Rušenjem Berlinskog zida žrtve jedne utopijske ideologije dobile su priliku da pronađu novu. Zapadni savjetnici žurno su ponudili demokraciju, u stvarnosti reduciranu na održavanje redovnih slobodnih izbora, te tržišnu ekonomiju, u praksi svedenu na privatizaciju.
Slobodni izbori sigurno su osnovni sastojak demokracije, ali stvarna demokracija je daleko više od održavanja slobodnih izbora. Tako je i privatno poduzetništvo samo jedan važan element modernog tržišnog gospodarstva. Tu lekciju sve su istočnoeuropske zemlje morale naučiti na vlastitoj koži. Jedino što je vrijeme i trajanje učenja bilo različito, a za neke države ono još uvijek i dalje traje.
Škegro tvrdi da je privatizacija spasila Hrvatsku
HDZ koji je praktički imao apsolutni monopol na vlast u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća dobio je kolapsom Agrokora jedinstvenu priliku za priznavanje vlastitih zabluda i počinjenih grijeha. Ali perjanice tadašnje vladajuće politike u svojim su svjedočenjima pred saborskim istražnim povjerenstvom uvrijeđeno otklonile i samo propitkivanje nekih svojih poteza i donesenih odluka.
Tako je Borislav Škegro, potpredsjednik Vlade za ekonomska pitanja od 1993. do 2000. i ministar financija od 1997. do 2000. hrabro ustvrdio da je “privatizacija spasila Hrvatsku”. Između ostalog u svojem je svjedočenju naglasio da se predsjednik Republike Franjo Tuđman nije bavio privatizacijom osim u “osjetljivim slučajevima”.
Osjetljiv slučaj Karlovačke pivovare
Bivši potpredsjednik Vlade, ministar financija i predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju vjerojatno je pod “osjetljivim slučajevima” mislio i na privatizaciju Karlovačke pivovare. Pretvorba u dioničko društvo u većinskom vlasništvu zaposlenih jedne od najvećih pivovara u bivšoj Jugoslaviji zbila se u prosincu 1992. Pogoni pivovare još su naredne dvije i pol godine bili na dometu krajinskih minobacača, a tri stotine radnika i malih dioničara pivovare nosilo je uniformu Hrvatske vojske.
Antonio Andrónico Luksic Abaroa, čileanski poslovni čovjek rođen 1926., čije je bogatstvo 2005. kada je umro, Forbes procijenio na 4,2 milijarde američkih dolara, u jednom je razgovoru za tamošnje novine El Mercurio 2002. priznao da njegovo poslovno carstvo ima korijene u nerazumijevanju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
On je kao mladić prodao svoje udjele u rudnicima bakra japanskim investitorima koji su mislili da je tražena cijena izražena u američkim dolarima, a ne u čileanskim pesosima. Tako je mladi Andronico primio 500 tisuća američkih dolara što je bilo deset puta više od traženog iznosa. Kada je točno uočio poslovnu priliku za proširenje svog imperija i na zemlju iz koje je njegov otac emigrirao 1910. nije tada, a ni ranije objasnio.
Popust za hrvatske iseljenike
Hrvatski fond za privatizaciju 15. siječnja 1994. objavio je oglas za prodaju 30,46 posto dionica Karlovačke pivovare. Prema nalazu Državnog ureda za reviziju iz ožujka 2003. ponudbenu dokumentaciju podignuli su “Andronico Luksic Aboroa iz Santiaga, Čile; inozemna tvrtka Southern Breweries Establishment [Lihtenštajn] i Karlovačka banka d.d.”. U ponudbenom roku pristigla je ponuda tvrtke iz Lihtenštajna na iznos od 15,3 milijuna njemačkih maraka (7,65 milijuna eura).
Plaćanje je ponuđeno u obveznicama Republike Hrvatske uz korištenje prava na popust od 30 posto. Dva tjedna nakon objave oglasa za prodaju udjela, ili točnije 28. siječnja 1994. ministar financija dao je uputu da “inozemne pravne osobe koje mogu dokazati da su njihovi većinski vlasnici hrvatski iseljenici” imaju pravo na osnovni popust u visini od 10 posto i dodatni popust od 20 posto na ukupnu nominalnu vrijednost kupljenih dionica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što, uopće, znači pojam ‘hrvatski iseljenik’?
Kako je Southern Breweries Establishmnet dokazao da je “u većinskom vlasništvu hrvatskih iseljenika” nije poznato. Isto kao što nije poznato što znači pojam “hrvatski iseljenik” i kako se istim postaje ako si kojim slučajem poput Antonia Andronica Luksica Aboroe rođen u Antafagosti.
Ali je poznato da je 16. ožujka 1994. navedeno društvo iz Lihtenštajna podmirilo dug prema Fondu u obveznicama Republike Hrvatske u vrijednosti od 10,7 milijun njemačkih maraka (5,35 milijuna eura) čime je steklo nešto više od 30 posto dionica Karlovačke pivovare. Ipak sve nije teklo tako glatko jer se radilo o “osjetljivom slučaju”.
Luksicevu ponudu podržao samo HDZ
Najprije je zapelo na Upravnom odboru Fonda. Početak sjednice na kojoj se odlučivalo o prodaji dionica Karlovačke pivovare zakazane za 15. veljače 1994. bio je odgođen na neko vrijeme jer su predsjednik i članovi odbora iz redova HDZ-a bili na dodatnim konzultacijama na Pantovčaku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ivan Milas, tadašnji dugogodišnji predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a i kasniji Čuvar državnog pečata, nikako nije želio podržati prihvaćanje ponude kompanije iz Lihtenštajna u “većinskom vlasništvu hrvatskih iseljenika”. Kako su protekle konzultacije na Pantovčaku nakon kojih su samo članovi HDZ-a poduprli ponudu možemo samo pretpostaviti.
Osjetljiv slučaj
Ali tu nije bio kraj nevoljama za buduće čileanske vlasnike. Odlukom Upravnog odbora prodaja dionica mogla se zaključiti tek nakon utvrđivanja financijskog poslovanja pivovare za 1993. i podjele dividende za tu godinu. Kako je to značilo da buduće vlasnike ne čeka dividenda kao kompenzacija za plaćenu kupoprodajnu cijenu oni su uložili prigovor.
Nakon novih konzultacija na Pantovčaku Upravni je odbor na sjednici održanoj 15. ožujka 1994. prihvatio zahtjev čileansko-lihtenštajnskog kupca HDZ-ovim glasovima i tako mu omogućio “sudjelovanje u podjeli dobiti bez obzira na razdoblje za koje će se dividenda isplaćivati”. To je doslovni citat iz nalaza Državne revizije za koju je ovaj “osjetljivi slučaj” odigran sukladno zakonskim propisima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vladajući nisu htjeli stvarnu demokraciju
Nakon objavljenog nalaza Državne revizije okončani su pregovori o prodaji udjela između Southern Breweries Establishment iz Lihtenštajna i nizozemskog Heinekena. Ugovorena cijena po kojoj je Heineken stekao 68,8 posto udjela bila je 234,61 eura po dionici.
Budući da nije poznato kada i po kojoj cijeni je Southern Breweries Establishment kupio razliku između darovanog udjela od Fonda i tih 68,8 posto, ne možemo sa sigurnošću utvrditi točan iznos dobiti tvrtke u “većinskom vlasništvu hrvatskih iseljenika” iz ovog “osjetljivog slučaja”.
Nakon devet godina upravljanja Southern Breweries Establishment smanjio je vrijednost dugotrajne imovine, jedva da je povećao ukupni prihod, a zadržao je nivo rashoda iz 1994. Broj zaposlenih radnika smanjen je s 869 na 659, a ukupna dobit u tih devet godina premašila je 400 milijuna kuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Građani sigurno nisu željeli rođački kapitalizam
Kako je privatizacija Karlovačke pivovare spasila pivovaru, a sve takve privatizacije Hrvatsku ostaje do daljnjega tajna. Crony ili ortački kapitalizam sigurno nije nastao zato što su građani žarko željeli partijsko upravljanje oplemeniti i rođačkim. Nastao je zato što vladajući nisu htjeli ni slobodno tržište ni stvarnu demokraciju.
Hrvatska je upravo zbog toga još dugi niz godina ostala u predsoblju Europe. Danas je formalno dijelom te sanjane Unije, ali zahvaljujući čedu iz devedesetih i dalje čvrsto drži njeno začelje. Kada jednom prestanu ditirambi tom čudnovatom uratku možda dođemo u priliku da ponekog i preskočimo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li privatizacija u devedesetima stvarno spasila Hrvatsku?
Goranko Fižulić o 'osjetljivom slučaju' privatizacije Karlovačke pivovare
Kako je privatizacija Karlovačke pivovare spasila pivovaru, a sve takve privatizacije Hrvatsku ostaje do daljnjega tajna. Crony ili ortački kapitalizam sigurno nije nastao zato što su građani žarko željeli partijsko upravljanje oplemeniti i rođačkim. Nastao je zato što vladajući nisu htjeli ni slobodno tržište ni stvarnu demokraciju. Hrvatska je upravo zbog toga još dugi niz godina ostala u predsoblju Europe
Rušenjem Berlinskog zida žrtve jedne utopijske ideologije dobile su priliku da pronađu novu. Zapadni savjetnici žurno su ponudili demokraciju, u stvarnosti reduciranu na održavanje redovnih slobodnih izbora, te tržišnu ekonomiju, u praksi svedenu na privatizaciju.
Slobodni izbori sigurno su osnovni sastojak demokracije, ali stvarna demokracija je daleko više od održavanja slobodnih izbora. Tako je i privatno poduzetništvo samo jedan važan element modernog tržišnog gospodarstva. Tu lekciju sve su istočnoeuropske zemlje morale naučiti na vlastitoj koži. Jedino što je vrijeme i trajanje učenja bilo različito, a za neke države ono još uvijek i dalje traje.
Škegro tvrdi da je privatizacija spasila Hrvatsku
HDZ koji je praktički imao apsolutni monopol na vlast u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća dobio je kolapsom Agrokora jedinstvenu priliku za priznavanje vlastitih zabluda i počinjenih grijeha. Ali perjanice tadašnje vladajuće politike u svojim su svjedočenjima pred saborskim istražnim povjerenstvom uvrijeđeno otklonile i samo propitkivanje nekih svojih poteza i donesenih odluka.
Tako je Borislav Škegro, potpredsjednik Vlade za ekonomska pitanja od 1993. do 2000. i ministar financija od 1997. do 2000. hrabro ustvrdio da je “privatizacija spasila Hrvatsku”. Između ostalog u svojem je svjedočenju naglasio da se predsjednik Republike Franjo Tuđman nije bavio privatizacijom osim u “osjetljivim slučajevima”.
Osjetljiv slučaj Karlovačke pivovare
Bivši potpredsjednik Vlade, ministar financija i predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju vjerojatno je pod “osjetljivim slučajevima” mislio i na privatizaciju Karlovačke pivovare. Pretvorba u dioničko društvo u većinskom vlasništvu zaposlenih jedne od najvećih pivovara u bivšoj Jugoslaviji zbila se u prosincu 1992. Pogoni pivovare još su naredne dvije i pol godine bili na dometu krajinskih minobacača, a tri stotine radnika i malih dioničara pivovare nosilo je uniformu Hrvatske vojske.
Antonio Andrónico Luksic Abaroa, čileanski poslovni čovjek rođen 1926., čije je bogatstvo 2005. kada je umro, Forbes procijenio na 4,2 milijarde američkih dolara, u jednom je razgovoru za tamošnje novine El Mercurio 2002. priznao da njegovo poslovno carstvo ima korijene u nerazumijevanju.
On je kao mladić prodao svoje udjele u rudnicima bakra japanskim investitorima koji su mislili da je tražena cijena izražena u američkim dolarima, a ne u čileanskim pesosima. Tako je mladi Andronico primio 500 tisuća američkih dolara što je bilo deset puta više od traženog iznosa. Kada je točno uočio poslovnu priliku za proširenje svog imperija i na zemlju iz koje je njegov otac emigrirao 1910. nije tada, a ni ranije objasnio.
Popust za hrvatske iseljenike
Hrvatski fond za privatizaciju 15. siječnja 1994. objavio je oglas za prodaju 30,46 posto dionica Karlovačke pivovare. Prema nalazu Državnog ureda za reviziju iz ožujka 2003. ponudbenu dokumentaciju podignuli su “Andronico Luksic Aboroa iz Santiaga, Čile; inozemna tvrtka Southern Breweries Establishment [Lihtenštajn] i Karlovačka banka d.d.”. U ponudbenom roku pristigla je ponuda tvrtke iz Lihtenštajna na iznos od 15,3 milijuna njemačkih maraka (7,65 milijuna eura).
Plaćanje je ponuđeno u obveznicama Republike Hrvatske uz korištenje prava na popust od 30 posto. Dva tjedna nakon objave oglasa za prodaju udjela, ili točnije 28. siječnja 1994. ministar financija dao je uputu da “inozemne pravne osobe koje mogu dokazati da su njihovi većinski vlasnici hrvatski iseljenici” imaju pravo na osnovni popust u visini od 10 posto i dodatni popust od 20 posto na ukupnu nominalnu vrijednost kupljenih dionica.
Što, uopće, znači pojam ‘hrvatski iseljenik’?
Kako je Southern Breweries Establishmnet dokazao da je “u većinskom vlasništvu hrvatskih iseljenika” nije poznato. Isto kao što nije poznato što znači pojam “hrvatski iseljenik” i kako se istim postaje ako si kojim slučajem poput Antonia Andronica Luksica Aboroe rođen u Antafagosti.
Ali je poznato da je 16. ožujka 1994. navedeno društvo iz Lihtenštajna podmirilo dug prema Fondu u obveznicama Republike Hrvatske u vrijednosti od 10,7 milijun njemačkih maraka (5,35 milijuna eura) čime je steklo nešto više od 30 posto dionica Karlovačke pivovare. Ipak sve nije teklo tako glatko jer se radilo o “osjetljivom slučaju”.
Luksicevu ponudu podržao samo HDZ
Najprije je zapelo na Upravnom odboru Fonda. Početak sjednice na kojoj se odlučivalo o prodaji dionica Karlovačke pivovare zakazane za 15. veljače 1994. bio je odgođen na neko vrijeme jer su predsjednik i članovi odbora iz redova HDZ-a bili na dodatnim konzultacijama na Pantovčaku.
Ivan Milas, tadašnji dugogodišnji predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a i kasniji Čuvar državnog pečata, nikako nije želio podržati prihvaćanje ponude kompanije iz Lihtenštajna u “većinskom vlasništvu hrvatskih iseljenika”. Kako su protekle konzultacije na Pantovčaku nakon kojih su samo članovi HDZ-a poduprli ponudu možemo samo pretpostaviti.
Osjetljiv slučaj
Ali tu nije bio kraj nevoljama za buduće čileanske vlasnike. Odlukom Upravnog odbora prodaja dionica mogla se zaključiti tek nakon utvrđivanja financijskog poslovanja pivovare za 1993. i podjele dividende za tu godinu. Kako je to značilo da buduće vlasnike ne čeka dividenda kao kompenzacija za plaćenu kupoprodajnu cijenu oni su uložili prigovor.
Nakon novih konzultacija na Pantovčaku Upravni je odbor na sjednici održanoj 15. ožujka 1994. prihvatio zahtjev čileansko-lihtenštajnskog kupca HDZ-ovim glasovima i tako mu omogućio “sudjelovanje u podjeli dobiti bez obzira na razdoblje za koje će se dividenda isplaćivati”. To je doslovni citat iz nalaza Državne revizije za koju je ovaj “osjetljivi slučaj” odigran sukladno zakonskim propisima.
Vladajući nisu htjeli stvarnu demokraciju
Nakon objavljenog nalaza Državne revizije okončani su pregovori o prodaji udjela između Southern Breweries Establishment iz Lihtenštajna i nizozemskog Heinekena. Ugovorena cijena po kojoj je Heineken stekao 68,8 posto udjela bila je 234,61 eura po dionici.
Budući da nije poznato kada i po kojoj cijeni je Southern Breweries Establishment kupio razliku između darovanog udjela od Fonda i tih 68,8 posto, ne možemo sa sigurnošću utvrditi točan iznos dobiti tvrtke u “većinskom vlasništvu hrvatskih iseljenika” iz ovog “osjetljivog slučaja”.
Nakon devet godina upravljanja Southern Breweries Establishment smanjio je vrijednost dugotrajne imovine, jedva da je povećao ukupni prihod, a zadržao je nivo rashoda iz 1994. Broj zaposlenih radnika smanjen je s 869 na 659, a ukupna dobit u tih devet godina premašila je 400 milijuna kuna.
Građani sigurno nisu željeli rođački kapitalizam
Kako je privatizacija Karlovačke pivovare spasila pivovaru, a sve takve privatizacije Hrvatsku ostaje do daljnjega tajna. Crony ili ortački kapitalizam sigurno nije nastao zato što su građani žarko željeli partijsko upravljanje oplemeniti i rođačkim. Nastao je zato što vladajući nisu htjeli ni slobodno tržište ni stvarnu demokraciju.
Hrvatska je upravo zbog toga još dugi niz godina ostala u predsoblju Europe. Danas je formalno dijelom te sanjane Unije, ali zahvaljujući čedu iz devedesetih i dalje čvrsto drži njeno začelje. Kada jednom prestanu ditirambi tom čudnovatom uratku možda dođemo u priliku da ponekog i preskočimo.