovoru postoji ništava klauzula pa se na takav način ‘pretjerano otežava ostvarivanje pravâ tog potrošača’. Samo pravo na utvrđivanje ništavosti pojedine klauzule pak nikad na zastarijeva i to Sud također ovom odlukom potvrđuje.”, kaže Hrdalo.

Komentar presude tražili smo i od Hrvatske narodne banke iz koje su nam odgovorili da ne mogu komentirati sudske presude te da ni spekuliranje o eventualnim posljedicama sudskih odluka nije u njihovoj nadležnosti.