Francuski predsjednik je, izgleda, napravio političko samoubojstvo. I to na nevjerojatno glup način
Knjiga, u kojoj Hollande sve žive vrijeđa, možda nije bila nabolja ideja
Francuzi imaju izreku “l’appel du vide”, (u prijevodu: zov praznine), kojom se služe za opisivanje kompulzivnog poriva za potpuno autodestruktivnim činom, primjerice skakanjem s litice. Izrekom se pokušava prenijeti uzbuđenje koje izaziva sama kontemplacija o takvom činu, ali podrazumijeva opiranje tom porivu. No čini se kako se predsjednik François Hollande, piše ugledni Economist, ipak nije uspio oduprijeti.
U knjizi na 662 stranice, koju su prošloga mjeseca objavila dvojica novinara, i koja se sastoji od snimljenih intervjua s predsjednikom, gospodin Hollande vrijeđa sve od reda: suce, nogometaše, svoje vlastite ministre i mnoge druge. Činjenica da se Hollande šest mjeseci prije predsjedničkih izbora u Francuskoj upustio u ništa drugo nego očigledan primjer političkog samoubojstva, njegove je saveznike ostavila bez teksta i dovela u pitanje njegovu političku budućnost.
‘Kukavička institucija i bezuba sirotinja’
Iznenađuje i sama činjenica da se predsjednik, u ovakvim turbulentnim vremenima, uopće pristao tijekom protekle četiri godine sastati čak 61 put s reporterima Gérardom Davetom i Fabriceom Lhommeom. Ipak, još su šokantnije stvari koji je Hollande izjavljivao.
Sudstvo je nazvao “kukavičkom institucijom”, nogometnu reprezentaciju nazvao je “loše odgojenim klincima”, sirotinju “bezubima”. Omalovažavao je obrazovanje šefa parlamenta Claudea Bartolonea i vlastitog ministra školstva Najata Vallaud-Belkacema, jer oni, za razliku od njega, nisu pohađali elitnu Ecole Nationale d’Administration. Onako uzgred Hollande je još priznao da je francuskim tajnim službama odobrio četiri ubojstva.
Pad popularnosti na četiri posto
Počinjena šteta bila je trenutačna. U nekoliko dana predsjednik je poslao osam pisama isprike – organizacijama koje predstavljaju suce, službenike i tužitelje, kreativno tvrdeći da komentari koje je iznio “nemaju veze s njegovim realnim mišljenjem”. Prema anketi provedenoj nakon što je knjiga objavljena, podršku predsjedniku izrazilo je tek četiri posto ispitanika.
U prošlosti, svaki put kada bi se Hollande uvalio u probleme, prijatelji su mu pomogli da izvuče iz nevolje. Ovoga puta, okrenuli su mu leđa. Premijer Manuel Valls javno je izrazio svoju “ljutnju i sram” zbog Hollandeovih komentara. Omalovažavani ministar Bartolone je rekao kako je “zaprepašten” i dodao da “predsjednik ima obavezu šutjeti”.
Francuzi su Hollandea izabrali 2012. godine kao protuotrov frenetičnom Nicolasu Sarkozyju. Francuzi su htjeli, kako je glasio Hollandeov slogan tijekom kampanje, “normalnog predsjednika”. Na trenutke, prvenstveno nakon terorističkog napada na Charlie Hebdo, Hollande je doista i bio u usklađen s proklamiranim sloganom.
Glasači su više indiferentni, nego ljuti
Ipak, unatoč reputaciji šarmantne osobe, Hollandeu postizanje državničkog dojma uglavnom nije polazilo za rukom. On kod glasača ne izaziva toliko ljutnju, koliko indiferentnost. “Ja sam duh Elizeja”, kaže u knjizi. Ipak, odnosi imeđu njega i glasača sada se čine nepopravljivima.
Kako mu se to uopće dogodilo? Hollande pati od hipersamopouzdanja, kaže njegov bivši pomoćnik, što bi moglo objasniti njegovu naivnu vjeru da će novinari objaviti knjigu koja ne bi bila toliko poražavajuća za njega.
Upravo bi ga ta karakterna osobina mogla navesti da se ponovno kandidira, usprkos lošim izgledima i željama rastućoj listi kandidata stranke Socijalista. S obzirom da je nezaposlenost u Francuskoj počela opadati, a ekonomija pokazuje znakove oporavka, Hollande bi doista mogao procijeniti kako ima šanse za reizbor. Konačnu odluku mora donijeti do 15. prosinca, kada je rok za unutarstranačke izbore.
Dosta loši izgledi stranke uoči izbora
No čak i ako se Hollande povuče iz utrke, ankete pokazuju da bi u prvoj rundi predsjedničkih izbora stranka Socijalista prošla katastrofalno i da njihov kandidat ne bi ušao u drugi krug. Najbolja alternativa stranke, Manuel Valls, ne bi pobijedio ni kandidata desnog centra niti predstavnicu nacionalista Marine Le Pen.
Premijer Valls je počinio grešku, kažu neki, što već ranije ove godine nije podnio ostavku i tako spasio vlastitu političku budućnost. Sam Valls već je upozorio na potencijalni fijasko stranke Socijalista.
Suočen s mogućom propasti, Hollande nema puno izbora nego odustati. Osim ako, kako knjiga tvrdi, on doista nema nikakav strah od praznine.