Fuchs izbacio najnoviju verziju Zakona o visokom obrazovanju. Ako mu prođe, rektori će praktički biti nesmjenjivi
Ministar je reterirao u finalnoj inačici ključnog zakona svog mandata
Nakon odiseje po hrvatskim sveučilištima i institutima, dugoiščekivan Fuchsov Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti prije nekoliko je dana pušten u javno savjetovanje. Najdalje je to što je neki od prijedloga ovog ključnog zakona za visoko školstvo i znanost stigao u posljednjih 10 godina. Pa ipak, inačica o kojoj se stručna i zainteresirana javnost može izjašnjavati do 5. lipnja, u nekoliko se bitnih stvari razlikuje od one o kojoj smo već pisali i koju je – uoči javnog savjetovanja – ministar Fuchs predstavio sveučilištima i institutima diljem zemlje.
Najznačajnije promjene pred javno savjetovanje učinjene su u dijelu koji regulira rad sveučilišta i nadležnosti sveučilišnih tijela. Preciznije, odredbe koje se odnose na mogućnosti razrješenja rektora ipak su postrožene u odnosu na Fuchsovu inicijalnu zamisao pa Telegramov sugovornik Nikola Baketa, znanstvenik Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) koji se bavi politikama visokog obrazovanja, govori o određenom reteriranju u konačnoj verziji zakona. Otežanu smjenu rektora uspoređuje s teško izvedivom smjenom gradonačelnika po famoznom Lex šerifu.
Bez promjene u mandatu rektora
Umjesto šest godina bez mogućnosti ponavljanja mandata – kako je prvotno zapisano – rektori sveučilišta birat će se na četverogodišnji mandat s mogućnošću jednog reizbora, baš kako je to i sada po još uvijek važećem zakonu. U bitnome je, uspoređujući inicijalnu inačicu i onu odaslanu na javno savjetovanje, otežan postupak razrješenja rektora. Prvo je zamišljeno da postupak razrješenja može pokrenuti jedna trećina članova senata sveučilišta ili sveučilišno vijeće (op.a. bez naznake o većini koja mu je potrebna; u tim slučajevima se pretpostavlja natpolovična).
Na javnom se savjetovanju, pak, nalaze postrožene odredbe prema kojima postupak razrješenja može pokrenuti natpolovična većina članova senata ili dvotrećinska većina članova sveučilišnog vijeća. Ako se u ovakvim uvjetima ipak skupi dovoljno ruku i pokrene postupak, rektor će biti smijenjen ako za to glasa dvije trećine članova senata. Fuchs je inicijalno predložio da se rektor smjenjuje ako za to glasa manji, natpolovičan broj članova senata. Što ga je ovdje nagnalo na uzmak nije poznato jer u obrazloženjima članaka zakona nema argumentacije za postroženja.
Odredbe o razrješenju rektora restriktivnije su i u odnosu na još uvijek važeći zakon koji propisuje da se pojedinosti razrješenja definiraju sveučilišnim statutima. Tako, primjerice, i Sveučilište u Zagrebu i Sveučilište u Rijeci trenutno propisuju da se rektor razrješava natpolovičnom većinom glasova članova senata. Sada bi novi zakon propisao strožu, dvotrećinsku većinu.
Nesmjenjivi poput gradonačelnika
Znanstvenik IDIZ-a i politolog Nikola Baketa, s doktoratom na temu javnih politika visokog obrazovanja na sveučilištima, osvrće se na ove odredbe. “Kao što je teško smijeniti gradonačelnika po važećem zakonu, tako će biti teško smijeniti rektora po predloženim odredbama”, komentira Baketa. Dok je s jedne strane, objašnjava, uvriježeno da rektora bira natpolovična većina, s druge se sada propisuje da ga razrješava dvotrećinska većina senata. “Hipotetski se može dogoditi da rektor u senatu za svoje odluke nema podršku većine, ali ga ne mogu smijeniti jer je za to potrebna dvotrećinska većina”, problematizira ovu nelogičnost.
Baketa komentira i promjenu oko duljine trajanja rektorskog mandata, sa šest godina bez mogućnosti ponavljanja iz prve iteracije zakona, na moguća dva mandata od četiri godine iz službene inačice u javnom savjetovanju. I jedna i druga opcija, kaže, imaju pozitivne i negativne strane. No, dodaje, ako se ide u moguća dva četverogodišnja mandata – što kumulativno čini osam rektorskih godina – trebalo bi stremiti ravnoteži između duljine trajanja mandata i mogućnosti razrješenja.
Zakon za ljude na pozicijama moći
“U slučaju mogućnosti dva uzastopna mandata rektor bi trebao biti lakše smjenjiv, pogotovo za slučajeve ako prvi mandat koristi za hvatanje drugog mandata”, smatra Baketa. Kaže i kako vjeruje da sve ove odredbe koje su promijenjene u finalnoj verziji više odgovaraju ljudima sa sveučilišta na pozicijama moći. Primjerice, za izdvajanje nekog možda nezadovoljnog fakulteta iz sastava sveučilišta, ipak će biti potrebno skupiti dvije trećine glasova članova senata, umjesto inicijalno predviđene natpolovične većine.
Baketa se osvrće i na promjenu koju su doživjele odredbe o sveučilišnom vijeću, nadzornom tijelu koje će zamijeniti dosadašnji sveučilišni savjet. Naime, ako se paran broj članova vijeća ne dogovori o imenovanju predsjednika i nakon dva javna poziva, njega će – na prijedlog Vlade RH – imenovati Sabor dvotrećinskom većinom. Znanstvenik ističe kako mu se, iz politološke perspektive, čini nesrazmjernim da predsjednika sveučilišnog vijeća u finalu bira velika, dvotrećinska većina Sabora s obzirom na slabašne ovlasti koje su tom tijelu pripisane.
O zakonu zaključuje kako on “nije revolucionaran s obzirom na buku koju su oko zakona digli njegovi oponenti”. S jedne strane se, kaže, očekivalo da će biti puno revolucionarniji u promjenama, a dodatno je reterirao u javnom savjetovanju. “Zakonski prijedlog nije toliko radikalan da bi izazvao toliku buku što upućuje da je oponentima zakona zapravo svaka promjena problematična”, zaključuje politolog.
Studenti će ipak glasati za rektora
Istaknimo i kako će studentski predstavnici u senatima i fakultetskim vijećima ipak moći glasati na izborima za rektora ili dekana, iako je prvotno bilo predviđeno da neće. S druge strane, studenti u senatima i vijećima više neće činiti 15 posto ukupnog broja članova tijela, već 10 posto. Marko Kovačić, također znanstvenik IDIZ-a čiji je znanstveni fokus na politikama za mlade, kaže kako su nesporni ozbiljni problemi u studentskom predstavništvu. “Međutim, na njima treba raditi kroz izmjene Zakona o studentskom zboru te jačanjem demokratskog obrazovanja studenata, a ne dokidanjem njihova prava glasa.
Pohvalno je da će studenti ipak moći birati rektore i dekane. Smanjivanje prava glasa suprotno je tendencijama i uzusima suvremene demokratske teorije koja se trudi proširiti pravo glasa”, ističe. S druge mu strane, kaže, nije jasno temeljem čega je smanjen udio studenata u senatima i vijećima, s 15 na 10 posto. “Ne mogu reći je li to dobro ili loše jer nisam vidio objašnjenje niti ekspertizu takve odluke”, kaže Kovačić, apostrofirajući i koliko naši zakoni ne uvažavaju struku jer iza predloženih zakonskih odredbi nema stručnih obrazloženja.