Nekad je nužno odabrati stranu

Francuska gori. Hoće li Macronova mirovinska reforma završiti kao Plenkovićeva?

Prvi veliki istup francuskog predsjednika nije smanjio tenzije oko kontroverznog zakona. Već ovog tjedna očekuju se novi masovni prosvjedi

French President Emmanuel Macron delivers a speech during a working meeting 500 days ahead of the Paris 2024 Summer Olympic and Paralympic Games at the Paris and Ile-de-France Prefecture in Paris on March 14, 2023. - The 2024 Summer Olympics are held in Paris from July 26 to Ausgust 11, 2024. (Photo by Ludovic MARIN / POOL / AFP)
FOTO: AFP

Macron ne planira tražiti potvrdu birača za svoj mirovinski plan, ali bi mu se, kao svojedobno hrvatskom premijeru Plenkoviću, moglo dogoditi da ga protivnici reforme prisile da počne razmišljati i o takvom ishodu

U rujnu 2019. Andrej Plenković priznao je poraz. Pod pritiskom više od 700 tisuća potpisa građana, Vlada je odustala od mirovinske reforme za koju su Plenkovićevi bliski suradnici redom tvrdili da je jedini način da mirovinski sustav ostane financijski održiv. Sindikalna inicijativa „67 je previše“ skupila je 708.713 potpisa, više nego dovoljno za održavanje referenduma. Premijer je bio prisiljen na uzmak.

Francuzima je previše i 64. U Francuskoj, jednoj od ekonomski i politički najjačih zemalja članica Europske unije, tjednima traje nesmiljena bitka, na ulici i u parlamentu, oko mirovinske reforme koja predviđa podizanje dobi za umirovljenje sa 62 na 64 godine i dulje uplate doprinosa za punu mirovinu. Predsjednik Emmanuel Macron, kojemu je to ključna reforma drugog predsjedničkog mandata, ne odustaje. Ne odustaju, međutim, ni protivnici reforme.

Vlada nametnula zakon

Macron nije imao dovoljnu većinu za donošenje zakona pa ga je vlada praktički nametnula koristeći ustavnu odredbu koja omogućava zaobilaženje donjeg doma parlamenta. S obzirom na kontroverze oko reforme i njezinu široku nepopularnost, bilo je odmah jasno da je taj manevar riskantan i da će samo doliti ulja na vatru. Napetost na ulicama je proključala, eskalirali su prosvjedi, a vlada je jedva u ponedjeljak preživjela pokušaj izglasavanja nepovjerenja.

Francuski predsjednik je, po mnogima, suočen sa sličnom količinom nezadovoljstva i javnog gnjeva kao u vrijeme najžešćih prosvjeda tzv. žutih prsluka, koji su ga prije četiri godine natjerali na uzmak. No, situacija je ipak sada nešto drugačija: Macron je, istina, politički slabiji nego u prvom mandatu, ali nakon drugog uzastopnog mandata ne može se opet kandidirati što ga sigurno čini otpornijim na (ne)popularnost.

Bez drastičnih poteza

Macronov rejting strovalio se na razinu iz vremena tih antivladinih demonstracija – koji su obilježili njegov prvi predsjednički mandat i koji su ga tada, krajem 2018., prisilili na povlačenje (nepopularnog) poreza na gorivo. Spekuliralo se da bi i ovoga puta, suočen sa sve žešćim otporom javnosti i oslabljen u parlamentu, francuski predsjednik mogao povući radikalan potez.

Smijeniti premijerku, provesti rekonstrukciju vlade ili čak raspustiti parlament što bi dovelo do novih parlamentarnih izbora (mada bi to, u ovom trenutku, bio još riskantniji potez za Macronovu stranku; tako je 1997. riskirao Chirac pa mu se to obilo o glavu, njegovi su izgubili većinu).

Ništa od toga nije učinio, a ono što jest neće, po svemu sudeći, biti ni iz daleka dovoljno da smiri bijes Francuza i ublaži političke i društvene tenzije oko kontroverzne reforme. Mirovinska reforma ostaje jer je „neophodna“, kazao je francuski predsjednik u prvom televizijskom nastupu nakon što je kroz parlament progurao kontroverzni zakon. Što se duže bude čekalo, deficit u mirovinskom sustavu će se pogoršati, dodao je. Premijerka Elisabeth Borne i dalje ima njegovo povjerenje.

(Ne)raspoloženje javnosti

Macron očekuje da će sporna reforma biti implemetirana do kraja godine, nakon što zakon prođe provjeru na ustavnom vijeću, tijelu koje potvrđuje ustavnost predloženih zakona prije nego što stupe na snagu. Ono je, recimo, svojevremeno odlučivalo o ustavnosti uvođenja potvrde o cijepljenju protiv covida. Vlada želi da ustavno vijeće odluči po ubrzanoj proceduri, očito da bi se ta tema što prije maknula iz fokusa, ali teško da će pravorijek tog tijela imati presudan utjecaj na raspoloženje javnosti.

A raspoloženje je izrazito negativno – to se vidi na ulicama i u anketama. Prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja, Macronov rejting pao je na 28 posto, dok je 70 posto Francuza nezadovoljno predsjednikom.

„Treba se vratiti na kraj krize žutih prsluka, početkom 2019., kako bismo našli usporedivu razinu nepopularnosti“ predsjednika, analizirao je neki dan Le Journal du Dimanche. Francuski predsjednik kaže da mu to nije bitno: „Između kratkoročnih anketa i općeg interesa zemlje, biram opći interes… Ako je nužno prihvatiti nepopularnost danas, prihvatit ću je“, kazao je u intervjuu.

Referendum ili ulica

Moglo bi, međutim, postati bitno ako reforma završi na referendumu. Macron ne planira tražiti potvrdu birača za svoj mirovinski plan, ali bi mu se, kao svojedobno hrvatskom premijeru Plenkoviću, moglo dogoditi da ga protivnici reforme prisile da počne razmišljati i o takvom ishodu.

Procedura je dugotrajna. Zahtjev mora razmotriti ustavno vijeće, a uz to ga mora podržati jedna petina zastupnika oba doma parlamenta, uz potpise jedne desetine birača, što je gotovo pet milijuna građana, prikupljene u roku od devet mjeseci.

To bi na neko vrijeme odgodilo Macronove planove. U međuvremenu se, međutim, planiraju i najavljuju novi masovni prosvjedi i štrajkovi. Sudbina omražene mirovinske reforme i dalje će se, očito, rasplitati na ulici.