Nekad je nužno odabrati stranu

Fižulić: Okej, ruska Sberbanka želi upravljanje u Agrokoru. Što to realno znači? 7 mitova i 1 neobična enigma

Analiza pogrešnih teza koje se posljednji tjedan provlače u javnosti

FOTO: PIXSELL

Financijska i poslovna kriza koja potresa Agrokor, najveću regionalnu kompaniju sa sjedištem u Hrvatskoj, izazvala je u proteklom tjednu nezapamćeni interes javnosti, uz poplavu najrazličitijih komentara do sada vrlo opreznih i šutljivih političara, dobavljača i kreditora. U cijeloj toj kakofoniji raznorodnih interesa i mišljenja može se razabrati sedam ključnih mitova i jedna velika buduća enigma. Prvi mit kaže da će pad Agrokora uzrokovati snažan pad hrvatskog BDP-a i gospodarstva u cjelini.

Već sam jednom pisao da Agrokor nije vertikalno integrirana kompanija, nego daleko više sliči na investicijski fond s ulagačkim portfeljom u četiri segmenta poslovanja: 1. maloprodaju i veleprodaju, 2. prerađivačku prehrambenu industriju, 3. primarnu poljoprivrednu proizvodnju i 4. ostalo što između ostalog uključuje turizam, građenje i zdravstvene usluge. Polovinu ukupnog godišnjeg konsolidiranog prihoda od 7 milijardi američkih dolara Agrokor ostvaruje u Sloveniji, Srbiji i BIH gdje radi i gotovo polovica od 60 000 zaposlenih.

Navodna vrijednost koncerna također je mit

Svjetska banka procijenila je hrvatski BDP za 2015. na 48,73 milijarde dolara pa je potpuno nejasno kako bi udio u stvaranju nacionalnog BDP-a najvećeg hrvatskog poslodavca mogao iznositi više od nekoliko postotaka. Budući da nema baš nikakvog razloga da Jamnica, Ledo, Zvijezda i PIK Vrbovec zbog danih financijskih jamstava većinskom vlasniku zastanu sa svojom proizvodnjom i jedan jedini dan onda ne postoji ni mogućnost negativnog utjecaja njihovog vlasničkog preslagivanja na rast hrvatskog gospodarstva.

Racionalizacija maloprodajne mreže uz zatvaranje određenog broja trgovina imat će određenog efekta, ali buduće moguće smanjenje tržišnog udjela Konzuma i Tiska ne znači nužno i manju osobnu potrošnju građana. Bez obzira što će dio dobavljača biti suočen s nemogućnošću naplate svih svojih tražbina te što će poslovna racionalizacija i restrukturiranje maloprodajne mreže eliminirati potrebu za dijelom njihovih proizvoda i usluga ukupni negativni efekti za hrvatski BDP ne bi trebali biti značajni u mjeri koju žele prikazati glasnogovornici gubitnika u agoniji Agrokora.

Drugi mit je navodna velika vrijednost koncerna. Nizozemski Adria Group Holding B.V. u vlasništvu Ivice Todorića izdao je pri tri godine u vrijeme preuzimanja Mercatora tzv. PIK obveznice (payment in kind) u ukupnom iznosu od 485 milijuna eura, a za koje su založene sve dionice Agrokora. Prema Standard&Poor’s agenciji trenutni dug za navedene obveznice koje u cijelosti dospijevaju polovicom 2018. je 535 milijuna eura. Prošlog tjedna cijena obveznica na sekundarnom tržištu pala je ispod četvrtine njihove nominalne vrijednosti. Prevedeno, tržište procjenjuje da je vrijednost koncerna, odnosno njegovih udjela u pedesetak kompanija, cca 120 milijuna eura.

Domaća prehrambena industrija nije ugrožena

Standard&Poors procjenjuje konsolidirani neto dug grupe na 4,2 do 4,5 milijardi eura što znači da vrijednost cjeline jedva premašuje iznos neto duga. Zbog toga, prema nepotvrđenim vijestima Sberbank i kupuje PIK obveznice kako bi se zaštitila od mogućih sudskih sporova i osporavanja svojih recentnih poteza od strane njihovih dosadašnjih vlasnika. Treći mit je prijetnja otpuštanjem velikog broja zaposlenika Agrokora i njegovih društava kćeri. Nije sporno da će u samom „tornju“, kako se popularno naziva neboder u kojem je smješteno sjedište koncerna, morati doći do osjetnog reduciranja broja radnika, ali zaposleni u prerađivačkom prehrambenom kompleksu ne bi trebali strahovati za svoja radna mjesta.

Veće probleme može izazvati restrukturiranje maloprodajne mreže gdje će višak zaposlenih biti posljedica ne samo vlasničkog preslagivanja nego i automatizacije i tehnoloških promjena. Četvrti mit je navodna ugroženost hrvatske poljoprivredne i prehrambene proizvodnje zbog toga što Konzum više neće biti u hrvatskim rukama. Takve teze ne bi se posramili ni najrevniji zagovornici Kardeljeve „dogovorne ekonomije“. Znači po njima, hrvatski proizvođači hrane trebaju hrvatski maloprodajni lanac kako ne bi sami propali. Konzum je morao plaćati i još uvijek plaća višestruko veću cijenu za posuđeni kapital od svoje konkurencije.

Ako se uz to očekuje da svoje police puni artiklima koje Lidl, Spar i Kaufland nemaju u asortimanu njegove šanse za daljnje preživljavanje samo su simbolične. Peti mit je da država može i treba pomoći jer tako rade i drugi. Hrvatska je odavno propustila donijeti odgovarajući zakonodavni okvir koji bi omogućio prezaduženim kompanijama tržišno preživljavanje. Da je Agrokor američka korporacija, uprava bi jednog poslijepodneva nakon zatvaranja burzi donijela odluku o provođenju postupka po članku 11. Stečajnog zakona, nadležni sud bi nakon dva sata prihvatio prijedlog uprave i drugog jutra kompanija bi pod sudskom zaštitom nastavila poslovanje.

Koliko će trajati stabilizacija Agrokora

Nakon nekoliko mjeseci, a neki put i godina pregovora između različitih grupa vjerovnika restrukturirana bi kompanija u promijenjenoj vlasničkoj strukturi izašla iz stečajnog postupka ili u protivnom završila u likvidaciji. Takav postupak uspješno su okončali United Airlines, US Airways, Trump Entertainment Resorts, Bloomingdale’s, General Motors, Macy’s, Crysler, Marvel Studios, Kmart i tisuće drugih. Hrvatska nije uspjela do kraja doraditi koncept predstečajnih nagodbi, a javna i politička stigmatizacija onemogućuje njihovu provedbu.

U takvim okolnostima država je sama sebi vezala ruke, uz sve loše posljedice po vjerovnike i samog dužnika. Važno je napomenuti da u slučaju Agrokora Vlada ima trostruku ulogu. Naime, država je suvlasnik u dijelu kompanija, nesporni vjerovnik i na kraju regulator tržišta. Dva mjeseca prije lokalnih izbora vladajuća ekipa sigurno ne želi loše vijesti te će igra skrivača biti jedina taktika. Bez obzira na sve dugoročne reperkusije takve politike.

Šesti mit je brzina kojom će Agrokor biti stabiliziran i financijski oporavljen. Kompleksnost vlasničke strukture, međusobna jamstva i sudužništva pojedinih kompanija, različite grupe vjerovnika s međusobno protivnim interesima te preuzimanje kontrole od samo jednog vjerovnika garantiraju višegodišnji proces restrukturiranja i vlasničkog preslagivanja uz vrlo vjerojatne sudske tužbe dijela nezadovoljnih vjerovnika. Angažirana konzultantska firma Alvarez&Marsal obavezala se završiti i svoj prijedlog promjene poslovnog, vlasničkog i organizacijskog modela do lipnja 2017. Sberbank će u međuvremenu kontrolirati tijek novca, osiguravati nužnu likvidnost, ali sigurno neće donositi ključne strateške odluke o daljnjoj sudbini dijelova koncerna.

Kako će se ponašati Sberbanka

Sedmi mit je sam Sberbank. Ta ruska banka u većinskom vlasništvu tamošnje središnje banke još je krajem prošle godine u svojim knjigama zabilježila kreditnu izloženost prema Agrokoru u iznosu od respektabilnih milijardu eura. Kako bi dodatno zaštitila svoje tražbine odlučila se na preuzimanje kontrole poslovanja koncerna uz dodatne kratkoročne posudbe koje trebaju omogućiti nastavak poslovanja u uvjetima gubitka povjerenja dobrog dijela dobavljača. Po pisanju nekih medija prva tranša u iznosu od 100 milijuna eura iskorištena je za plaćanje dospjelih obaveza prema državi i otkup mjenica ključnih dobavljača kako bi se izbjegle blokade računa.

Sberbank ima namjeru osigurati Agrokoru dodatnih 200 milijuna eura za potrebe očuvanja minimalne likvidnosti u naredna dva mjeseca. Nakon što je zamjenik direktora Sberbanka Maksim Poletajev u subotu javno potvrdio namjeru preuzimanja kontrole upravljanja možemo samo nagađati pod kakvim se uvjetima Agrokor dodatno zadužio. Sberbank je najveći, ali ne i jedini vjerovnik te njegovi potezi mogu biti predmet sudskog sporenja drugih vjerovnika koji na kraju cijelog procesa neće moći naplatiti sve svoje tražbine.

Valjda samo nepopravljivi optimisti vjeruju da će cijeli proces proći bez „šišanja“ tražbina dijela vjerovnika. Cijena tri tranše obveznica Agrokora koje dospijevaju 2019. i 2020. u ukupnom iznosu nešto većem 900 milijuna eura kreće se oko dvije trećine nominale. Konačno, najveća enigma je upravo buduće ponašanje ove ruske banke. Kada bi bila u pitanju zapadna komercijalna banka njeni potezi bili bi predvidljivi i mnogo puta u sličnim situacijama provedeni. Banka bi se potrudila oko naplate samog potraživanja i nakon toga izašla iz međusobnog poslovnog odnosa.

Sberbank je ipak i produžena ruka Kremlja te možda ima i neke druge namjere. U proteklih pet godina Vladimir Putin uložio je puno truda u destabilizaciju Europske unije i pojedinih njenih članica. Koristio je različite alate i vrlo maštovita oruđa kako bi ojačao stranke krajnje ksenofobne desnice, a u ekonomskim odnosima zadržao ili povećao tržišni udio Gazproma. Kremlj sigurno nije dočekao nespreman priliku da Agrokor postane njegovom polugom. Hoće li je iskoristiti i na kakav način saznat ćemo uskoro.