Filip Lukas propagirao je ustaše, a sad je rehabilitiran. Povjesničar Jakovina o tome što to znači za nas
Tvrtko Jakovina kaže kako je to slika Hrvatske Andreja Plenkovića
Županijski sud u Zagrebu rehabilitirao je ovoga tjedna Filipa Lukasa, gorljivog zagovaratelja Ante Pavelića i ustaškog režima u Hrvatskoj. Sud je, na zahtjev udruge Željke Markić “U ime obitelji”, prihvatio reviziju presude prema kojoj je Lukas bio osuđen na smrt.
U obrazloženju su naveli kako je zahtjev za rehabilitacijom Lukasa prihvaćen jer propagiranje ustaškog režima u njegovom slučaju “nije bilo dovoljno teško kazneno djelo za izricanje kaznene presude” i kako proces protiv njega nije bio u skladu sa standardima kaznenog sudovanja. O kontekstu i značenju ove presude porazgovarali smo s povjesničarem Tvrtkom Jakovinom.
1. Je li Lukas bio otvoreni zagovornik NDH i Pavelića?
Lukasova djela itekako su odraz njegovih veličanja Pavelića. Njegov zbornik Naša domovina, u prvom svesku donosi Pavelićevu sliku i nosi naslove “Hrvatska zemlja – hrvatski narod – hrvatska povijest – hrvatska znanost”. Zbornikom inače prikazuje uspjehe ustaštva. Zanimljiv je i njegov govor na sjednici Matice hrvatske održane 29. IV. 1941. na kojoj je prisustvovao i “doglavnik ministar” Mile Budak. Lukas je svoj govor završio poklikom “neka Bog ispuni poglavnikove i naše želje i neka živi ostvaritelj nove Hrvatske dr. Ante Pavelić”.
U govoru je istaknuo i kako Hrvatska u borbi za slobodu treba biti zahvalna herojstvu mnogih stradalnika. “Međutim, najveći i odlučni završni uspjeh treba pripisati poglavniku dr. Anti Paveliću. Matica može biti ponosna, da je za vrijeme nasilnog vladanja srpske vlasti vršila muževno hrvatsku dužnost i izgrađivala hrvatsku kulturnu samobitnost i tako udarila osnovice za izgradnju države,” govorio je Lukas. I Jakovina kaže da je Lukas otvoreno podržavao ustaški režim. “Tu ništa nije sporno, niti se on pravdao zbog toga”, kaže. No dodaje i kako Lukas sigurno nije bio samo to. “Znate, Tito je bio i odličan fotograf i dobar lovac, veliki putnik, ali i državnik, vojskovođa. Priča nije jednostavna ili plošna, ali nju, nakon što neka osoba nešto učini, pišu povjesničari i znanstvnenici, ne
aktivisti, političari ili suci”.
2. Kakvo značenje ima presuda Županijskog suda?
Naš sugovornik kaže kako ovakva presuda zapravo ništa ne mijenja. “Hrvatska je zemlja u kojoj sudske presude ionako malo znače i u kojoj je
sudstvo u dubokoj krizi. Čak i kada bi sudovi imali važnu ulogu, kada bi
se kod nas sudilo brzo i poštovale sudske presude, značenje sudskih
rehabilitacija ličnosti mrtvih već desetljećima, bilo bi malo važno”, kaže Jakovina. Ističe kako se povijest ne piše sudskim presudama i kako zapravo u ovakvoj presudi ne vidi nekog velikog smisla. “Odluka o Lukasu zato je relevatna kao otprilike i one presude kojima su u Srbiji rehabilitirani Draža Mihajlović ili Milan Nedić. To nije imalo nikakav utjecaj na povijesne činjenice o njima”.
3. Što su htjeli postići oni koji su tražili rehabilitaciju?
Zahtjev za rehabilitacijom Lukasa u veljači je podnijela udruga U ime obitelji. Jakovina smatra kako na ovaj način žele mijenjati povijest, što nije moguće. “Ovo je njihov pokušaj, kao i onih koji ih politički prate, da pobijede u Drugom svjetskom ratu, kada to već nisu uspjeli 1945. dok je rat trajao”, kaže.
4. Što ova rehabilitacija zapravo znači za nas danas
Ovim se ipak ništa neće promijeniti, kaže Jakovina. Smatra kako je ovo slika današnje Hrvatske. “Ovo što se događa nema veze s Drugim svjetskim ratom, ovo je slika Hrvatske 2017., to je jedina pouka svega. Sudovi 2017. pišu povijest Republike Hrvatske 2017., ne 1945.. Ovakva presuda je slika Hrvatske Andreja Plenkovića.”
5. Kakav su odjek imale slične presude?
Jakovina podsjeća na slučajeve kada je sud rehabilitirao Alojzija Stepinca, te saborsku rehabilitaciju Andrije Hebranga starijeg. Te su se stvari događale, no misli li itko da se sudskom rehabilitacijom Stepinca pojačala argumentacija za katoličku crkvu? Je li to utjecalo na povijesnu interpretaciju? Ja bih rekao da ne”, kaže Jakovina dodajući kako takva sudska presuda nije utjecala na povijesnu sliku biskupa Stepinca.