Filipović mašta o tvornici cjepiva, a tisuće Zagrepčana nemaju ni kanalizaciju
Jer da, problem cjepiva koji nije uspjela riješiti EU, SAD i velike farmaceutske kompanije riješit će HDZ-ov kandidat za gradonačelnika
Čini se da neki kandidati za gradonačelnike na predstojećim lokalnim izborima nisu baš pretjerano svjesni za koju se točno funkciju kandidiraju, ni što se od njih, kao budućih čelnika lokalnih jedinica, očekuje i s kojim problemima će se suočiti ako dobiju izbore.
Zato ovih dana slušamo predizborna obećanja, za koja je na prvu teško biti siguran radi li se o šali, montaži, hakiranju ili kandidati naprosto misle (ili znaju) da su im potencijalni birači idioti, pa da će pričanjem potpunih besmislica pridobiti glasove.
Nitko nije uspio, ali bude Filipović
Iako smo od raznih kandidata mogli čuti zaista svašta, uvjerljivi pobjednik dosadašnjeg dijela utrke je HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Davor Filipović. Filipović je jučer u intervjuu kao svoj gradonačelnički prioritet istaknuo gradnju tvornice cjepiva protiv COVID-19.
“Ne možemo se dovesti u situaciju da čekamo hoće li nam netko isporučiti cjepivo”, rekao je Filipović uz tvrdnju da već o tome razgovara s američkim stručnjacima te da bi tvornica trebala biti gotova za ‘manje od godinu dana’. Problem nedostatka cjepiva koji nije uspjela riješiti Europska unija, SAD i velike farmaceutske kompanije – riješit će poluanonimni HDZ-ov kandidat za gradonačelnika, samo ako mu date svoj glas.
Grad se doslovno raspada
Dok Filipović mašta da će kao gradonačelnik tuđim novcem graditi farmaceutske pogone, Zagreb se doslovno – raspada. Lakše bi bilo pobrojati što u Gradu Zagrebu nije problem, nego ono što jest. Nakon dva desetljeća vladavine Milana Bandića i njegovog društva, koje se uglavnom bavilo kičastom kozmetikom, u gradu je propalo sve što je moglo propasti.
U Zagrebu i dan danas, u 21. stoljeću, postoje kućanstva bez kanalizacije i vodovoda. Iz podataka navedenih u izvješću Zagrebačkog holdinga da se izračunati da oko 3900 kućanstava nije priključeno na sustav javne odvodnje, dok njih oko 750 nije priključeno na sustav javne vodoopskrbe.
Pokretanje farmaceutske kompanije Filipoviću vjerojatno zvuči atraktivnije od tamo nekakvih kanala i cijevi, ali niti je to posao Grada i gradonačelnika, niti je normalno da u 21. stoljeću stanovnici, čak i glavnog grada, nemaju vodovod.
Ljudi se boje hoće li im dio zgrade pasti na glavu
Brojni stanovnici Zagreba prije godinu dana ostali su bez domova ili su oni znatno oštećeni u potresu. To je također jedan od ogromnih problema koji čekaju budućeg gradonačelnika. Doduše, dobar dio troškova konstrukcijske obnove za oko 25 tisuća oštećenih zgrada na sebe je preuzela država, ali lokalnim jedinicama, u ovom slučaju Gradu Zagrebu, preostaje da plati 20 posto obnove, što za financijski devastiran gradski proračun nije malo opterećenje.
Osim toga, veliki broj fasada, elemenata krovova i zabatnih zidova i dalje je vrlo nestabilan, pa kretanje središtem grada predstavlja opasnost. Zagrepčanima bi bilo ugodnije da ne moraju sa strahom pogledavati prema nebu i misliti hoće li im nešto pasti na glavu, nego da ih se ismijava obećanjima o gradnji tvornice cjepiva.
Loš javni prijevoz, gužve, ulice pune smeća
Osim obnove nakon potresa, Zagreb muči i cijeli niz problema. Javni prijevoz je loš, odnosno spor. Iako je dio voznog parka ZET-a obnovljen, tramvaji u prosjeku voze brzinama kao iz vremena dok su ih vukli konji.
Odvoz i zbrinjavanje otpada ne funkcionira. Ulice su pune smeća. U cestovnom prometu stvaraju se velike gužve. Stručnjaci su godinama upozoravali na potrebu denivelacije velikih raskrižja, no to nikada nije napravljeno. Vodovodne cijevi su stare, zbog čega se stvaraju veliki gubici u mreži, itd.
Ništa bolje stanje nije ni u gradskim financijama. Mediji su nedavno objavili da Grad Zagreb ima dospjelih a ne podmirenih obveza u iznosu od 617 milijuna kuna. To je službeni podatak, a neslužbeni je da se iznos neplaćenih računa penje i do dvije milijarde kuna.