Fižulić: prošlotjedni događaji definitivno su potvrdili - uspjeli smo obraniti hrvatski crony kapitalizam
O recentnim političkim događanjima i pozadini novog kredita za Agrokor
Cambridge Dictionary definira crony kapitalizam kao sistem u kojem rođaci i prijatelji nositelja političke vlasti na državnom i lokalnom nivou, odnosno šefova u javnim i državnim poduzećima, imaju povlašten tretman u dobivanju poslova, zapošljavanju i financiranju. Krajem travnja profesor Ivo Bićanić napisao je briljantan članak u Globusu u kojem je između ostalog napisao da će se „Agrokor na koncu žrtvovati, a crony kapitalizam spasiti“ jer nije lex Agrokor napisan za spas koncerna, „nego je specijalno napravljen da zadrži ovaj tip kapitalizma koji se gradi već četvrt stoljeća.“
Prošlotjedna događanja potvrdila su navode profesora Bićanića, te ovisnici o tekovinama i velikim postignućima hrvatske varijante crony kapitalizma mogu, bar zasad, mirno spavati. Rezultati lokalnih izbora još jednom su potvrdili kako u Hrvatskoj promjena modela upravljanja odnosno vladanja nije na dnevnom redu. Više od polovine upisanih birača uopće ne želi sudjelovati u izbornom procesu te se legitimitet većine lokalnih čelnika zasniva na podršci petine punoljetnih građana.
Takva mizerna podrška neće previše utjecati na planove lokalnih velmoža i njihovu déjà vu politiku održanja stare ili, ovisno o izbornom rezultatu, stvaranja nove mreže korisnika sredstava iz lokalnih proračuna i dostupnih fondova. Reforma teritorijalnog ustroja izbačena je iz Banskih dvora zajedno s Mostovim ministrima, a novi ministar uprave Lovro Kuščević, zasad poznat samo po telefonskom javljanju „Hvaljen Isus“, sigurno nema namjeru biti noćna mora suvišnih župana, gradonačelnika sela i načelnika nekoliko stotina nepotrebnih općina.
Preskupa cijena za izbjegavanje prijevremenih izbora
Nakon toliko priželjkivanog i ostvarenog zajedništva u obrani našeg načina života na lokalnim izborima uslijedila je i zazivana stabilnost u državnim poslovima. Istina, tek smo naknadno saznali da su Ivan Vrdoljak, bivši predsjednik HNS-a, i Srećko Ferenčak, vječiti tajnik stranke, na tome samozatajno radili još u vrijeme kada je Vrdoljak grmio o Titanic-vladi. Izborni porazi Anke Mrak Taritaš u Zagrebu i Predraga Štromara u Varaždinskoj županiji doprinijeli su slamanju određenog broja članova Središnjeg odbora stranke kojima je koalicija s HDZ-om do tada bila nezamisliva.
Desnica je u protekla dva desetljeća smatrala HNS nedostatno domoljubnom i ponekad opravdano, klijentelističkom strankom. Ovu drugu optužbu Središnji odbor HNS-a mogao je vrlo lako demantirati podrškom odluci svojeg Predsjedništva koje je odbilo ponudu, odnosno bolje rečeno, poziv upomoć Andreja Plenkovića. Ovako se HNS priključio onim političkim strankama koje su nepovratno otišle na smetlište parlamentarne povijesti. Pretrčavanje petero saborskih zastupnika iz jedne predizborne koalicije u drugu, trenutnu vladajuću, nije moguće opravdati.
Andrej Plenković platio je preskupu cijenu za izbjegavanje prijevremenih izbora jer je doveo u pitanje sam smisao predstavničke demokracije. Jednostavno, birači koji su glasali za liste Narodne koalicije i kandidate HNS-a nisu htjeli Vladu HDZ-a. Eventualna promjena njihovog raspoloženja trebala se izmjeriti na novima izborima, a nikako ne supstituirati zakulisnim igrama i tajnim pregovorima. Poništenje volje birača težak je politički prijestup i nije ga moguće prikriti naručenim ditirambima o sačuvanoj stabilnosti i centrističkoj transformaciji najveće stranke. Ostavka ministra vanjskih poslova Davora Stiera izravan je izazov Andreju Plenkoviću. Klijentelizam ne može ostati jedino ljepilo za brojno članstvo i veliku većinu birača.
Zašto je Agrokor dobio suglasnost za novi kredit?
Kako HDZ nema namjeru odstupiti od tekovina crony kapitalizma potvrdila je izvanredna uprava Agrokora, slučajno ili ne, istog dana kada je i službeno započela ljubav narodnjaka i zajedničara. Sav šušur oko napokon odobrenog kredita posrnulom koncernu treba detaljno objasniti. Agrokor je na samom početku procesa izvanredne uprave posudio od lokalnih banaka 80 milijuna eura. Kasnije smo saznali da je dvije trećine tog iznosa iskorišteno za plaćanje „starih“ obaveza prema malim dobavljačima bez jasnih i utvrđenih kriterija.
Prema izvješću koje je Agrokor u petak dostavio irskoj burzi, preko koje su bile plasirane tri tranše obveznica ukupne vrijednosti 900 milijuna eura, Konzum je u prvih pet mjeseci ove godine imao pad prihoda od 11 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine. I druge kompanije u sastavu koncerna zabilježile su pad, i to: Tisak 20 %, Velpro 23 %, Ledo 15 %, a Zvijezda i PIK Vrbovec 13 %. Jamnica je zabilježila porast prihoda od 1 %, a Roto od čak 9 %.
Agrokor nije dostavio podatke o ostvarenoj marži i troškovima, ali ako su isti realizirani na nivou prošle ili pretprošle godine koncern bi trebao iz tekućih prihoda pokrivati sve svoje tekuće troškove. Naravno pod uvjetom da su podaci o troškovima i realiziranoj marži prikazani bez ikakvog friziranja. Znači, Agrokor je trebao okvirni kredit na nivou prosječnog mjesečnog prihoda, ne više od 200 milijuna eura, koji je mogao vratiti početkom rujna. Zašto je onda peteročlano privremeno vjerovničko vijeće uz protivljenje predstavnika Sberbanke, koji zastupa i sve druge „neosigurane kreditore“, čitaj dvije ruske i četiri zapadne banke, odlučilo dati suglasnost za ukupno zaduženje od 530 milijuna eura?
Nitko im nije htio dati novac bez roll up uvjeta
Iako je Agrokor ponudio osiguranje povrata kredita putem dosad nezaložene imovine u vrijednosti od 390 milijuna eura, iako prema lex Agrokor svako novo zaduženje ima pravo prvenstva naplate, prema prihvaćenim uvjetima kreditiranja ispada da nitko, doslovno nitko, nije htio posuditi novac bez roll-up uvjeta. Novih kreditora nije bilo, a neki od postojećih tražili su za svaki novi dolar zajma priznavanje prioritetnog statusa i za dolar starih tražbina.
Već sam pisao da je takav model kreditiranja relativno čest u američkoj stečajnoj praksi uz uvjet da ga odobri nadležni sud jer on u bitnom narušava jednakost postojećih vjerovnika. Lex Agrokor nije izrijekom predvidio takav oblik novog zaduženja te je Sberbanka zatražila da Trgovački sud u Zagrebu donese privremenu mjeru kojom zabranjuje novo zaduženje pod tim uvjetima. Sud je taj prijedlog ekspresno odbio.
Agrokor je naknadno priznao roll-up model i za kredit od 80 milijuna eura dobiven od lokalnih banaka na početku procesa izvanredne uprave. Ostatak od navedenih 530 milijuna eura alociran je na slijedeći način: 150 milijuna eura može odobriti američki vulture fond Knighthead Capital Management odnosno svi vlasnici obveznica, 170 milijuna eura rezervirano je za ruske i zapadne banke, a dodatnih 80 milijuna eura za lokalne. Dobavljači mogu dati 50 milijuna eura u robi kako bi dobili pravo prebacivanja istog iznosa starog duga u prioritetne tražbine. Ukoliko inozemne banke ne iskoriste svoje pravo, Knighthead Capital Management može odobriti ukupno 320 milijuna eura.
Kreditni aranžman koji neminovno vodi u sudski spor
Kako bi dobila suglasnost privremenog vjerovničkog vijeća za ovu rizičnu i krajnje dvojbenu kombinaciju, izvanredna uprava naknadno je priznala roll-up model za kredit odobren prije dva mjeseca te pristala dobavljačima platiti 150 milijuna eura starih tražbina. Na taj način osigurala je četiri glasa za kreditni aranžman koji neminovno vodi u sudski spor s preskupim posljedicama za Republiku Hrvatsku. Prevedeno, američki vulture fondovi koje predstavlja Knighthead Capital Management (KHCM) kupovali su u protekla tri mjeseca obveznice Agrokora po cijeni od 25 do 45 centi za euro.
Kako je u ponedjeljak cijena obveznica pala na svoj povijesno najniži nivo od 20 centi za dolar, očito je da su KHCM i društvo akumulirali barem 320 milijuna eura nominalne vrijednosti obveznica. Ako ruske i zapadne banke ne iskoriste svoje pravo na kreditiranje koncerna uz roll-up model, vulture fondovi tu priliku sigurno neće propustiti. Ukoliko realiziraju kreditiranje cijelog iznosa ostvarit će bruto dobit ne manju od 200 milijuna eura na plasirani roll-up paket obveznica.
I u slučaju stečaja koncerna moći će realizirati prioritetnu naplatu 640 milijuna eura svojih ukupnih tražbina. Kako ni u najgorem scenariju hrvatski dio imovine Agrokora nije vrijedan manje od 1,3 milijarde eura, njihov rizik je u rangu ulaganja u hrvatske državne obveznice.
Nezadovoljni vjerovnici Agrokora tužit će Hrvatsku
Zbog čega ruske banke nisu prihvatile model roll up kreditiranja? Odgovor je vrlo jednostavan. Sberbanka i VTB zajedno potražuju 1,45 milijardi eura, a ako pridodamo i četiri zapadne banke iznos je 1,65 milijardi eura. Za sve njih izvanredna uprava alocirala je 170 milijuna eura kredita po roll-up modelu, odnosno 11 % vrijednosti tražbina. Znači, šest banaka moglo je po punoj cijeni spasiti jednu desetinu svojih tražbina, dok neke fondove očekuje (ne)planirani profit vrlo pristojnih razmjera.
Iz svega navedenog vidljivo je da su ruske i zapadne banke te investicijski fondovi koji su kupovali obveznice po punoj cijeni nesporni gubitnici dosadašnjeg tijeka procesa izvanredne uprave, a neki vulture fondovi i domaći dobavljači apsolutni pobjednici. U takvim okolnostima ne iznenađuje odluka nadležnih sudova u Srbiji kojom se na prijedlog najveće ruske banke Agrokoru odnosno Ledu privremeno zabranjuje raspolaganje imovinom društava Dijamant i Frikom.
Hoće li na kraju Republika Hrvatska biti najveći gubitnik saznat ćemo u ne tako dalekoj budućnosti. Vladin povjerenik Ante Ramljak u nedjelju je lakonski izjavio da su ovako komplicirani slučajevi i u drugim državama rezultirali tisućama tužbi. Ali propustio je naglasiti da su ti sudski sporovi posljedica neriješenih odnosa između stečajnog dužnika i vjerovnika ili između samih vjerovnika. U slučaju Agrokora nezadovoljni vjerovnici tužit će Republiku Hrvatsku. Taj rizik vladajući od početka zanemaruju te uvjeravaju svekoliku javnost da se crony kapitalizam najbolje brani državnim intervencionizmom. Dobro, nisu baš kazali crony, ali su na njega svakako mislili.