Fižulić: Hoće li svijet biti bolje mjesto nakon predsjedničkog mandata Donalda Trumpa?
Zašto se Trump ne može držati svojih predizbornih obećanja
Nije sporno da su SAD bolje mjesto za život 2016. nego što su bile 2008. kada je Barack Obama osvojio prvi predsjednički mandat. Ali isto tako je neupitno da solidan gospodarski rast, osjetan pad stope nezaposlenosti i rekordni rast dioničkih indeksa nisu bili praćeni i odgovarajućim porastom prosječnih plaća. Velika većina novih poslova kreirana je u uslužnom sektoru, a prosječna plaća u proteklih deset godina povećana je samo u zdravstvu i njezi starijih osoba.
Plaće u industrijskoj proizvodnji tek su ove godine dostigle svoj prosječni nivo iz 2007. Jednostavno, dobro školovani i spremni na cjeloživotno obrazovanje mogli su uz svoju poslovičnu mobilnost očekivati životni standard barem na nivou svojih roditelja, ali oni drugi, limitiranih znanja i vještina, našli su se u konkurenciji s imigrantima za slabo plaćena radna mjesta u hotelima, restoranima, trgovini i transportu.
Donald Trump je odavno uočio frustraciju, bijes i strah tog dijela bijelog, manje obrazovanog biračkog tijela te njegovu brojnost u državama uz Velika jezera. Rust Belt je zajednički naziv za industrijske države Srednjeg zapada koje su nekad bile neiscrpan izvor dobro plaćenih poslova u proizvodnji automobila i metalskom prerađivačkom kompleksu.
Uspio pridobiti slabo obrazovane birače
Zahvaljujući povezanosti sindikata i Demokratske stranke većina tih država ubrajala se u Blue Wall. Plavo je boja Demokrata, te je Trumpova najavljena taktika osvajanja Pennsylvanie, Michigana i Wisconsina koji zajedno nose 46 elektorskih glasova otpočetka uglavnom ismijavana. Na kraju je Trump osvojio Wisconsin s 27 tisuća glasova prednosti, Pennsylvaniu s 68 tisuća, a u Michiganu vodi s 12 tisuća glasova više.
Hillary Clinton je izgubivši tih stotinu tisuća glasova u dugovječnim čvrstim uporištima Demokratske stranke prepustila Trumpu presudnih 46 elektorskih glasova i s osvojenih 232 od potrebnih 270 otišla u povijest. Dobivši podršku 60 milijuna birača Clinton je na nacionalnom nivou ostavila Trumpa iza sebe, ali zbog elektorskog modela izgubila je izbore, isto kao i Al Gore od Georga Busha prije šesnaest godina.
To kako je na kraju Donald Trump uspio pridobiti slabo obrazovane i za politiku uglavnom nezainteresirane birače viđeno je kroz povijest mnogo puta i u različitim oblicima. Ako postoji frustracija, bijes i strah zbog nemogućnosti pronalaženja odgovarajućeg radnog mjesta i osiguranja životnih potreba samo još nedostaju krivci i razlozi za prateće nevolje.
Sumanuta i besmislena obećanja Trumpa
A oni su ovog puta pronađeni u Meksikancima i ilegalnim imigrantima koji kradu dobro plaćene američke poslove, Kini koja preotima cijele industrijske grane te Muslimanima koji žele Ameriku osvojiti i pokoriti. Zbog toga je Trump odmah na početku kampanje unutar same Republikanske stranke obećao rješenja koja su njegovi obožavatelji jedva dočekali: Meksiko će morati platiti gradnju zida na zajedničkoj granici, svih 11 milijuna ilegalnih imigranata bit će deportirano, Kina više neće moći biti tvornica američkih roba, a muslimanima će biti onemogućen ulaz u SAD bez detaljne provjere.
Naravno da ni jedno od tih sumanutih i besmislenih obećanja Trump kao američki predsjednik neće ni poželjeti ostvariti, a kamoli moći ispuniti. I tako je po tko zna koji put još jedan opsjenar i prodavač bezočnih laži pobijedio na izborima manipulirajući strahovima onih koji će i nakon njegova odlaska s vlasti živjeti isto tako dobro ili loše kao i prije izbora. Samo je pitanje koliko tako stvorena histerija može donijeti dodatnih nevolja kolateralnim žrtvama stvorenih psihoza i hoće li njihove patnje biti dostatno velike za zadovoljenje niskih strasti frustriranih pristaša friško ustoličenog vožda.
Donald Trump nije nažalost prva loša vijest desetljetnog niza pogrešnih odgovora na sve izazove globalizacije. On je samo do sada najveća i najvažnija posljedica revolta globalizacijskih i tranzicijskih gubitnika koji u svekolikom svjetskom napretku samo statiraju ili čak nazaduju. Trenutni svjetski model koji se sastoji od tržišta kapitala bez bitnih ograničenja, djelomično slobodnog tržišta roba i usluga i nacionalnim ili unijskim granicama sputanog tržišta rada, uz sve ogromne razlike u gospodarskoj razvijenosti, životnom standardu i demografskim promjenama, jednostavno je prevladan.
Podrška od trgovaca fobija i strahova
Ali izlaz se ne može tražiti ponavljanjem promašenih, a ne tako rijetko i katastrofalnih ideja iz prošlosti. Kada bi gradnja novih zidova bila rješenje onda onaj najslavniji, Berlinski, ne bi bio srušen. Kada bi američka ekonomija mogla funkcionirati bez jedanaest milijuna ilegalnih imigranata onda bi ih bijeda i oskudica potjerala natrag u države iz kojih su došli. Kada bi Apple i Ford mogli proizvoditi u SAD-u umjesto u Kini i Meksiku te ostvarivati približno istu dobit, sigurno ne bi sebe izlagali povećanim troškovima rastegnutog dobavnog lanca.
Kada milijuni izbjeglica i imigranata ne bi bježali od rata i neimaštine onda bi i strah manje obrazovanih za svoja radna mjesta u bolje stojećem dijelu svijeta bio manji. Puno je lakše osvojiti vlast okrivljavanjem drugih i drugačijih, podilaženjem rasističkim i šovinističkim strastima, nego ponuditi rješenja koja povećavaju šanse za sve, bez obzira na rasne, nacionalne ili rodne razlike.
Zbog toga je Donald Trump i dobio podršku od svih sličnih trgovaca fobijama i strahovima, zbog toga su u zajedničkom slavljeničkom zanosu Viktor Orban, Marine Le Pen, Geert Wilders, Nigel Farage, Frauke Petry i Vojislav Šešelj. Kada Trump u siječnju useli u Bijelu kuću strateški interesi najveće svjetske sile te potreba za nesmetanim business as usual modelom učinit će ljubav neuzvraćenom.
Potpuno razočarenje Trumpovom politikom
Njihovo razočaranje bit će potpuno kada Donald Trump počne provoditi politiku sukladnu čestitci koju je primio od Angele Merkel: “Njemačka i SAD dijele iste vrijednosti, demokraciju, slobodu, poštovanje zakona i dostojanstva svake osobe bez obzira na njeno porijeklo, boju kože, vjeru, spol, seksualnu orijentaciju ili politička uvjerenja.” Uvjetovanje suradnje opće prihvaćenim vrijednostima učinilo je ovu poruku pomalo neobičnom, pogotovo u komunikaciji između bliskih saveznika.
Ali svako drugo američko ponašanje vodilo bi svijet bliže katastrofi u kojoj čak ni prije spomenuta bulumenta prononsiranih rasista i šovinista ne bi željela sudjelovati. Donald Trump stanovat će u Bijeloj kući, ali neće prestati biti biznismen. Budući da su katastrofe svih vrsta loše za nekretninska ulaganja možemo se nadati da će svijet preživjeti naredne četiri godine, ali očekivati da će biti i bolje mjesto ipak bi u ovom trenutku bilo previše.