Evo javila se arhitektica koja vodi obnovu Trga žrtava. Sve je OK, ne devastiraju Meštrovića, mi mediji malo izmišljamo

Arhitektica Loredana Stunić danas je s novinarima na HRT-u razgovarala totalno u stilu gradonačelnika Bandića

FOTO: Borko Vukosav

U emisiji Radio Sljemena Tema dana, arhitektica Loredana Stunić koja je autorica spornog projekta uređenja Trga žrtava fašizma na neobičan je način objasnila zašto njezin projekt nije kvalitetno predstavljen javnosti i građanima. Izjavila je, gotovo u stilu gradonačelnika Bandića, ovako: “Pretpostavljam da se baš ne može svaki projekt komunicirati. Pa onda bi samo komunicirali. Trebalo bi nešto i raditi'”.

U ovom se slučaju, kako Telegram i ostali mediji već danima ističu, javni arhitektonski natječaj, javna rasprava, uvid u projekt i procedura koja podrazumijeva i konzultiranje Vijeća gradske četvrti – nije dogodilo. Unatoč tomu, autorica projekta Loredana Stunić tvrdi kako javnost nije zainteresirana: “Mislim da javnost, zapravo, ne želi znati što je… nije zainteresirana za isti. Niste prvi koji me zovete. Ja sam već davala raznorazne izjave svim mogućim medijima, ali ne vidim da je to naišlo na bilo kakav sluh u široj javnosti. Netko, naprosto, ima potrebu dalje dezinformirati.”

Arhitektica tvrdi da je zamjena stuba naprosto bila nužna

Povjesničarka urbanizma Snješka Knežević, koja je također sudjelovala u prilogu HRT-a, zahvat na Trgu žrtava fašizma naziva privatnim projektom gradonačelnika Bandića , a Loredanu Stunić njegovom “dvorskom arhitekticom”. “Gospođa Stunić nije za to meritorna. Mene čudi da uopće taj zadatak nije povjeren Hrvatskom restauratorskom zavodu koji ima ogromne reference u čitavoj Hrvatskoj.”

Autorica projekta uređenja Trga žrtava fašizma, kao i obnove Britanskog trga, gospođa Stunić, tvrdi da je zamjena stuba bila nužna: “Meni je jako žao da građani nisu gledali te stube za kojima sada žaluju jer bi bilo dobro da su ih pogledali prije nego što su… ma imaju ih i tamo na licu mjesta pa ih mogu i dalje gledati. Dakle, one su apsolutno devastirane od leda, od vremenskih nepogoda jer je to brački kamen. Postoji postupak tašeliranja, dakle, dokrpavanja komada što, naravno, izgleda kao zakrpa na hlačama ili zamjena kompletne stube da se produži vijek.”

I laiku je teško prihvatiti da je, uz današnju tehnologiju, najbolje rješenje struke bilo razbiti dio od 2500 tona bračkog kamena ugrađenih sredinom tridesetih godina u Meštrovićev paviljon. Hoće li ih, kao i fontanu na Trgu kralja Tomislava, sada zamijeniti betonski odljev? Loredana Stunić tvrdi da neće: “Ni u kojem slučaju neće biti betonske obloge, bit će zamijenjene kamenom. Isto vapnencem, naravno, bijelim koji je nešto otporniji od bračkoga na zagrebačku klimu.” No, projekt, koji nitko nije vidio, neće stati samo na zamjeni stuba, kaže Stunić: “Stubište, sanacija trijema od procurivanja i ulazni portal.”

Paladino ponavlja kako ne postoji dozvola za radove

Telegramova kolumnistica i bivša zamjenica pročelnika gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zrinka Paladino, za HRT je navela kako ne postoji potrebna dozvola: “Znamo i sami da se na uličnim pročeljima ne može zamijeniti niti prozor niti vrata bez prethodnog odobrenja gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu kao nadležnog konzervatorskog tijela, a onda kako bi se moglo narušiti čitavo postolje preskupe i prevrijedne građevine sjajnih vizura i u prevrijednom okolišu, a da za to nije ishođena cjelovita dokumentacija i potvrde?” Snješka Knežević time je šokirana: “To je sve ilegalan posao. Naravno da su i ljudi ogorčeni, i struka je ogorčena i to je nešto što se radi despotski, tiranski i toga je dosta.”

Iz Inicijative “Vratite magnoliju” poručuju da su potrošili sve demokratske procedure tražeći informacije o projektu. Jasna Šumanovac kaže: “Mi tražimo uporno projektnu dokumentaciju na uvid, tražili smo svu popratnu dokumentaciju, tražili smo da nam se dostavi konzervatorski elaborat konzervatorski, tražili smo da nam se dostave dozvole koje postoje. Ne da nam se nitko nije javio, mislim, o kakvoj komunikaciji pričamo? Mi pokušavamo uspostavit’ komunikaciju, ali ne ide kad je ona jednosmjerna.”