Frka Petešić uhvaćen je kako u policiji potpisuje lažnu izjavu - i ništa. Čak je i notorna Žalac bila manje osorna

U ovom slučaju vjerojatno je najsramotnija činjenica o tome koliko su brzo i duboko potonuli kriteriji u društvu sve opasnije ograničene demokracije

Predstojnik Ureda premijera je, ukratko, savršeno svjesno, jer ga se na to podsjećalo na čak tri mjesta na samo na dvije stranice dokumenta kojeg je morao popuniti, potpisati i predati policiji - prekršio Zakon o prebivalištu. A što je gore od visokog državnog dužnosnika koji svjesno krši zakon? Predsjednik Vlade koji ga brani

Možda se čini suvišnim, ali očito da je važno – slova su krupnija od ostalih na toj stranici. “Osoba je dužna dati točne i istinite podatke”, piše na prvoj stranici Obrasca MUP-a kojim se prijavljuje prebivalište. Djeluje samorazumljivo za dokument koji se predaje policiji, ali…

Na drugoj stranici je Izjava kojom njen potpisnik, kako jasno piše, “pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje da se nastanio” u gradu ili općini u kojoj se prijavljuje. Pa još malo podsjećanja da papir koji se ispunjava nije zajebancija: “Upoznat sam da je za davanje netočnih i neistinitih podataka u izjavi predviđena novčana kazna od 500,00 do 5000,00 kuna”.

Materijalna i kaznena odgovornost

Sve ovo morao je popuniti predstojnik Ureda premijera, Zvonimir Frka-Petešić kad je prijavljivao svoje prebivalište u Salima na Dugom otoku prije pet godina. Kad je dao, jezikom Obrasca i Izjave, netočne i neistinite podatke, jer se – iako je tako izjavio “pod materijalnom i kaznenom odgovornošću” – tamo nije nastanio. Predstojnik Ureda premijera je, ukratko, savršeno svjesno, jer ga se na to podsjećalo na čak tri mjesta na samo dvije stranice dokumenta kojeg je morao popuniti, potpisati i predati policiji – prekršio Zakon o prebivalištu.

A što je gore od visokog državnog dužnosnika koji svjesno krši zakon? Predsjednik Vlade koji ne samo da u tome ne vidi ništa sporno, ne samo da svog bliskog suradnika strastveno brani, nego i optužuje medije koji ukazuju na kršenje zakona da provode jednu od najsramotnijih i najgorih harangi dosad.

Vozačka dozvola ministrice Žalac

Ono što je, međutim, u ovoj priči vjerojatno najsramotnije je činjenica o tome koliko su brzo i duboko potonuli kriteriji u društvu sve opasnije ograničene demokracije. Prije tri godine, naime, ministrica Gabrijela Žalac je pred novinarima – plakala. Otkrilo se da je, kad je u lakšoj prometnoj nesreći udarila djevojčicu, vozila s isteklom vozačkom dozvolom.

Žalac je, osim suza, premijeru ponudila i vlastitu ostavku. Koju je Plenković odbio. Jer, zaborav oko produženje dokumenta jest nezgodna, ali teško da bi trebala biti baš diskvalificirajuća greška. Dogodi se.

Pristojnost i odgovornost

Lažno navođenje podataka u prijavi o prebivalištu, međutim, ipak je nešto drugo. Jer, kad potpišeš dokument kojim izjavljuješ da si se “pod materijalnom i kaznenom odgovornošću nastanio” na mjestu na kojem se nisi, niti se kaniš nastaniti – to je ipak druga, mnogo ozbiljnija razina.

Istina, problemi Gabrijele Žalac nisu se zaustavili na vozačkoj dozvoli. Otkrio se kasnije i Mercedes u dvorištu i neobična nabavka softvera, pa je bivša ministrica provela dva mjeseca u Remetincu, a i dalje je pod istragom.

Pa ipak, ta i takva Žalac se – zasad – u usporedivom slučaju pokazala mnogo odgovornijom od Frke-Petešića. Iako je njen krimen oko vozačke bio mnogo manji, imala je dovoljno političke pristojnosti da se ispriča javnosti i političke odgovornosti da ponudi ostavku.

Dobar posao na stanarini u Zagrebu

Sad imamo predstojnika Ureda i premijera koji se prave da se ništa sporno nije dogodilo. Iako je lažna prijava prebivališta očito kršenje zakona i iako je sasvim sigurno olakšala Frki-Petešiću dobivanje na korištenje državnog stana u Zagrebu čime je samo dosad uštedio cca 400 tisuća kuna stanarine.

A javnost? Njoj ostaje, kad sa sebe otrese premijerove uvrede o sramoti i harangi, samo da se upita o ostalim dokumentima. Onima koje je u ovih pet godina potpisivao predstojnik Ureda premijera kojemu je, eto, promaklo, da pod “materijalnom i kaznenom odgovornošću”, ne smije dati netočne i neistinite podatke o tome gdje se nastanio.