Finski sud poslao je u zatvor proruske trolove koji su na internetu napadali novinarku, i to je zbilja važno

To je prvi puta da je sud jedne europske države osudio proruske dezinformatore koji putem društvenih medija, web stranica i publikacija koje kontrolira Moskva ili ih se povezuje s Rusijom, šire lažne vijeste te zlostavljaju i prijete svima koji se ne slažu s njihovim stajalištima.

Uz novinarku, optužila ih je i studentica

Tužbu protiv trojice okrivljenika uz novinarku Jessikku Aro, podnijela je još studentica aktivistica koja je predvodila bojkot protiv tvrtki koje se oglašavaju na anti-imigrantskim news stranicama te žena koja se bavi pitanjima izbjeglica. Sve tri optužile su Janitskina i Backmana da su im prijetili smrću i seksualnim nasiljem, da su im slali uvredljive i rasističke poruke, uključujući one o njihovom izgledu. Kako je izgledalo to maltretiranje najbolje pokazuje objavljivanje na internetu fotografija studentske aktivistice uz pornografske slike.

Novinarka Jessikka Aro od 2014. godini istražuje postojanje pro-ruskih tvornica trolova. Prema Collinsovu rječniku izrazom troll označava se na internetu osoba ili grupa osoba koje na forumima, platformama, chat roomu te tematskim skupinama objavljuju blogove s ciljem da zlostavljaju, maltretiraju i vrijeđaju pojedince ili grupe ljudi, da šalju uvredljive i podjarujuće poruke kako bi opstruirali normalne rasprave, širili lažne vijesti te izokretali stvarnost manipuliranjem čitateljima…

Posljedice često mogu biti pogubne po pojedince i skupine koji se ne mogu nositi s podmetanjima i lažima koje se šire o njima. Dok “hejteri” žele vrijeđati i nanijeti bol, troleri, koji se uvijek kriju iza lažnog identiteta, namjerno izazivaju sukobe.

Klevetanje je iznimno težak zločin

Jessikka Aro iznijela je cijeli niz dokaza o postojanju ruskog propagandnog stroja koji preko interneta promiče prokremaljsku politiku u Finskoj. Razotkrila je djelovanje Agencije za istraživanje interneta, “farme trolova” u St. Petersburgu s kojom je povezano 13 Rusa, uključujući Jevgenija Prigožina, poduzetnika poznatog kao “Putinov kuhar” zbog njegovih ugostiteljskih ugovora s Kremljom. Njega je u veljači ove godine specijalni američki istražitelj Robert Muller III, optužio da se uplitao 2016. u američke predsjedničke izbore.

Aro je također raskrinkala cijeli niz lažnih profila koji su širili propagandu na društvenim mrežama, Facebooku, Vkontaktima, Twitteru. Stoga je odlučila pronaći autore tih poruka te istražiti utjecaj tih problema na finske korisnike. No, nakon što je raskrinkala prorusku političku propagandu na internetu, Aro su počeli lažno optuživati da je američka špijunka, da se bavi trgovinom drogom, da je rusofob…

U obrazloženju presude helsinškog suda, među ostalim, stoji da su Janitskin i Backman na portalima i web stranicama širili dezinformacije te tako klevetali Aro čime su počinili “iznimno težak zločin”. Cilj im je bio “potkopati, kompromitirati i uništiti njezin profesionalni kredibilitet, ugled novinara specijaliziranog za ruske poslove te kompromitirati njena istraživanja o “ruskom internetskom ratu i prijetnjama”.

Janitskin je kriv i za kršenje tajnosti

Ilja Janitskin osuđen je na 22 mjeseca zatvora zbog 16 kaznenih djela povezanih s njegovim web stranicama. Sud je utvrdio da je kao glavni urednik na svojim anti-imigracijskim web stranicama te na MV-magazine i Uber Uutisetu objavljivao uvredljive sadržaje o istraživačkoj novinarki Jessikki Aro. MV-Lehti je poznata desničarska, protu-imigrantska, euroskeptična, pro-ruska publikacija. Janitskin je također proglašen krivim zbog toga što je pisao ili dopustio objavljivanje klevetničkih i prijetećih članaka o muslimanima i Židovima.

Sud je također proglasio Janitskina krivim za kršenje tajnosti, jer je objavio povjerljive dokumente o nastojanju policije da 2016. blokiraju web stranicu MV-magazine i Uber Uutiset. Janitskin je uz sve to još proglašen krivim jer su njegove internetske stranice ilegalno prodavale kockarske igre i prikupljale sredstva bez odgovarajućih dozvola. Janitskin je tijekom suđenja pobjegao u Andoru, a izručen je Finskoj u travnju ove godine.

Janitskinu i dvojici njegovih novinara naloženo je da plate Aro 136.000 eura kao naknadu štete, od čega on osobno mora platiti 35.000 eura, plus – zajedno s Bäckmanom – dodatnih 10.000 eura. Janitskin je u intervjuu za The New York Times 2016. opovrgnuo veze s Rusima tvrdeći da su njegova stajalištima puna bliža američkom predsjedniku Donaldu Trumpu nego ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Optuživao je novinarku da je drogerašica

Johan Bäckman autor je više knjiga u kojima je analizirao finsko-sovjetske odnose tijekom hladnog rata, optuživao je Estoniju i Latviju da provode “politiku apartheida” protiv Rusa, podupirao Rusiju tijekom ukrajinske krize te branio separatističku Narodnu Republiku Donjecku u toj državi. Bäckman kojega u Moskvi prikazuju kao borca za ljudska prava, većinu vremena provedi u Rusiji, a najpoznatiji je kao ustrajni branitelj ruskog predsjednika Vladimira Putina. On je nazvao presudu “još jednim prljavim trikom NATO pakta”.

Johan Bäckman je na društvenim medijima optuživao novinarku Aro da je drogerašica te ju je kroz svoje ruske portale proganjao tvrdeći da je špijunka i neprijatelj ruske države. Sud ga je također proglasio krivim zbog poticanja Janitskina na objavljivanje članaka o Aro. Janitskin i Backman su se tijekom suđenja branili da su samo iskoristili svoje pravo na slobodu govora, što je sud odbacio utvrđujući da su dokazivo lažni napadi na gospođu Aro bili “sustavni i trajali su iznimno dugo razdoblje. ”

I odvjetnica novinarke misli da je presuda oštra

Martina Kronström, odvjetnica novinarke Aro, ocijenila je sudsku presudu kao “vrlo oštro za Finsku”. No, upozorila je da su online uznemiravanje novinara preko ruskih trolova, toliko nemilosrdna da zaslužuje takvu kaznu. U više intervjua Aro se požalila kako su neki ljudi povjerovali u dezinformacije, a kako su svi njeni kontakti objavljeni na internetu protiv njene volje, dobivala je “gadne tekstualne poruke i prijeteće telefonske pozive.”

Novinarka Aro je opisala kako je u pitanju bilo grozno rasističko neonacističko promicanje stotina lažnih stranica s lažnim informacijama, a među ostalim, puštali su pjesmu u kojoj su je nazivali “glupa plavuša” pa se počela bojati za svoj život. Finska, koja dijeli granicu s Rusijom dugu više od 1000 kilometara, ne krije zabrinutost ruskim vojnim akcijama u Ukrajini, pa, premda nije članica NATO pakta, nastoji u posljednje doba proširiti suradnju s tom organizacijom kao i sa SAD-om.

U SAD-u istovremeno još jedna slična presuda

Gotovo istodobno s presudom u Helsinkiju, glavna tužiteljica države Virginiji u SAD-u optužila je Ruskinju Elenu Khusyaynovau 44, da je koristila društvene medije i druge internetske platforme kako bi izazvala sukobe među američkim građanima o raznim kontroverznim temama, o pitanjima imigracija, kontrole oružja, odnosa rasa, LGBT pitanjima, raspravama o prosvjedima NFL igrača tijekom intoniranja nacionalne himne.

Djelovala je od prosinca 2016. do svibnja 2018. godine. A tužiteljstvo je objasnilo da je Khusyaynova bila dio tima Jevgenija Prigožina, oligarha koji je već optužen za uplitanje u američke predsjedničke izbore 2016. godine. Tužiteljstvo je objasnilo kako je sofisticirana ruska operacija započela predstavljanjem sadržaja koji nije izgledao opasno te je promovirao naizgled pozitivne poruke u mnogim slučajevima, kako bi stekao veće poštovanje.

Direktor FBI-ja misli da je ona prijetnja demokraciji

Tužiteljstvo je također navelo da je Husyaynova glavni računovođa projekta Lakhta, operacije koju financira Prigožin, a koji ima zadaću proizvoditi informacije protiv SAD-a, a za to su imali proračun od 35 milijuna dolara. Također da je Elena Alekseevna Khusyaynova pokušala utjecati na rezultate izbora za Kongres i Senat koji će se održati za nekoliko tjedana. Njen Crystal1Johnson post dijeljen je ukupno gotovo 4 milijuna puta, prema CNN-ovoj analizi, i ostao je aktivan tijekom cijelog izbornog ciklusa 2016. i 2017. godine.

Christopher Wray, direktor FBI-ja, izjavio je pak kako je djelovanje Khusyaynove bilo “prijetnja našoj demokraciji”. Taj slučaj, rekao je Wray, “služi kao golemi podsjetnik svim Amerikancima: naši strani protivnici nastavljaju se uplitati u našu demokraciju stvaranjem društvenih i političkih podjela, širenju nepovjerenja u naš politički sustav i zagovarajući potporu ili poraz pojedinih političkih kandidata “.